Vrhunac američke zračne moći i zrakoplov koji postavlja standarde za petu generaciju lovačkih zrakoplova bez sumnje je Lockheed Martin F-22 Raptor. Dizajniran s jednim ciljem – postizanje apsolutne dominacije u zraku – Raptor je kombinacija tehnologija koje ga čine praktički nedodirljivim za bilo kojeg poznatog protivnika. Njegova temeljna prednost je sveobuhvatna stealth tehnologija koja ga čini iznimno teško uočljivim na radarima iz svih kutova, za razliku od drugih zrakoplova koji su optimizirani samo za prednji aspekt. Uz to, F-22 posjeduje sposobnost superkrstarenja, odnosno leta brzinom većom od 1,5 Macha bez korištenja naknadnog sagorijevanja, što mu omogućuje da velikom brzinom i s manjom potrošnjom goriva dosegne bojišnicu. U kombinaciji s vektorskim potiskom koji mu daje nevjerojatnu supermanevrabilnost i naprednom fuzijom senzora koja pilotu pruža kristalno jasnu sliku bojišnice, Raptor je u vojnim vježbama ostvarivao nevjerojatne omjere pobjeda, ponekad i preko 100:0 protiv najboljih američkih lovaca četvrte generacije poput F-15.
Dok je F-22 kirurški precizan skalpel za zračnu borbu, F-35 Lightning II zamišljen je kao švicarski nožić modernog zrakoplovstva. Nastao iz programa Joint Strike Fighter (JSF), F-35 je dizajniran da zamijeni čitav niz starijih zrakoplova u arsenalu američkog zrakoplovstva, marinaca i mornarice, kao i u flotama savezničkih zemalja. Njegova najveća snaga leži u revolucionarnim senzorima i mrežnim sposobnostima. F-35 funkcionira kao "vođa napada na nebu", prikupljajući ogromnu količinu podataka sa svojih naprednih radara, infracrvenih i elektro-optičkih sustava, spajajući ih u jedinstvenu taktičku sliku i dijeleći je s prijateljskim jedinicama na tlu, moru i u zraku. Ova sposobnost situacijske svjesnosti, koja nadmašuje čak i onu F-22, omogućuje mu da identificira i gađa prijetnje puno prije nego što one postanu svjesne njegove prisutnosti, čineći ga smrtonosnim u misijama suzbijanja neprijateljske protuzračne obrane (SEAD) i napadima na ciljeve na zemlji.
Međutim, ova tehnološka superiornost dolazi s ogromnim teretom. Program F-35 postao je najskuplji vojni program u povijesti, obilježen desetljetnim kašnjenjima, prekoračenjima troškova i onim što su čak i dužnosnici Pentagona nazvali "akvizicijskom zlouporabom" – istovremenom proizvodnjom i testiranjem zrakoplova, što je dovelo do skupih naknadnih modifikacija. Uz cijenu koja se kreće oko 90 milijuna eura po komadu za A varijantu, F-35 nema sposobnost superkrstarenja niti razinu stealth zaštite i manevarskih sposobnosti kao F-22. S druge strane, F-22, iako superioran u zraku, pati od vlastitih nedostataka. Njegova proizvodnja zaustavljena je nakon samo 187 primjeraka, čineći ga iznimno vrijednim i rijetkim resursom. Troškovi leta po satu su astronomski, a održavanje njegovih osjetljivih stealth premaza je složeno i skupo, što ograničava njegovu dostupnost i brojke u kojima se može rasporediti.
U sjeni rasprava o skupim i kompleksnim lovcima pete generacije, jedan stari veteran ne samo da odbija otići u mirovinu, već se vraća jači nego ikad. Riječ je o Boeing F-15 Eagleu, zrakoplovu koji je u službi gotovo 50 godina i drži nevjerojatan rekord od preko 100 zračnih pobjeda bez ijednog gubitka. F-15 je sinonim za sirovu snagu i brzinu; s maksimalnom brzinom od 2,5 Macha, brži je od F-22 i F-35, a njegov omjer potiska i težine omogućuje mu da ubrzava čak i u vertikalnom penjanju. Njegova legendarna izdržljivost dokazana je 1983. godine kada je izraelski pilot uspio sletjeti s F-15 kojem je u sudaru u zraku otpalo cijelo jedno krilo. Upravo zbog te robusnosti, nosivosti i dokazane pouzdanosti, američko zrakoplovstvo naručilo je novu, moderniziranu verziju – F-15EX Eagle II.
F-15EX predstavlja most između četvrte i pete generacije zrakoplovstva. Iako nema stealth karakteristike, opremljen je najmodernijim radarom, digitalnim kokpitom i naprednim sustavom za elektroničko ratovanje (Eagle Passive/Active Warning and Survivability System - EPAWSS). Njegova glavna uloga u modernoj floti je ona "nosača projektila". F-15EX može ponijeti ogroman teret, uključujući čak 12 raketa zrak-zrak, dvostruko više od F-35. Strategija je da nevidljivi F-35 ili F-22 prodru u neprijateljski prostor, lociraju ciljeve i zatim podatke proslijede F-15EX-u koji s sigurne udaljenosti lansira svoje oružje. Ipak, ni ova strategija nije jeftina; potpuno opremljen F-15EX može koštati i do 126 milijuna eura, što ga čini skupljim od osnovne verzije F-35.
Sve to dovodi do središnje strateške dileme s kojom se suočava američka vojna moć: kvaliteta naspram kvantitete. Studija korporacije RAND pokazala je zastrašujući scenarij u kojem bi se F-22, čak i uz pretpostavku savršene borbene izvedbe, suočio s porazom protiv brojčano nadmoćnijeg protivnika jednostavno zato što bi ostao bez projektila. SAD ima najnaprednije lovce na svijetu, ali u ograničenom broju. F-35 je trebao osigurati brojnost, no njegova visoka cijena i zahtjevno održavanje opterećuju proračun. Uvođenje F-15EX-a pokušaj je rješavanja tog problema, ali i on dolazi s visokom cijenom. U eri u kojoj konkurenti poput Kine sa svojim J-20 i Rusije sa Su-57 ubrzano razvijaju vlastite napredne zrakoplove, SAD je prisiljen na složeno balansiranje između tehnološki najnaprednijih, ali malobrojnih platformi i moderniziranih, ali ranjivijih naslijeđenih sustava. Nebo budućnosti neće pripadati samo najnaprednijem, već onome tko najpametnije iskoristi kombinaciju svih svojih aduta.