Naslovnica

Herceg Bosna je bila ključ opstanka BiH

- Meni osobno, a vjerujem i Hrvatima u BiH osnovni je cilj da Hrvati u BiH budu institucionalno i stvarno jednakopravni s druga dva konstitutivna naroda - naglasio je Vlado Šoljić
04. rujna 2011. u 11:01 2 komentara 4 prikaza
soljic
Foto: VL FOTO

Obilježavanje 18. obljetnice HR HB odvilo u organizaciji Hrvatskoga narodnog sabora, kao najvišeg oblika nacionalnog organiziranja Hrvata u BiH. O HR HB, njezinu povijesnom značaju i događajima od prije 18 godina razgovarali smo s Vladom Šoljićem, predsjednikom Glavnog vijeća HZ HB i sudionikom događaja osnivanja HR HB.

•Zbog čega je i kako došlo do uspostave HR HB?

Svakoj važnoj odluci hrvatskoga političkog vodstva iz tog razdoblja prethodio je neki mirovni plan za rješavanje jugoslavenske krize od međunarodne zajednice ili neki važan događaj na prostoru BiH i cijele Jugoslavije. Takvoj odluci o uspostavi HR HB prethodio plan međunarodne zajednice poznat pod nazivom ‘unija triju republika’. Kako su i prije toga Srbi imali svoju republiku, RS, a Bošnjaci su praktički već prisvojili institucije RBiH, Hrvatima je preostalo da i oni uspostave treću od tih republika koju su nazvali HR HB. Sama činjenica da su Hrvati svoju republiku osnovali posljednji, na prijedlog međunarodne zajednice i bez ikakve naznake secesije od BiH, govori dovoljno sama za sebe. Poznato je da su svi akti i odluke HZ HB i HR HB imali karakter privremenosti koji je iskazan stavom koji bi redovito bio navođen, a to je “odluka vrijedi do okončanja rata i demokratskog ustroja BiH”.

•Kako s ove vremenske distance gledate na odluku o uspostavi HR HB?

Predratno, ratno i poratno vrijeme karakteriziraju različita viđenja i stavovi tri konstitutivna naroda unutar BiH glede njihovih međusobnih odnosa i unutarnjeg ustroja BiH te veliko nepovjerenje među njima. Takvo stanje se nije promijenilo do danas, a njega karakteriziraju stavovi koji se svode na to da jedan narod smatra BiH svojom nacionalnom državom, a druga dva konstitutivna naroda u krajnjoj liniji želi svesti na nacionalne manjine, da drugi narod želi najmanje na polovini BiH biti suveren, da treći konstitutivni narod želi samo biti institucionalno jednakopravan. Paradoksalno je da se upravo narod koji želi biti samo jednakopravan, koji je najprognaniji, i koji u sadašnjoj podjeli BiH nije dobio „svoj dio“ optužuje za etničko čišćenje i za cijepanje BiH.

•Zašto se nakon svega na Hrvate danas gleda kao na jedan od rušilačkih faktora u BiH?

Ne znam zbog kojih razloga se Hrvati smatraju kao remetilački faktor jer kao najmalobrojniji narod mi to i ne možemo biti. Ne vidim zašto bi se kroz teritorijalni ustroj zemlje samo Hrvatima priječilo da imaju svoj kutak. Ne svoj kutak kojim bi podijelili BiH, nego samo kao dio mozaika i buduće BiH kao zajednice triju jednakopravnih naroda. Ako gledamo na ovaj problem kroz tu prizmu, onda se Hrvati ne mogu optuživati za bilo što. Mi imamo samo namjeru biti jednakopravni, i ništa više.

•18 je godina od uspostave HR HB, a danas imamo situaciju u kojoj Hrvate u Federaciji predstavljaju oni koji su dobili skoro zanemarivu potporu svoga naroda na izborima. Kako to komentirate?

I to je nešto što je teško objasniti. Hrvate na razini Federacije zastupa stranka, mislim na HSP, koja nije niti u jednoj županiji na vlasti i u vlasti, a to je paradoks. Ja ništa neću reći o ljudima koji su preuzeli tu ulogu i koji su bili njihovi motivi za nešto takvo, ali ovakvo stanje nije normalno i nije dobro. Narod moraju zastupati oni koji su dobili mandat na izborima.

•Što bi bilo s BiH da nije došlo do uspostave HR HB?

Bilo bi sve drukčije. Bosna i Hercegovina bi vjerojatno bila u sastavu krnje Jugoslavije. Pitanje je onda bi li se Hrvatska održala. Presudni su interesi nekih centara moći s kojima mi nismo imali kontakta. Da je njima bilo u interesu da ne bude rata, njega i ne bi bilo. Narodi na ovim prostorima su samo marionete.

•Mislite li da bi dobar dio BiH danas bio u sastavu velike Srbije da Hrvati nisu osnovali HR HB?

Nema dvojbe. Malo je tko vjerovao da se jedan narod bez kadrova i oružja može suprotstaviti JNA. Još neki ne vjeruju kako su se obranili jedna Usora, Orašje, Žepče. Ja kao svjedok nekih događaja ne mogu objasniti neke stvari. Imali smo dosta hrabrih ljudi, odanih ljudi koji su branili svoj dom i to je cijela priča.

•Kako Vi osobno vidite budućnost BiH?

