Čapljina, nekada jedno od jačih nogometnih središta u Hercegovini, pa i šire, od rata naovamo vegetira, a nekada jak klub s Bjelava nikako da stigne na stare staze uspjeha. Klub je povremeno plivao u drugoligaškim, povremeno u prvoligaškim vodama. Proljetos je opet izborio nastup u Prvoj ligi FBiH.

Trenirao i u Hajduku

Kako se čini, napokon slijedi sunčano razdoblje, zahvaljujući boljoj klupskoj organizaciji i radu stručnoga stožera na čelu s trenerom Jusufom Čizmićem i momčadi, u kojoj su sretno ukomponirani mladost i iskustvo.

- Sigurno nećemo biti topovska hrana suparnicima, bez obzira što smo na prvenstvenoj premijeri u Velikoj Kladuši doživjeli (pre)visoki 0:4 poraz od Krajišnika, kaže mladi, nadareni, kao od brda odvaljeni Robert Grbavac (17. rujna 1990.), već dvije godine član prve momčadi. Robert ima veliko iskustvo, iako još ima dječački izgled. Uglavnom igra na mjestu braniča.

- Ponekad igram i na mjestu zadnjeg veznog igrača, ali na braniču se najbolje snalazim.

Visok sam 194 centimetra, što mi pomaže u igri glavom.

Trudim se nikom ne dopustiti da me nadskoči, ali i skok i igru na zemlji još mogu nadograditi. Dešnjak sam, ali ni lijeva mi noga nije samo za hodanje. Robert je počeo igrati u Čapljini kao sedmogodišnjak, prošao je sve uzrasne kategorije, školujući se kod trenera Joze Repara, Zlatka Vukasa Križanovića, Tome Raguža, Ante Markotića, Nikice Kneževića, Nikole Boškovića... Jedno vrijeme boravio je i u Hajduku, gdje mu je trener bio Robert Jarni: -Na Poljudu je bilo i dobro i lijepo, ali sam u jednom trenutku odlučio vratiti se u Čapljinu kako bih nastavio školovanje. To ne znači da sam bez nogometnih ambicija. Želim zaigrati u nekom jačem klubu, ali najprije se moram dokazati u Čapljini. Bilo je poziva iz više klubova u Hrvatskoj, Češkoj, Njemačkoj... Za mene se zanimao i Džekin menadžer, imena mu se ne sjećam. Ima vremena.

Uživam u treninzima

Važno je da uživam u treninzima, nastojim poboljšati i skok start iz mjesta, prvi korak... Od svih trenera ponešto sam naučio, nikoga ne bih isticao. Ako inzistirate, spomenite Markotu i Boškovića.

Konkurencija na obrani Čapljini je jaka: -Benić, Miočević i Puljić također su dobri braniči. Međusobno smo dobri prijatelji, za mjesto u momčadi borimo se ravnopravno, treninzima i zalaganjem.

Osobno mi najbolje odgovara kad sam u paru s Benićem, ali rezultat ne ovisi samo o meni ili njemu, već igri čitave momčadi. Po meni, Obad je najbolji igrač Čapljine. Od suigrača iz mlađih uzrasta u momčadi su još samo Ivan Jurković i Josip Puljić, dok Domagoj Zubac nastupa za Neretvu. Svi ostali prestali su igrati nogomet.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura