Ekonomska kriza u Njemačkoj u ovoj godini dostiže vrhunac. Nekad 'obećanu zemlju' za brojne građane BiH pogađa dramatičan pad broja zaposlenih, a što se odrazilo buđenjem nostalgije i masovnog povratka radnika u matične zemlje.
Prema najnovijim podacima tamošnjega Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim stanarinama i troškovima života, radnici s Balkana sve češće biraju povratak kući, prenosi hayat.ba.
„Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plaća mi je 2300 eura, stan plaćam 1050 eura, vrtić 280 eura, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Je li se netko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili“, stoji u jednome od pitanja postavljenom u Facebook grupi 'Život u Njemačkoj'.
„Vratio sam se prije tri mjeseca. Plaća mi je manja za 300 eura, ali jedem i pijem s obitelji isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2300 eura, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina eura manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja”, napisao je u odgovoru Đulijano.
„Nemoj se vraćati, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju gledati utakmice i navijati. Svima su opečeni prsti od skidanja janjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa se moraju kupati u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja“, jedan je od šaljivih komentara na originalnu objavu o sve težem životu u Njemačkoj.
„Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju plaću, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite što i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Sretno, što god odlučili“, napisala je Mirjana.
„Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam tvrtku, trenutačno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam stanarinu, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Općenito uzevši, nisam pogriješio“, napisao je svoje iskustvo Ivica.
„Ako si nesretan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za plaću devet puta manju nego ovdje u inozemstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički“, stoji u jednom od komentara.
„Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Njemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 posto Nijemaca, ali dom je dom“, piše Ivan, prenosi Telegraf.
„Nemoj se vraćati, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete biti podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svatko može zaraditi 1000 eura ako želi raditi. Popiješ jutarnju kavu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 četvornih metara, nemam kredit. Zato mogu otići u inozemstvo kad god poželim“, savjetovao mu je Emin.