Ja prvo iskažem želju i postavim cilj, a nakon toga tražim put do realizacije. Meni osobno, a vjerujem i Hrvatima u BiH osnovni je cilj da Hrvati u BiH budu institucionalno i stvarno jednakopravni s druga dva naroda jer samo tako ovu državu mogu osjećati i doživljavati kao svoju. Ako za to postoji politička volja i suglasnost druga dva konstitutivna naroda onda je to rješiv problem. Postoji više uspješnih modela višenacionalnih zajednica kao što je npr. Švicarska ili Belgija i za mene osobno je prihvatljiv jedan od tih modela. Jedan od modela je svakako i ustroj BiH s tri administrativne jedinice u kojima bi po jedan od tri konstitutivna naroda bio većinski. Ovomu bi dodao da u tim jedinicama treba biti obuhvaćena većina svakog od ta tri naroda. Kao ideju bih ponovio i prijedlog Vesne Pusić da se utemelji i jedna manja multietnička teritorijalna jedinica u kojoj ni jedan narod ne bi bio u većini i da se na toj jedinici testira mogućnost funkcioniranja i takvih administrativnih jedinica uspoređujući je s onim koje su zasnovane pretežito na etničkoj osnovi. Ovaj prijedlog nailazi na otpor bošnjačke strane i dijela međunarodne zajednice pa je čudno zašto se ne uzima u obzir činjenica da Srbi i Bošnjaci već imaju teritorijalne jedinice u kojima su dominantni. U RS-u i pravno i stvarno dominiraju Srbi, a u FBiH dijelom pravno, a većinom stvarno dominiraju Bošnjaci. Zašto bi samo prostor u kojemu bi Hrvati činili većinu i u kojemu bi oni imali dominaciju i nadležnosti koje ostvaruju Srbi u RS-u i Bošnjaci u FBiH bio problematičan?

•Kako gledate na proces protiv Prlića i ostalih?

Haaški sud su uspostavili Ujedinjeni narodi, iza njega stoje najmoćniji centri, pa se njemu kao takvom nitko ne može suprotstaviti. Nesporan je njegov pozitivan učinak u odvraćanju od zločina i svake vrste sile diljem svijeta. Kad se radi o suđenju Jadranku Prliću i ostalima s kojima sam proveo dobar dio ratnog razdoblja, čini mi se da mogu biti relativno pouzdan svjedok. Prlić, koji je bio na čelu tima zaduženog za osiguranje svih segmenata života u ratnim uvjetima, u vrijeme ratnog vihora kada iz Sarajeva nije bilo ni telefonskog poziva, a kamoli pomoći, taj je posao vodio uspješno. U kratkom vremenu bile su osposobljene porušene prometnice, uspostavljen elektro i PTT sustav, sustav zdravstva, školstva i socijalne skrbi. U najsloženijim ratnim uvjetima gdje se pomoć nije mogla osigurati redovito, organizirali smo čak i jesensku sjetvu u središnjoj Bosni i enklavama Žepče i Usora i tako osigurali osnovne namirnice za život. Svjesno ili nesvjesno, ne znam je li to bilo dobro ili loše, Jadranko Prlić je nastojao ostaviti dojam da taj sustav u cijelosti funkcionira, iako to u ratnim okolnostima ni približno ne odgovara stvarnom stanju. Naime, u slučaju da bilo koji subjekt ne provede donesenu odluku nije se moglo poduzeti gotovo ništa učinkovito. U ovakvoj situaciji dojam da vlast funkcionira makar to i ne bilo tako, unosilo je sigurnost. Kad se radi o pitanjima rata ili mira, čini mi se da Prlić ni o čemu bitnom nije odlučivao. Kad se radi o zločinima, ponovio bih stajalište koje sam iznosio javno više puta: osuđujem sve zločine i zalažem se da se sve vezano za zločine, istraži i javno objavi, a krivci kazne. Koliko je meni poznato, Prlić (ovo se odnosi i na ostale) nije uzrokovao, nije zapovjedio niti poticao zločine, a vjerujem da je učinio dosta da svega zla bude manje. Ne znam tko bi tu dužnost u takvim okolnostima obnašao bolje od njega. Najteža optužba za Jadranka Prlića i ostale je tzv. udruženi zločinački pothvat koji se odnosi u najvećoj mjeri na razdoblje hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Poznato je da je odlukom Predsjedništva BiH HVO priznat kao dio oružanih snaga BiH i da mu je kao takvom povjerena jedna od najtežih zadaća na početku rata, a to je obrana grada Mostara. Nesporno je da su HVO i Armija BiH i na početku i na kraju rata bili na istoj strani. Nejasno je onda kada je, kojim aktom i kojim činom HVO postao, a kojim prestao biti dio udruženog zločinačkog pothvata. Ono što ja kažem neće utjecati na odluke suda, ali je moja ljudska obveza kako prema optuženima, tako i prema istini iznijeti svoje mišljenje, a na sudu je da na temelju svih izvora dođe do istine, a uzimajući u obzir sve okolnosti - donese pravednu odluku.

•Ako je u jednom trenutku u povijesti HR HB spasila Hrvate u BiH, mislite li da HNS ima snagu to učiniti sada?

Nitko od Hrvata nema pravo prihvatiti bilo što osim onoga što Hrvatima kao jednom od tri konstitutivna naroda pripada, a to znači ništa ni manje ni više od prava i obveza nego Srbima i Bošnjacima. Nadam se da će to biti ostvareno jer sada imamo sposobno vodstvo i visok stupanj narodnog jedinstva.

  • vrisak:

    .........BEZ HERCEG BOSNE NEMA NI HRVATA......

  • Jurica1050:

    HDZ vrhuska nema svoje pameti nego jedino sto cine je obicno oponasanje i kopiranje srbadije. Hercegovacki portali svakodnevno daju veliki prostor razlicitim Vasicima i Dodicima tako da ja vec vidim buducu Hercegovinu integriranu u genocidnom entitetu. Tako braco Hercegovci vrijeme ... prikaži još! vam je da ucite ekavicu i da narucite sebi nove sajkace !