Manipuliranje žrtvama rata u BiH, često i pod okriljem Islamske zajednice, prešlo je granice BiH i postalo obrazac ponašanja i u Hrvatskoj. Bošnjaci koji žive u Hrvatskoj sve su glasniji u pokušajima da sebi pripišu, osim stvarnih, puno veće zasluge za obranu Republike Hrvatske u srpskoj agresiji, povećavajući broj branitelja lažima i manipulacijama identitetima.
Po takvom obrascu Bošnjaci koji su stradali u BiH našli su se na spomen-obilježju poginulim Bošnjacima braniteljima u Domovinskom ratu u Zagrebu, koje se nalazi pokraj Islamskog centra i zagrebačke džamije. Među 1156 Bošnjaka čija su imena uklesana na spomen-obilježje nalaze se i imena 870 Bošnjaka koji s Oružanim snagama RH nisu imali nikakve veze. Poginuli su u različitim mjestima u BiH, u zonama odgovornosti HVO-a. Na popisu Bošnjaka poginulih u obrani RH našli su se i Bošnjaci koji su kao pripadnici HVO-a poginuli u sukobima s Armijom BiH, Romi, Albanci, kao i Libijac koji je bio zapovjednik obrane Lipika, donosi eksluzivno Večernji list BiH.
Zahtjev za ispravak
Na navedene manipulacije, uz zahtjev za ispravak povijesnih netočnosti na spomen-obilježju poginulim Bošnjacima u Domovinskom ratu u Zagrebu, Ministarstvo hrvatskih branitelja RH i Ministarstvo obrane RH, kao i Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i Udrugu obitelji poginulih branitelja Distrikta Brčko, upozorio je Blaško Lovrić, bivši zapovjednik 5. i 2. bojne 108. brigade HVO-a i pomoćnik zapovjednika za operativno-nastavnu djelatnost 108. pješačke brigade HVO-a.
“Obraćam vam se u svojstvu bivšeg zapovjednika bojne s ratnim rasporedom na području Brčkog (Bosna i Hercegovina) kako bih službeno prijavio grube nepravilnosti, manipulaciju identitetima i neovlašteno prisvajanje žrtava rata s područja Bosne i Hercegovine. Detaljnim pregledom imena uklesanih na spomen-obilježju Bošnjacima braniteljima u Domovinskom ratu Republike Hrvatske, koje se nalazi ispred Islamskog centra u Zagrebu (te u pratećim monografijama raznih udruga), utvrdio sam da se na njemu nalazi veliki broj osoba koje nikada nisu bile pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (HV/MUP). Radi se o osobama koje su isključivo bile državljani BiH, bez ikakvih radnih, životnih ili vojnih veza s Republikom Hrvatskom, a koje su poginule braneći Bosnu i Hercegovinu. Kao neposredni zapovjednik na terenu, pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću tvrdim da su na navedeni spomenik u Hrvatskoj lažno prijavljeni i upisani moji suborci koji su poginuli u mjestu Boderište ili na brčanskom bojištu (Brčko, BiH)”, stoji na početku dopisa koji nam je ustupio na objavu Lovrić, a koji je poslao na navedene adrese. Tvrdnje o grubim manipulacijama njegovih suboraca Lovrić je potkrijepio konkretnim popisom imena, s datumima i mjestima pogibije.
Na popisu se, među ostalim, nalaze:
Nijaz (Redže) Ganić – poginuo 21. 4. 1995. na Boderištu; Asim (Fehima) Karalić – poginuo 22. 7. 1993. na Boderištu; Bahrija (Hazima) Jasenčić – poginuo 24. 2. 1993. u Dubravama; Salem (Salke) Demir – poginuo 13. 4. 1994. na Boderištu; Asim (Zijada) Muranović – poginuo 16. 4. 1993. u predgrađu Brčkog; Safet (Osmana) Alibanović – poginuo 7. 3. 1994. u Dubravama; Senad (Sakiba) Bećirović – poginuo 4. 5. 1993. u Donjoj Skakavi; Adil (Saliha) Beširović – poginuo 1. 7. 1994.
