Za godinu dana uvezemo 22,8 milijuna KM klaoničkog otpada

Svake godine u BiH uvezemo stotine milijuna maraka proizvoda za što ne postoji realna potreba. Ugnjetava se domaća proizvodnja, milijuni eura izlaze iz zemlje umjesto da se s tim novinama osvježava gospodarstvo. Takva situacija je i kod uvoza mesa u BiH. Unatoč velikim potencijalima u proizvodnji mesa, svake godine u BiH uvezemo više od 100 milijuna maraka mesa i mesnih proizvoda.

Poražavajući podaci

Prema podacima koje smo dobili iz Uprave za neizravno oporezivanje, tijekom prošle godine smo uvezli više od 35 milijuna maraka govedine, više od 21 milijun maraka piletine te skoro 24 milijuna maraka svinjetine. Ono što je definitivno poražavajuće jest podatak da smo 2009. uvezli čak 22,8 milijuna maraka jestivog klaoničkog otpada, odnosno životinjskih ostataka koji se koriste u proizvodnji pašteta, hrenovki, salama. Tako ni salame koje se proizvode u BiH nisu domaće nego su sastavljene od dijelova životinja iz Argentine, Brazila, Rumunjske i drugih zemalja odakle uvozimo klaonički otpad. Trend uvoza nastavio se i tijekom ove godine, a podaci su ponovno poražavajući kao i ranijih godina. Ponovno se uvoz mesa mjeri u desecima milijuna maraka, dok se ne radi ništa ili veoma malo na jačanju domaće proizvodnje. Govedine smo u prvih deset mjeseci ove godine uvezli 32,8 milijuna maraka, piletine 16,05 milijuna maraka, te svinjetine 15,1 milijuna maraka. I ponovno smo nastavili s uvozom jestivog klaoničkog otpada, i to u iznosu od 9,6 milijuna KM. Ove brojke će u konačnici biti daleko veće nego sada jer podacima naravno nije obuhvaćena cijela ova godina.

Krivi i domaći proizvođači

I dok je svima jasno da država neće ili ne želi ulagati dovoljno u domaću proizvodnju mesa, dio odgovornosti leži i na domaćim proizvođačima kojima je lakše uvoziti meso iz zemalja južne Amerike koje je zamrznuto po nekoliko godina nego uložiti veće napore kako bi imali kvalitetan domaći proizvod. U Društvu za zaštitu potrošača ističu kako vlasti moraju napraviti zakonske okvire koji bi onemogućili da se na našim tanjurima nalazi meso iz Argentine koje je bilo zaleđeno 7-8 godina, te osigurati da u trgovinama ima sve više domaćeg mesa čija kvaliteta neće biti toliko upitna. I vlasti i društva za zaštitu potrošača su suglasna kako se uskoro mora pronaći model koji bi omogućio iskorak u bh. proizvodnji mesa koji bi rezultirao kvalitetom domaćim proizvodima, ali i doveo do smanjenja uvoza i izvlačenja ogromnih novčanih iznosa iz države. Ipak, sve još uvijek stoji na ideji, odnosno nitko nije izašao s konkretnim prijedlogom kako ovaj stav pretočiti u praksu. Dok se to ne dogodi ,i dalje ćemo bacati novac na meso iz uvoza koje je staro skoro jedno desetljeće.