Haaški sud osnovan je 1993. godine, a prvo suđenje počelo je 1995. godine. Prvi predmet odnosi se na zločine su Srebrenici, a Sud je kasnije ta zlodjela označio kao genocid, piše Večernji list BiH. Vijeće sigurnosti UN-a predvidjelo je da Sud prekine svoj rad 2010. godine, ali je odluka o gašenju Suda prolongirana posljednjih sedam godina. Glavni razlog što je Sud nastavio svoj rad bilo je kašnjenje s uhićenjem Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Karadžić je uhićen 2008. godine, dok je Mladić došao u Haag tek 2011. godine. Od svoga nastanka do danas Sud je radio 10.800 dana. Na klupi za svjedoke bilo je 4650 osoba, a ispisano je nevjerojatnih 2,5 milijuna stranica transkripata sudskih postupaka.
Optužnice i presude
Čak 161 osoba optužena je pred Haaškim sudom. U konačnici su 83 osobe osuđene, 19 ih je oslobođeno, 2 suđenja su ponovljena, 37 optužnica je povučeno, 13 ih je proslijeđeno drugim sudovima. Sve te brojke jasno pokazuju koliko je posla obavio Haaški sud. Sasvim je drugo pitanje je li pravedno suđeno ili je Sud svojim odlukama prekrajao povijest rata na ovim prostorima. Slučaj Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića najdugotrajniji je pred Haaškim sudom. Optuženi Hrvati već 13 godina sjede u pritvoru. Drakonska prvostupanjska presuda im je ispisana na čak 2600 stranica. Znači, opsežnija je od one koja je prije tjedan dana donesena protiv Ratka Mladića. Sami zapisnik sa suđenja ima više od 50.000 stranica. Sve su to morali pročitati članovi današnjeg Žalbenoga vijeća kako bi donijeli konačnu presudu. Zbog toga se godinama čekalo na nju. Koliko su toga shvatili iz cijele priče, ostaje za vidjeti.
Različiti kriteriji
Danas, kada Haaški sud zatvara svoja vrata, postavlja se pitanje što su suci sve pročitali i na koji način su donijeli presude koje će imati dalekosežne posljedice na odnose među narodima na Balkanu. Nakon dva desetljeća rada Suda s pravom se može reći kako sve žrtve nisu tretirane na isti način. Brojni odgovorni za zločine nikada nisu odgovarali za zlodjela. I vjerojatno neće. Posljedice (ne)rada Haaškog suda očituju se u tome da Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i drugi čelni ljudi nikada nisu odgovarali za zločine koje je počinila vojska koju su vodili. Momčilo Perišić nikada nije odgovarao za rušenje Mostara i zločine nad ovim gradom te njegovim stanovnicima. A što tek reći za visoke dužnosnike tzv. Armije BiH i bošnjačke lidere? Zato Haaški sud i njegovo tužiteljstvo nisu propustili suditi gotovo cijelom vodstvu Hrvata u BiH i HVO-u. Presuda Prliću i ostalima danas predstavlja kraj toga procesa. Brojka od 2,5 milijuna stranica transkripata sa suđenja trebala je biti znatno veća da je Haag imao isti odnos prema svim žrtvama u BiH i onima koji su počinili ili naredili zločine. A nije im nedostajalo ni novca ni radne snage da procesuiraju brojne druge slučajeve. U Haaškom sudu prije dvije godine je radilo gotovo 600 ljudi, a oni su dolazili iz čak 69 zemalja svijeta. Njihov dvogodišnji proračun iznosio je 179 milijuna dolara. U 20 godina rada Suda potrošeno je oko 1,5 milijardi dolara. To je trebalo biti dovoljno da danas svi mogu reći kako je Haaški sud cjelovito odradio svoj posao. Ipak, kada se budu zatvarala vrata Suda, bit će zatvorena i nadanja mnogih da će zločinci koji su počinili zlodjela nad njihovim bližnjim ikada doći pred lice pravde. Jer očekivanja da će to uraditi domaći sudovi daleko su od realnosti. •