U srcu povratničkog kraja Posavine, gdje su nekad zvonila crkvena zvona, a potom utihnula pod ruševinama rata, ponovno se rodila nada. Donja Tramošnica doživjela je trenutak koji će ostati urezan u pamćenju svih njezinih ljudi - svečanu posvetu obnovljene crkve, piše Večernji list BiH. Pod misnim slavljem nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić posvetio je crkvu sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici, a u njezin su oltar ugrađene relikvije starokršćanskih mučenika.
Najsvečanije ruho
Uz mons. Vukšića, na oltaru su bili župnik župe fra Joso Oršolić i sin tramošničke župe fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Koncelebriralo je 20-ak svećenika, a ministrirali su bogoslovi i studenti. U Donjoj Tramošnici nije se slavila samo posveta crkve, slavila se i pobjeda života nad ruševinama, povratak, zajedništvo te vjera da se korijeni mogu ponovno pustiti i u zemlju koja je dugo čekala svoje ljude.
Posavska župa odjenula je najsvečanije ruho jer je dočekala posvetu svoje crkve koja je u ratu porušena. Crkveno zdanje progovorilo je molitvom svojih oko 200 povratnika na svečanom i dostojanstvenom slavlju koje su sa svojim župnikom organizirali kako bi što toplije i srdačnije primili pet puta više gostiju nego što župa ima vjernika. Među njima brojna je bila dijaspora jer svoje korijene ne zaboravlja te desetak povratničkih obitelji iz dijaspore, i to onih koje svoje najbolje godine žele provesti u tramošničkom rodnom kraju ne čekajući mirovinu.
- Ova crkva nije tek zid i krov, ona je znak opstanka - poruka je koja je odzvanjala uređenim crkvenim zdanjem. Na svetoj je misi sakrament svete potvrde primilo troje krizmanika: Lorena Josipović, Anita-Marija Šokčević i Marijan Maki Miličević.
- Hvala vjernicima ove župe i svima koji su pomogli da crkva bude ovako uređena za svečani čin posvete - kazao je na početku nadahnute propovijedi mons. Vukšić te podsjetio vjernike kako je izgledao crkveni prostor na svojim počecima pa sve do danas.
- Molimo za duhovnu i materijalnu obnovu naše župe, naše obitelji, naše vjernike ma gdje bili, za povratak našeg naroda u domovinu jer samo smo ovdje kod svoje kuće. Hvala svećenicima koji su u tri dana propovijedali ususret ovom svečanom činu, a na poseban način mons. Tomi Vukšiću, vrhbosanskom nadbiskupu - kazao je župnik fra Joso Oršolić. Prisjetio se s poštovanjem svih župnika koji su djelovali prije njega i podsjetio na odgovornost i težinu koju su imali kada su krenuli u podizanje crkve iz ruševina - fra Marijan Mijo Živković, a poslije fra Jozo Puškarić.
- Hvala svima koji su doprinijeli da crkva danas ima prekrasan izgled i uređenje, a među njima je fra Nikola Bošnjak, sin župe koji je darovao vitraje, kao i kum crkve, akademski kipar Anto Jurkić, koji je osmislio i uredio njezin interijer. Najveća freska u BiH i RH u crkvi rad je akademskog slikara Vlatka Blažanovića.
Nakon mise slavlje je nastavljeno ispred crkve, gdje su se uz zajedništvo i domaću trpezu i srca punila radošću.
Svjedočanstvo ljubavi
- Lijepo je biti dio ovakve prigode, a za župu ovo je jedan od najljepših trenutaka. Sudjelovali smo u svetoj misi u kojoj je naša crkva posvećena i gdje god idemo, idemo s mišlju važnosti osjećaja da smo kršćani koji svjedoče ljubav na djelu, što se potvrdilo ovakvom gradnjom crkve ponikle iz ruševina. Ona je naš ponos. Kako nam je važna ova crkva, važno je oživiti ovaj prostor - kazao je provincijal fra Zdravko Dadić.
Slavlje uz druženje i pjesmu odzvanjalo je tramošničkim krajem koje najbolje opisuje izvorna pjesma “Kako ne bi mi veseli bili, kad smo svoju crkvu posvetili.