Ušli smo u najljepše vrijeme u godini, ono kad kršćani diljem svijeta iščekuju Božić, najradosniji blagdan. Jučer je zapaljena prva od četiri svijeće na adventskom vijencu, svijeća nade. Nazivaju je još i postilica ili proročanska u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje, piše Vecernji.ba. Evo što je o tom činu rekao poznati svećenik Tomislav Lukač i zašto je bitno da se svijeće pale u obiteljima.
Veselje na ulicama, ali...
- Četiri su nedjelje došašća i svake nedjelje palimo jednu svijeću više, znači da je, kako se približavamo Božiću, sve više i više svjetla. Više svjetla je zato što za Božić dolazi onaj koji je za sebe rekao: - Ja sam svjetlo svijeta. Paleći svijeće kao obitelj želimo Isusu dopustiti da nam bude svjetlo, odnosno da nam bude putokaz u našim obiteljskim odnosima, tj. da se u ponašanju jedni prema drugima vodimo onim pitanjem - kako bi Isus postupio na mom mjestu? - poručio je. Jutros su počele i svete mise zornice. Svećenik Dario Tičić smatra da su zornice svakodnevna duhovna obnova, a i ljudi koji inače tijekom godine i ne dođu na nedjeljnu misu, redovito dolaze na zornice. - To je malo i žrtva, treba ranije ustati. Ali mislim da su zornice dobra protuteža pustim "adventima" koji se događaju oko nas. Nitko nije protiv toga da se ljudi raduju i da je veselo na ulicama. Ali to nije duh pravog došašća i bîti došašća u sebi. Neka bude spoj izvanjskoga i unutarnjega - istaknuo je svojedobno. Naglasio je i da treba povezati i jedno i drugo, odnosno ako se spoji duhovno raspoloženje, onda će i izvanjski način biti zaokružen kao što je adventski vijenac. - Priznali to ljudi ili ne, ipak je sve što se događa oko nas u došašću po gradovima obojeno kršćanskom kulturom. To fascinira. Ni jedan religijski vođa ne okuplja toliko ljudi, da se tako spominje rođenje nekog velikana iz druge religije. Ali Isusa Krista, kojega mnogi ne poznaju i ne priznaju za Boga, oni ga i na taj način neprimjetno primaju u svoj život. Mi ne možemo nikada Bogu staviti granicu i mi ne znamo kada Bog može nekoga i na koji način dotaknuti u njegovo srce. Bog ima svojih načina kako doći do nečijeg srca. To je jako pozitivno i dobro - naglasio je. Za njega su mise zornice tiha, ali čvrsta evangelizacija. - Zornica je mnogima početak da s molitvom ljudi otvaraju svoj radni dan i to je dobro. Na zornici je velika skupina molitelja. Vidim ljude koji inače nisu redoviti u crkvi, a na zornicama su redoviti u dolasku. To ima neku svoju čar. Nismo ni svjesni značaja zornica. To je blagodat. Bog uvijek na svoj način dodiruje ljude u njihova srca. One koji još nisu bili na zornici potičem da pokušaju jer šteta je da ljudi ne dožive to zajedništvo u Kristu. Na zornicu dolazimo u zajedništvo s Isusom Kristom slaviti Oca nebeskoga. To je najvažnije. I tako se pripremiti za njegov vremeniti blagdan. Kako bismo kroz vremenita slavlja i blagdane došli do onoga najvišega, a to je biti s Bogom zauvijek - naveo je svećenik. Pred nama su tjedni koji će nas oplemeniti ako budemo radili na sebi. Brojni su humanitarni događaji na kojima je važno sudjelovati i zbog drugih, ali i zbog sebe jer nas upravo takvi trenuci čine boljim ljudima.
Istinska radost
Iako danas vlada konzumerizam, nastojmo mu se ne predati, već tražiti istinsku radost u temelju Božića o kojem ovdje pišemo, ali i u onim autentičnim, starinskim stvarima koje mogu probuditi upravo tu istinsku radost, primjerice kao u Božićnoj priči mlade Hercegovke Anite Bogdan koja se bavi fotografijom, a koja je htjela ponuditi nešto posebno. Sve to napravila je u staroj, obiteljskoj kući. - Božićna priča nastala je iz velike želje da ove godine ponudim nešto posebno, autentično i starinsko. Željela sam da se u prostoru osjeti domaćinski duh, toplina i ono iskonsko blagdansko ozračje koje ljudi danas sve više traže. Mnoge obitelji danas nemaju puno zajedničkih uspomena, pa mi je ova Božićna priča jedan mali način da im omogućim da stanu, predahnu i zabilježe najljepše trenutke sa svojim bližnjima - istaknula je za Vecernji.ba. Sve je pomno birala kako bi ozračje bilo prirodno, blisko izvornom Božiću jer u današnjem prebrzom vremenu iskonski Božić bitniji nam je no ikad.