Prvi pucanj glasno je odjeknuo zgradom, a ubrzo potom još dva ili tri. Uslijedila je kratka pauza od možda tridesetak sekundi. Taman kad su neki od stanara smješteni u nekoliko okolnih stanova te manje zgrade u Orešju iznad zagrebačkih Gajnica nadvladali prvotni šok i krenuli se hvatati za mobitele kako bi nazvali policiju začuo se novi, ujedno posljednji pucanj.
Osjećala se sigurno
- U zgradi smo upravo čuli kako netko puca, više puta, strah nas je, taman smo mislili da je gotovo, a onda je opet počelo - otprilike je sadržaj više poziva koje je u srijedu oko 20.20 sati zaprimila zagrebačka policija, koja je stanarima odmah rekla da se zaključaju, spuste rolete na prozorima i zatim im se više ne približavaju sve dok oni ne dođu na teren. A ubrzo nakon što su došli i oprezno ušli u stan na prvom katu zgrade, dočekao ih je tragičan prizor. Na podu je ležala mrtva žena, u njezinoj blizini teško ranjeni muškarac, koji je još davao znakove života, a uz njih su bila uplakana djeca.
Teško ranjeni muškarac, 43-godišnjak, preminuo je unatoč naporima djelatnika hitne, nedugo nakon toga. Očevidom će se poslije utvrditi kako je muškarac pištoljem koji je, s obzirom na to da je bio policajac, posjedovao legalno, s nekoliko hitaca u tijelo i glavu najprije presudio 37-godišnjoj supruzi. Pred očima njihovo četvero maloljetne djece. Zatim je i sebi pucao u glavu. - Kako je u srijedu bio nešto topliji dan, bili su nam otvoreni prozori i jasno smo čuli viku koja je veći dio popodneva dopirala iz njihova stana. Bilo je tu i psovki i svega, ali barem ja nisam čula nikakve prijetnje zbog kojih bi mi se upalio alarm da pozovem policiju ili im odem pokucati na vrata i pitati je l' sve u redu. Bilo mi je pomalo neobično da ta svađa toliko traje jer prije toga nikad nisam primijetila da su u napetim odnosima. Imali su četvero mlađe djece s kojima su stalno išli u šetnje, razvozili u školu i slično. Baš smo ih dan prije vidjeli u prolazu, gurali su dječja kolica i pozdravili smo se. Naravno, nikad ne znaš što se događa u nečija četiri zida, ali stvarno nam nije ni na kraj pameti bilo da među njima nešto ne štima. Mogu čak reći da sam se osjećala i sigurnije jer sam znala da mi u zgradi stanuje policajac - kazuje nam jedna od poznanica sada pokojnog bračnog para.
Kako prebroditi traumu
Potvrđuje i kako je očevid u stanu potrajao gotovo do jutra, kada su, otprilike oko 4.30 sati, beživotna tijela mrtvih supružnika prevezena na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na obdukciju. Koji je bio motiv koji je inače staloženog i mirnog policajca nagnao da vlastito četvero djece učini siročićima, policija će pokušati razjasniti idućih dana ili tjedana. U tome će im možda pomoći i upravo ta djeca s obzirom na to da su bili svjedoci tog užasa. Naravno, u cijeli će proces biti uključen i cijeli niz stručnjaka kojima će ponajprije zadatak biti da im pomognu u tome da, koliko je to uopće moguće, prebrode tu traumu.
