Zagreb i Beograd nisu tutori BiH

Razgovarala: Valentina Rupčić


Lavinu reakcija i u BiH izazvao je susret predsjednika Srbije i Hrvatske u Beogradu. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić poslao je oštru poruku Tadiću i Josipoviću zbog izjave oko BiH. U intervju otkriva što je bilo sporno, što su mu privatno rekli Tadić i Josipović, zašto je reagirao, što misli o susjedima...


- Nedavni susret predsjednika Srbije Borisa Tadića i predsjednika Hrvatske Ive Josipovića u Beogradu i njihova zajednička izjava oko BiH izazvala je velike reakcije kod Vas, poslali ste im poruku. Što je sporno?

Nemam ništa protiv da se oni susreću i razgovaraju, samo kada spominju BiH, neka vode računa da oni nisu nikakvi tutori Bosne i Hercegovine, odnosno oni nisu nikakvo jamstvo Daytonskog mirovnog sporazuma kako to oni vole reći i kako im to, izgleda, lijepo i zvuči. Oni su u Daytonu bili, ne kao jamci Daytonskog sporazuma, nego kao strane koje su sudjelovale u ratu u BiH. Evo, odmah da navedem primjer - srbijanski premijer Mirko Cvetković nakon susreta predsjednika Tadića i Josipovića dolazi u BiH i izjavljuje mrtav-hladan da je rat u BiH – građanski rat. To je ta politika o kojoj govorim. Ne mogu nakon svega što sam kao stanovnik BiH prošao u ratu, pristati na takvu priču i politiku. Eto, to je razlog moje reakcije na izjavu predsjednika Tadića i Josipovića.

- Jeste li razgovarali s predsjednikom Ivom Josipovićem nakon Vaše reakacije na izjave iz Beograda?

Da, razgovarao sam. Predsjednik Josipović zvao me je odmah iz Beograda. Rekao sam mu otprilike isto ono što sam rekao i u svojoj reakciji. Rekao sam mu da treba prestati taj paternalistički odnos Hrvatske i Srbije prema BiH i da ih molim da vode računa, kada se priča o BiH, da se priča s vlastima u Sarajevu. Dakle, da se ne komentiraju unutarnji poslovi BiH. Meni se čini da je predsjednik Josipović to prihvatio kao argument. To ja mogu zaključiti iz našeg razgovora.

- A jeste li se čuli s predsjednikom Borisom Tadićem? Razgovarate li s njim telefonom ili to, pak, ide diplomatskim putem?

Iskreno, s gospodinom Tadićem razgovaram u vrlo normalnoj atmosferi kad god se sretnemo. Dakle, ovo što kažem javno, to kažem i njemu. Druga je stvar koliko to dopire do njega, koliko on hoće i može po određenim pitanjima uraditi. Naši razgovori su uvijek vrlo dugački, ali nikada nisu neprijatni, barem meni.

- Kritičari u BiH, pak, tvrde kako je Vaš istup u ovom slučaju ipak bio suvišan, nepotreban. Kako gledate na takve ocjene?

Ne mogu obraćati pozornost na sve što netko kaže. Imaju pravo reći što misle. Bez obzira što ja privatno ili netko tko se bavi politkom mislim, moja je ustavna obveza reagirati na ovakve stvari. Svaki predsjednik, svaki dužnosnik bilo koje države, reagira na ovakav način kako ja radim.

- Vi ste se na desetke puta sastali s predsjednicima i premijerima Srbije, Hrvatske, Slovenije… Jeste li ikada razgovarali o stanju u susjednim zemljama i njezinu unutarnjem uređenju?

Nikada, nikada… o tome nismo razgovarali. Zamislite da mi sebi damo za pravo to uraditi. Razgovarali smo o svojim bilateralnim odnosima, o stanju u regiji, suradnji, ali da smo komentirali unutarnje stvari druge zemlje - to ne. Zamislite da ja s bilo kojim predsjednikom susjednih zemalja počnem komentirati unutarnje stanje u Srbiji, Vojvodini, Novom Pazaru, Kragujevcu…, kako bi se to doživjelo? Siguran sam da bi to izazvalo oštre rekcije zemlje o kojoj se priča na način da je to miješanje u njezine unutarnje poslove.

- Dakle, protiv ste ovakve politike prema unutarnjim pitanjima BiH?

Kažem vam, srbijanski premijer dođe u Sarajevo i javno kaže: Ovdje je bio građanski rat, a svi znaju da je to stav Beograda. Vi trebate šutjeti na to. Onaj tko želi prijeći preko toga, neka prijeđe, ja neću.

Upućene je i prosvjedna nota Srbije bh. veleposlaniku u Srbiji!?