“Kao krunski dokaz amaterizma i sustavne manipulacije popisima pri izradi spomenika, ističem primjer mog poginulog vojnika Salema Demira, čije je ime na spomen-ploči u Zagrebu uklesano čak dva puta – jednom kao “Salem Demir”, a drugi put obrnuto, kao “Demir Salem”. Prema mojim detaljnim saznanjima i usporednim analizama, od ukupnog broja imena na tom spomeniku, procjenjuje se da je čak oko 870 poginulih boraca (najviše s područja Gradačca, Orašja, Tuzle, Usore, Dervente, Bosanskog Broda, Brčkog) neovlašteno prepisano s lokalnih bosanskohercegovačkih spomenika i prisvojeno u hrvatske evidencije, čime se izravno krivotvori povijest i grubo gazi dignitet njihova stvarnog ratnog puta u obrani BiH”, naveo je bivši zapovjednik postrojbi HVO-a u Brčkom Blaško Lovrić. Za Večernji list Lovrić kaže da je među imenima poginulih u BiH čija su imena ispisana na spomeniku u Zagrebu najviše njih iz Gradačca kod Tuzle - 226, među kojima su i poginuli 22. listopada 1992. godine prilikom zaustavljanja oklopnog vlaka. Neki su i po dva puta upisani. Na spomeniku se nalazi i ime Ibrahima Abushaala, Libijca, zapovjednika obrane Lipika, potom nekoliko Roma i dvojice Albanaca, 24 osobe kojima je samo jedan od roditelja Bošnjak, a oni su se izjašnjavali kao Hrvati, te desetak imena Bošnjaka koji su poginuli kao pripadnici HVO-a u sukobima s Armijom BiH. U službenoj prijavi Lovrić je nabrojio i imena još 33 Bošnjaka koji su poginuli na ratištima diljem BiH, a čija se imena nalaze na spomeniku Bošnjacima braniteljima u Hrvatskoj u Zagrebu. Među njima su i Bošnjaci poginuli u središnjoj Bosni, u Vitezu, Busovači, Bugojnu i Žepču, trojica od njih 1993. za vrijeme sukoba Amije BiH i HVO-a.
Denis (Neđiba) Ajanović – poginuo 25. 10. 1993. u Vitezu; Admir (Fahrudina) Alić – poginuo 18. 8. 1993. u Busovači; Jasmin (Hadžiba) Bikić – rođen u Modriči, poginuo 8. 7. 1992. u Jakešu; Nihad (M.) Džombić – rođen u Gradačcu, poginuo 22. 10. 1992. u Gradačcu; Ekrem (Sulejmana) Kobajica – rođen u Derventi, poginuo 4. 10. 1992. u Zborištu kod Dervente; Mujo (Hasana) Hrbat – rodom iz Dervente, poginuo 5. 10. 1992. u Bosanskom Brodu; Izet (A.) Vugdalić – rodom iz Dervente, poginuo 5. 10. 1992. u Bosanskom Brodu; Nusret (Ramiza) Mujić – rođen u Modriči, poginuo 6. 10. 1992. u Riječanima (Modriča); Hamid (Zaima) Krdžalić – rodom iz Bosanskog Broda, poginuo 3. 10. 1994. u Vidovicama; Junuz (Bege) Mašić – poginuo 3. 10. 1992. u Bosanskom Brodu; Senad (Ibrahima) Tuvalić – poginuo 2. 10. 1993. u Žepču; Safet (Age) Salihović – rođen u Odžaku, poginuo 1. 10. 1993. u Brvniku (Bosanski Šamac); Rasim (Mehmedalije) Sivić – rođen u Gradačcu, poginuo 1. 10. 1992. u Liporašću (Gradačac); Fikret (Smaje) Đulbić – rodom iz Dervente, poginuo 30. 9. 1992. u Bosanskom Brodu; Ibro (Agana) Kopić – rođen u Tesliću, poginuo 27. 9. 1992. u Žepču; Samid (Ibrahima) Arpadžić – rođen u Orašju, poginuo 26. 9. 1992. u Vidovicama; Rejsudin (Saliha) Mehić – rođen u Žepču, poginuo 25. 9. 1992. u Ljeskovici kod Žepča; Husnija (Alije) Nazdrajić – rođen u Mostaru, poginuo 22. 9. 1992. u Mostaru; Kemal (Omera) Hadžiefendić – rođen u Odžaku, poginuo 22. 9. 1992. u Brvniku (Bosanski Šamac); Zuhdija (Sadika) Šakanović – poginuo 22. 9. 