Ukopom posmrtnih ostataka deset žrtava u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari završeno je obilježavanje 31. obljetnice genocida nad Bošnjacima Zaštićene zone UN-a Srebrenica.
Nakon komemoracije, vjerskog programa, kolektivnog sprovoda i posljednjih oproštaja obitelji, u Potočarima je ponovno zavladala tišina. Tisuće ljudi polako su napustile Memorijalni centar, a iza njih je ostala dolina bijelih nadgrobnih spomenika (nišana), od danas brojnija za deset grobova.
Na mjestu na kojem se svake godine iznova susreću bol, istina i sjećanje, danas su spušteni lijesovi ljudi čiji su životi nasilno prekinuti prije 31 godinu. Njihove obitelji desetljećima su čekale da pronađene kosti dobiju ime, a ime grob na kojem će moći izmoliti molitvu, ostaviti cvijet i u tišini razgovarati sa svojim najmilijima.
Konačni smiraj pronašli su Senad Jusić, Muriz Baraković, Hamed Musić, Ramo Alić, Muhidin Osmanović, Huso Ćerimović, Nuko Nukić, Ahmet Gušter, Asim Kunić i Ramo Dautović. Najmlađi među njima imao je tek 20 godina, a najstariji 56. Iza svakog imena ostala je obitelj, neispunjena obećanja, prekinuti razgovori i život koji je mogao biti proživljen. Danas su njihove obitelji dobile grobno mjesto, ali ne i godine koje su im oduzete.
U Musalli Memorijalnog centra sprovodni obred (dženaza-namaz) klanjan je ispred deset lijesova prekrivenih zelenim platnom. Predvodio ga je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, koji je nakon molitve uputio i dovu (molitvu) šehidima (žrtvama).
Prije ukopa hafiz Aziz Alili, Resul ef. Alić i Sead ef. Mrahorović proučili su suru Ja-Sin. Hafiz Alili izveo je ilahiju "Šehidi", a Zbor "Djeca Srebrenice" izveo je "Srebrenički inferno". Dok su odjekivali stihovi "Srebreničkog inferna", nad grobljem su se ponovno nizala imena ubijenih. Svako izgovoreno ime bilo je povratak jednog čovjeka iz anonimnosti masovne grobnice u sjećanje obitelji i svijeta.
Nakon molitve, lijesovi su na rukama članova obitelji, prijatelja i sudionika komemoracije preneseni kroz groblje. Pred njima su se pomicale kolone ljudi, a iznad njih su ostajali samo tišina, jecaji i molitve. Nad otvorenim grobovima obitelji su spuštale prve grumene zemlje. Neki su danas pokapali oca, neki brata, sina ili rođaka. Za njih ovaj dan nije bio samo obljetnica, nego još jedan susret s gubitkom koji ne prolazi i s prazninom koju nijedna presuda, govor ni protok vremena ne mogu ispuniti.
Obilježavanje obljetnice počelo je komemoracijom u bivšoj Tvornici akumulatora, mjestu na kojem su u srpnju 1995. godine tisuće ljudi tražile zaštitu međunarodne zajednice. Tamo gdje su nekada čekali spas, danas su se čitale poruke sjećanja, pravde i odgovornosti. Govornici su podsjećali da je svaka žrtva imala ime, obitelj, život i budućnost, da genocid nije pitanje mišljenja nego sudski utvrđena činjenica te da negiranje produbljuje bol obitelji i vrijeđa dostojanstvo mrtvih.
Srebrenička majka Munira Subašić poručila je mladima da slušaju, uče i ne zaboravljaju. Upravo su mladi danas stajali među bijelim nišanima, noseći odgovornost da istinu prenesu dalje, kada više ne bude majki koje su desetljećima tražile kosti svoje djece.
Vršitelj dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Louis J. Crishock poručio je da je svaka žrtva imala ime, obitelj, život i budućnost koji su joj oduzeti. – Dužni smo prema onima koji su bili prije nas, ali i prema onima koji dolaze poslije nas, čuvati istinu i podržavati mir i pomirenje. Neka žrtve počivaju u miru. Nećemo ih zaboraviti – kazao je Crishock.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izrazio je nadu da će politike koje negiraju ili opravdavaju genocid otići u političku povijest, a da će na političku scenu doći nove generacije spremne nazivati stvari pravim imenom i suočiti se s istinom. Posebno je istaknuo da 11. srpnja treba biti dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović kazao je da je Srebrenica planetarna opomena te da će istina o genocidu nad Bošnjacima biti trajno čuvana.
U poruci talijanskog ministra vanjskih poslova Antonija Tajanija, koju je pročitala veleposlanica Italije u BiH Sarah Eti Castellani, navedeno je da je Srebrenica jedan od najtežih neuspjeha međunarodne zajednice i trajno upozorenje koliko međunarodni poredak može biti krhak kada se ne reagira na mržnju, diskriminaciju i nasilje.
Poruku predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana pročitala je ministrica obitelji i socijalnih usluga Mahinur Özdemir Göktaş. Erdogan je podsjetio na upozorenje Alije Izetbegovića da se zaboravljeni genocid može ponoviti te naglasio da identifikacije i ukopi, koji traju i nakon 31 godine, svjedoče o razmjerima sustavnog zločina.
Kada su posljednji lijesovi spušteni u zemlju, a ruke obitelji poravnale posljednje komade zemlje, Potočari su ponovno ostali gotovo nijemi. Ostala je dolina bijelih nišana, poredanih jedan uz drugi kao svjedoci jedne velike tragedije. Ostala su samo imena u kamenu.
U Potočarima sjećanje ne završava kada završi komemoracija. Ono ostaje u svakom nišanu, svakom djetetu koje je odraslo bez oca i svakoj majci koja nije dočekala da pronađe sina. Danas je dolina bijelih spomenika postala veća za deset grobova. Potočari su ponovno utihnuli, ali njihova tišina nije prazna. Ona govori imenima ubijenih i opominje da sjećanje na Srebrenicu ne smije trajati samo jedan dan u godini.
U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada su pokopane 6.772 žrtve genocida, dok se za posmrtnim ostacima stotina ubijenih još traga. U identifikacijskim centrima nalaze se posmrtni ostaci već identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, često se nadajući da će biti pronađena još poneka kost njihovih najmilijih.