Više puta su upućivane prosvjedne note. Mene to niti brine, niti sam očekivao ništa drugo od te politke.

- Jeste li upoznati s njenim sadržajem?

Sadržaj nije kao kod klasične prosvjedne note. Naime, veleposlanika BiH u Beogradu pozvao je u Ministarstvo vanjskih poslova Srbije generalni tajnik gdje mu je rečeno kako Srbija prosvjeduje zbog moje izjave te kako nisu ništa loše mislili, da su oni jamac Daytonskog sporazuma. Upravo ona priča zbog koje sam ja i reagirao.

- Na stranu izjava Tadića i Josipovića koja je izazvala polemike. Mislite li da ovakvi susreti ipak doprinose poboljšanju stanja u regiji? Konkretno Beograda i Zagreba prema BiH?

Neću sada upasti u zamku u koju su upala njih dvojica susretom u Beogradu. To su njihove stvari i njihovi odnosi, tiču se njihovih zemalja, neka o njima dogovaraju i razgovaraju i neka se ne petljaju u unutarnje odnose BiH.

- Na Vašu izjavu odmah je regirao srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović osudivši Vaš stav. Izjavili ste da on u javnosti iznosi jednu priču, a Vama drugu. Je li to točno?

To je, nažalost, točno, premda nije pristojno prepričavati privatne razgovore s gospodinom Radmanovićem. Nije pristojno… Ja ću se tu zaustaviti. Međutim, ono što je izjavio, to je jedna klasična besmislica. Kazao je da je to protuustavno djelovanje. Znači, protuustavno u BiH je da mislim i govorim, pa samo još da izbrišu iz Ustava da mogu misliti i govoriti. Nigdje nije protuustavno govoriti, osim, možda, u nekim diktatorskim režimima. To je taj mentalni sklop koji nastupa na način ‘uvijek je onako kako ja kažem, sve što je protiv onoga kako ja mislim je protiv naroda, politke, entiteta…’ Nažalost, takva politka je u BiH već odavno.

- Radmanovića je posebno zasmetalo što ste u izjavi istaknuli potporu „Srbiji bez Kosova“. Kako to kometirate?

Moje je pravo misliti i to javno kazati. Kada je riječ o neovisnosti Kosova, moj stav je odavno poznat. To o čemu službena politika u Srbiji sada priča oko Kosova, morala je davno, davno razmišljati. Da ne idem daleko, od doba Rankovića, Dobrice Ćosića, Miloševićevih ratova, demostracija na Kosovu… o tome se trebalo davno razmišljati. Sada je kasno. Prihvatili to oni ili ne, neovisno Kosovo je realnost.

Kako će se uopće riješiti situacija s Kosovom. Znate li za neki plan?

Teško je to reći, ali kada iskreno porazgovarate s ljudima iz Beograda koji su na dužnostima, svatko će vam reći da ne vjeruje da se Kosovo ikada može vratiti. Javno to neće reći. Onda su sada aktivirali drugu vrstu plana koji podrazumijeva podjelu Kosova, što je još katastrofalnije. Albanci to neće dopustiti. Zato kažem, o nekim stvarima na ovim prostorima je trebalo davno razmišljati i drukčije postupati da se ne bi dogodile ovakve stvari. Mogu shvatiti da je narodu u Srbiji na to teško pristati, ali nažalost to je relanost.

- Bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić u ovom slučaju nije, izgleda, imao ništa protiv Vaše izjave. Jeste li s njim razgovarali?

Nisam stigao ispratiti sve rekacije. Bio sam sa Silajdžićem, ali nismo se uspjeli dotaknuti ove teme.

- Zanimljiv je taj odnos trojice članova Predsjedništva BiH. Govorite da se odlično slažete, no u javnosti iznosite potpuno oprečne stavove i mišljenja. Često i jedan protiv drugoga?

Neću uistunu ulaziti u ono što je tema privatnih razgovora koji su daleko od ovoga što se politički iznosi. Vrlo često imam dojam, pogotovo kod Nebojše Radmanovića, da on iz političkih razloga i zbog toga što je u Sarajevu malo isključen iz događanja u Banjoj Luci, trči dokazivati se politici Milorada Dodika. Moje privatno uvjerenje je da Radmanović vrlo često priča ono što ne misli.

- A Haris Silajdžić?

Haris Silajdžić vjeruje u ono što govori. Čak mislim da on i privatno misli ono što govori.

- Hrvati u BiH su vrlo nezadovoljni svojom ustavnom pozicijom. Smatrate li da će nakon izbora biti moguće pokrenuti ustavne promjene i procese kako bi se ovakvo stanje promijenilo?