1992. u Brvniku (Bosanski Šamac); Avdo (Hasana) Salihović – iz Orašja, poginuo 20. 9. 1992. u Vidovicama; Ervin (Ibre) Taletović – iz Bosanskog Šamca, poginuo 20. 9. 1992. u Grebnicama; Sulejman (Tahira) Mešić – rođen u Jajcu, poginuo 20. 9. 1992. u Vrbici kod Jajca; Dževad (Sulejmana) Šupić – rođen u Bugojnu, poginuo 19. 9. 1992. u Jajcu; Iso (Ramadana) Isić – iz Bosanskog Broda, poginuo 18. 9. 1992. u Lužanima kod Dervente; Amel (Akifa) Hamzić – iz Modriče, poginuo 16. 9. 1992. u Kostrešu kod Dervente; Serafil (Isni) Abdija – iz Dervente, poginuo 16. 9. 1992. u Bosanskom Brodu; Suvad (Mustafe) Opardija – iz Bugojna, poginuo 13. 9. 1992. u Bugojnu; Kemal (Fajke) Omić – iz Gradačca, poginuo 11. 9. 1992. u Turiću (Gradačac); Sead (Fehima) Vuković – iz Gradačca, poginuo 11. 9. 1992. u Liporašću (Gradačac); Adem (Huseina) Begović – iz Gradačca, poginuo 11. 9. 1992. u Liporašću (Gradačac); Nedžad (Sulje) Krličević – rođen u Doboju, poginuo 9. 9. 1992. u Mravićima kod Doboja; Semir (Abdulaha) Smajić – iz Sarajeva, poginuo 7. 5. 1995. u Sarajevu.
Po kojim obrascima
“Obrasci koji su ovdje primijenjeni upućuju na to da su na spomenik uvršteni Bošnjaci koji su poginuli u mjestima s hrvatskom većinom ili u zonama djelovanja HVO-a u BiH, neovisno o tome u kojim su postrojbama služili i protiv koga su se borili, te bez ikakve povezanosti s Oružanim snagama Republike Hrvatske”, naveo je Lovrić na kraju dopisa uz koji je priložio i tabelarni prikaz sa svim spornim imenima, kao i fotodokumentaciju koja sadrži usporedne fotografije imena uklesanih na spomeniku palim braniteljima u Boderištu (BiH) te fotografije tih istih imena uklesanih na spomeniku u Zagrebu (RH). Lovrić navodi kako na temelju dostavljenih dokaza od nadležnih institucija zahtijeva očitovanje o tome na temelju koje vojne, službene i medicinske dokumentacije su ove osobe uvrštene na popis poginulih branitelja Republike Hrvatske, kao i žurnu reviziju popisa na kojima se temelji spomen-obilježje ispred Islamskog centra u Zagrebu i prateće evidencije te u konačnici uklanjanje imena poginulih pripadnika postrojbi iz BiH iz lažnog konteksta kako bi se prestalo s obezvrjeđivanjem njihove žrtve i manipuliranjem osjećajima njihovih obitelji.
“Kao bivši zapovjednik ovih ljudi, neću odustati od zaštite njihove časti, dostojanstva i povijesne istine”, poručuje zapovjednik postrojbi HVO-a u Brčkom Blaško Lovrić.
Uz Lovrića, odgovore očekuju i obitelji poginulih čija su imena zloupotrijebljena. Elmir Karalić, sin Asima Karalića, zahvalio mu je što se zauzeo za istinu za njegova oca, kojeg Lovrić opisuje kao iznimnog i poštenog čovjeka, ali i hrabrog branitelja. Obitelj Asima Karalića nije ni znala da se njegovo ime nalazi i na spomeniku u Zagrebu. Koliko je takvih obitelji koje nisu znale da su imena njihovih očeva, braće i sinova koji su poginuli u BiH upisana na spomenik Bošnjacima poginulim u obrani RH, trebalo se znati nakon revizije koju je Lovrić zatražio i analize dokaza koje je dostavio mjerodavnim institucijama u Hrvatskoj i BiH. Prema saznanjima zapovjednika HVO-a u Brčkom, braneći RH kao pripadnici Oružanih snaga ove zemlje poginulo je 167 Bošnjaka. Na spomeniku u Zagrebu nalaze se imena njih 1156.