Katedralni oratorijski zbor iz Mostara večeras nastupa u dubrovačkoj katedrali sudjelujući u izvedbi Verdijeva Requiema. To je svojevrsna kruna ovogodišnjih iznimno plodnih i uspješnih nastupa ovoga zbora kojim ravna maestro don Dragan Filipović. Ovaj samozatajni glazbenik uspio je Mostar postaviti vrlo visoko u glazbenome svijetu zahvaljujući upornom i strpljivom višegodišnjem radu.
Nastup u Dubrovniku je jedan novi izazov. Ozbiljno mjesto, zahtjevno djelo?!
Da, doista je u pitanju zahtjevna glazba. Zasigurno jedna od najljepših, ali i najtežih stranica glazbene literature. Kažu kada je Verdi završio taj “Requiem” da su mu prigovarali da nije u pitanju strogo sakralno, nego djelomično i operno djelo. S vremenom i izvođenjem Requiema, pa i sam autor je sve demantirao i pokazao da je unio svoju dušu. Istina je da ima malo primjesa opernog u tome djelu. Kada ga je izveo za prvu godišnjicu smrti slavnog talijanskog književnika Manzonija da je doživio veliki broj kritika od glazbenih autora. Sviju, osim Brahmsa jer je ubacio numeru ‘Izbavi me Gospodine, od smrti vječne’ koju se općenito ne postavlja na sami završetak klasičnog Requiema. To je djelo konačno izveo u Milanu u katedrali za prvu godišnjicu smrti prijatelja Manzonija. I sami Requiem je dirigirao Verdi. I kažu da se u toj zadnjoj numeri upravo pobrkao, poljuljao se zbor i orkestar. On je zaustavio sve i ponovno se izveo posljednji dio koji je doista težak. Fugato je izvedena, polifono, puna modulacije i ja sam zadovoljan kako smo se spremili.
Vi nećete ponavljati posljednji dio!?
Nismo mislili i dosad to nismo izvodili.
Ali po uzoru na velikog maestra!
Nadam se da to neće biti slučaj u Dubrovniku. Iako je maestro (Pero) Šiša htio da to bude katedrala da se okupi što je veći broj ljudi. Sam Dubrovnik je pun turista. Mislili smo imati generalnu probu u 11 sati, ali to očito neće biti moguće jer se u svakome trenutku oko 500 ljudi nalazi u katedrali.
Ali radili ste u Mostaru dosta dugo i naporno?!
Radili smo, ali je i ljeto učinilo svoje. Ljudi nisu ni u kondiciji. Vidjeli smo kako Hrvatska igra kada nije u kondiciji, kako se lako lopta izgubi.
Znači, ljeto ne djeluje povoljno na glazbenike...
Klape su bile puno više angažirane. Ove godine šest klapa iz Hercegovine je nastupalo diljem regije. To su klape Krš, Drača, Narenta, Trebižat, Signum iz Čapljine i klapa Neum iz Neuma. Neke su klape otišle do kraja, kao što je Signum uzeo prvo mjesto od mješovitih klapa u Omišu, Drača je uzela treće mjesto publike u finalu. Narenta, Krš i Trebižat su nastupili na finalu debitanata u Bolu na Braču, ali otuda samo jedan ide u izlučni dio. Ove godine to nisu uspjeli, što je lani Drača ostvarila.
Bili ste i na međunarodnom festivalu u Perastu u Crnoj Gori!
Tu je bilo više klapa iz Hercegovine. Bila je Drača, koja je uzela treće mjesto žirija. Bila je Narenta, koja je u kategoriji novih skladbi, koju sam ja skladao što se zove Lađa Dobriše Cesarića, uzela dvije nagrade. I to kao najbolja skladba i za najbolji aranžman. Posebno mi je to drago jer ta klapa ove godine slavi deset godina postojanja. Tu smo imali i klapu “Hrvoje” iz Mostara, a imali smo i klapu Trebižat i Signum koja je u kategoriji mješovitih klapa uzela prvo mjesto.
To su sjajne vijesti.
Bilo je jako puno klapa. To je međunarodni festival na kojem su nastupile klape iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH. Signum je također uzeo i prvu nagradu kao debitanti što upotpunjava uspjeh nastupa klapa iz BiH.
Znači, prije svega, Hercegovina ima dobrog materijala!
Ima. Samo treba raditi.
Koliko sam uspio pratiti značajan nastup bio je i na Neum festu!
U Neumu je nastupila jedna mlada klapa koja je zove Izvor, a oni su dio Oratorijskog zbora, kao i Krš, Drača i Narenta. Oni su izveli skladbu ‘Ko ti šćeri pokiđa đerdane’ od Alekse Šantića, gdje je Kralo Miličević pjevao solo. Mislim da su ostvarili jedan lijepi dijalog i ja sam imao dojam da je sve pitko izvedeno. Gospodin Tomislav Šojat mi je također prenio odlične dojmove.
No, sve to zahtijeva jako puno truda i odricanja. Jeste li se odmarali ovoga ljeta?
Htio sam, budući da su sve ove klape uspjele proći na natječaju, biti s njima i dati im sve što se može, kao i zboru koji je od Večernjakovog pečata naovamo imao Korizmeni koncert, Mozartov Requiem u Osijeku, Đakovu, Vukovaru. Zatim smo na Matici hrvatskoj ponovno imali Mozartov Requiem, pa smo imali ponovno Verdijev Requiem u Mostaru, što bi bilo zahtjevno i za profesionalni zbor. To je jedan ogroman trud. Zapravo, svaku večer iza 6:30 do 10 sati imamo probe.
Osim satisfakcije koju imate zbog uspjeha koje ostvaruju zbor i klape, očekujete li da će društvo konačno prepoznati i sustavnije pomoći ovaj rad?
Ja ne očekujem, ne tražim niti želim da se meni nešto pomogne. Meni je zadovoljstvo raditi s mladima kojih u zboru imamo oko stotinu. Sinoć je na probi bilo njih 80. To su momci, cure, studenti, apsolventi od kojih je većina očistila godinu. Meni je to ponos osobni da to nisu ljudi koji ubijaju vrijeme tko zna gdje. Oni su doista redoviti na probama, ali i redoviti studenti. To me čini sretnim, a potvrđuje se i da ljudi koji dobro studiraju nađu vremena i za druge stvari. Zbog toga mi nije teško s njima raditi i na probi izgubiti dva kilograma. Volio bih da grad ima više sluha i tim ljudima da jedan prostor. Pa neka to bude jedan gradski zbor. Nevažno je tko će ga voditi, samo treba podmetnuti leđa i ja ću tu rado pomoći. Doista bi to trebalo i oni su zaslužili imajući na umu ostvareno posljednjih deset godina. Mnogi, ugledni glazbenici meni su osobno rekli da nije moguće da Mostar ima ovakve sjajne zborove. Trojica dirigenata svjetskoga glasa su mi to poručila.
Kako ste mladima usadili tu ljubav prema klasičnoj glazbi?
Većina njih je tada bila u srednjoj školi i ja sam nastojao da često idemo na koncerte, opere u Split, tako da su se oni hranili i s tog izvora. A onda sam organizirao programe koji su oni vrlo rado prihvaćali. U sve to uključeno je moga 15-godišnjeg rada i stvoren je zbor koji može jako puno. Želim reći da imamo i ljudi koji su nekada bili u tome zboru, a koji su se u međuvremenu oženili, dobili djecu, i koji se sada ponovno žarko žele vratiti. Ja sam zbog toga sretan što se stvorio krug u kojemu imamo iskustvo i mladost.