To se mora dogoditi, jednostavno mora. Moramo to učiniti. Iako bi bilo najbolje napisati novi ustav, to je nemoguće. Moramo ga promijeniti. Jedna od temeljinih promjena moraju biti i jača instucionalna jamstva Hrvatima u BiH kao konstitutivnom narodu. Oko toga se svatko dobronamjeran u BiH slaže. Hrvati su ovakvim daytonskim uređenjem zakinuti institucionalno kao narod i to se mora mijenjati. Osim potrebe da se uvede funkcionalnija državna vlast s većim nadležnostima, većim kapacitetima, moraju se ispravljati i stvari koje imamo u Ustavu, a koje su izvor frustracija.

- Vjerujete li predizbornim istraživanjima i anketama koja Vam u većoj ili manjoj mjeri daju prednost u utrci za člana bh. Predsjedništva na predstojećim izborima u listopadu?

Istraživanja držim kao određeni trend. Postoci, sami po sebi, varljiva su stvar. Vidio sam svakavih istraživanja, neka čak nemaju ni zdrave logike. Zbrojite postotke prostom matematikom, i ne slažu se … S druge strane, imate ozbiljnih agencija koja rade istraživanja, čak ne ovisi o tome tko to naručuje i plaća. Meni su najvažniji trendovi, a ne postoci. Važno je što narod u BiH želi, a, prema tim istraživanjima, pokazuje želju za promjenama. Nismo mi filmske ili glazbene zvijezde pa da nam se mjeri popularnost, naš posao je puno ozbiljniji od toga.

- Očekujete li na ovim izborima veću potporu u većinskim hrvatskim područjima, kao što je zapadna Hercegovina?

 Naravno. Imam ambiciju da, bez obzira što to ne znači ništa u izbornom rezultatu, ljudi u BiH vjeruju meni, na način da se možda ne moraju ni slagati s mojim stavom, ali da vide kako nemam nikave zle namjere niti prema kome. Imam ambiciie ljude u BiH uvjeriti kako se nekom može vjerovati bez obzira što nisi iz iste političke opcije koju oni zastupaju ili ne pripadaš istoj etničkoj skupini iz koje je tvoj glasač. Na taj način nastupam.

Hoćete li u predizbornoj kampanji doći u Hercegovinu?

Naravno. Planiram posjetiti mjesta u Hercegovini. Tako je bilo i u prošloj kampanji, ali nije baš privlačilo javnost. Ali svakako planiram doći.

- Predizborna kampanja službeno nije počela, ali izgleda da ona već odavno traje. Vi ste, nekako, još distancirani. Je li to neki Vaš plan ili...?

Predizborna kampanja nikada nije ni prestajala. Ne želim se nadmetati u toj priči koja je, po meni, pogrešna. Ne želim dokazivati da sam veći katolik od Pape, jer to ne mogu biti. To je razlog što sam ja po strani.

UEFA je zatražila od BiH da umjesto tročlanog predsjedništva Nogometnog saveza BiH ima samo jednoga. U protivnom, zaprijetili su suspenzijom. Vi ste i na to oštro regirali. Što se to događa bh. sportu?

Vrlo je rizično da političar komentira ovakve stvari u sportu. Sada ću komentirati kao čovjek koji živi u BiH. Ovo se ne smije događati u sportu. Najprizemnija politika je ušla u ono što mi svi doživljavamo na emotivan način, a to je reprezentacija BiH. Jedan predsjednik, ako tako stoji u zahtjevima FIFA-e i UEFA-e, a mi smo preuzeli obvezu to ispoštovati, onda to nisu stvari oko kojih se raspravljamo. Što netko gubi ako imamo jednog predsjednika Nogometnog saveza BiH? Mislim da je ovo pokušaj da se na nogometu testiraju određeni politički principi i da se pokazuje kako BiH ne može funkcionirati.


- Dugo se u BiH govori o istrazi koja nije nikada završena, a to je slučaj ubojstva generala Vlade Šantića? Znam da ste se Vi osobno poduzeli oko toga, ima li ikakvih indicija da bi se taj slučaj moga konačno riješiti?

To je točno. Bilo je nedavno naznaka da ima i novih tragova. Tako mi je preneseno. Ovdje ću stati s komentarom, jer sve što sada kažem prelazi u ono gdje me mogu optužiti da manipuliram onime što znam, da vršim pritisak na pravosuđe. To neću raditi. Izvijestili su me prije nekoliko mjeseci da ima novih detalja u ovom slučaju. Rekao sam da se to mora završiti, da ne nikada ne ostavljaju nezavršenima stvari koje mogu imati refleksije na etničke odnose. Dat ću podršku bilo koje vrste da se to završi.