Od 1. siječnja Bosnu i Hercegovinu, što uopće, čini se, nije tema iako najdrastičnije, iznimno negativno, pogađa elektroprivredna poduzeća, a onda i gospodarstvo, obuhvaća početak primjene Carbon Border Adjustment Mechanisma (CBAM), odnosno nameta Europske unije na korištenje fosilnih goriva u proizvodnji električne energije, piše Večernji list BiH. Zbog visokih emisija CO2 BiH već plaća CBAM pristojbe za električnu energiju koju izvozi u Europsku uniju. Pa čak i posve “zelena” elektroprivreda sa sjedištem u Mostaru – Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne, koja svu energiju proizvodi iz obnovljivih izvora. To je zato što država ima negativan status zbog kolega iz Sarajeva, odnosno Republike Srpske. Prema procjenama, gubitak prihoda od izvoza električne energije mogao bi iznositi stotine milijuna eura.
Energija budućnosti
Jednako tako, potrošnja električne energije u BiH mogla bi porasti zbog smanjenja izvoza, što bi povećalo pritisak na domaće cijene energije. Bez domaćeg sustava za praćenje emisija CO2 BiH je već prisiljena plaćati puni iznos CBAM-a na energiju koju izvozi. Onda se taj trošak prebacuje na industriju i potrošače, a što onda dovodi do poskupljenja struje. U začaranome lancu o kojemu iz vlasti nitko ne vodi računa, nego javnost zabavlja izmišljenim temama kao iz jugoslavenskog obrazovnog sustava “obrane i zaštite”, a počesto pronalaženja vanjskih i unutarnjih neprijatelja te prokazivanja izdajnika, uopće se ne obraća pozornost na ovu temu koju su u Državnom regulatoru za električnu energiju (DERK) odavno prepoznali i napravili projekcije koje jamče Bosni i Hercegovini energetsku održivost. Dodatno su u tome smislu stvari uznapredovale najavom dolaska američkih investitora te investiranjem u plinovod te tri plinske elektrane od 1200 megavati instalirane snage.
No, svejedno, za BiH je najvažnije pronaći balans za ulaganje u obnovljive izvore energije, ponajprije za korištenje snage vode, vjetra i sunca te očuvanja prirode. O čemu pak postoje prijepori u javnosti, ali i naznake kako postoje interesni krugovi kojima je stalo da baš određena područja ne uspiju pokrenuti biznise. Ono što, primjerice, u BiH vrijedi za pojedine hrvatske sredine u Federaciji BiH, uopće nije problem u drugome dijelu entiteta ili pak Republici Srpskoj. Zaključak je moguće samostalno izvući. No svejedno, projekcije DERK-a nisu opterećene interesnim krugovima ili političkim opstrukcijama.
Na temelju projekcija DERK-a, ukupna instalirana snaga proizvodnih objekata u Bosni i Hercegovini trenutačno iznosi 5185,14 MW. Od toga 2129,06 MW dolazi iz hidroelektrana, 1965 MW iz termoelektrana, dok 218,6 MW potječe iz vjetroelektrana, a 235,62 MW iz fotonaponskih (solarnih) elektrana. Ostale snage uključuju 168,54 MW iz malih hidroelektrana, 372,02 MW iz malih solarnih elektrana te 2,71 MW iz elektrana na bioplin i biomasu.
Ubrzati tranziciju
Dakle, trenutačna struktura proizvodnje u BiH jasno upućuje na dominaciju termoelektrana, koje čine 61% ukupne proizvodnje, dok hidroelektrane imaju udjel od 34%, a obnovljivi izvori (vjetar, sunce, biomasa) čine svega 5%, piše portal Večernjeg lista BiH. Prema planovima za 2035. godinu, BiH se suočava s velikim izazovima u smanjenju emisija CO2, koje čine glavnu prijetnju u kontekstu CBAM-a i globalnih klimatskih ciljeva.
CBAM već sada predstavlja ozbiljan financijski teret za BiH, koja zbog visokih emisija u proizvodnji električne energije mora plaćati dodatne pristojbe na izvoz prema EU.
Ove pristojbe, koje rastu s razinama emisija ugljika, dodatno podižu cijene energije, čime se smanjuje konkurentnost BiH na europskom tržištu. U takvim uvjetima BiH mora ubrzati tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i smanjiti svoj udio ugljena u proizvodnji električne energije. Do 2035. godine proizvodnja električne energije iz hidroelektrana trebala bi činiti 40 - 45% ukupne proizvodnje, dok bi vjetroelektrane i solari trebali činiti između 15 - 20% svakog. Očekuje se da će termoelektrane smanjiti svoj udio na 25 - 30% u cilju smanjenja emisija CO2, ali će one i dalje biti važan izvor energije dok BiH ne postigne željeni udio obnovljivih izvora.
U svjetlu ovih izazova BiH mora uložiti u razvoj obnovljivih izvora energije, s posebnim naglaskom na solarne i vjetroelektrane. Proizvodnja iz solarnih elektrana trebala bi porasti sa 101 MW na 431 MW, dok će proizvodnja vjetroelektrane rasti sa 135 MW na 769 MW. Ova ulaganja omogućit će BiH da postigne potrebnu ravnotežu u opskrbi energijom i smanji ovisnost o fosilnim gorivima. Istodobno, hidroelektrane će ostati ključne za stabilnost elektroenergetskog sustava, ali modernizacija i povećanje kapaciteta također su nužni. Osim toga, razvoj baterijskih sustava za skladištenje energije (BESS) postaje nužnost. Studija Nadzornog operatera sustava (NOS BiH) pokazuje da se povećanje fleksibilnosti sustava mora pratiti s razvojem baterijskih sustava koji će omogućiti stabilnost mreže i optimalnu distribuciju proizvedene energije.
Integracija baterijskih sustava pomoći će u smanjenju nestabilnosti tržišta energije i omogućiti bolje upravljanje energetskom potrošnjom. Kada se tome pridodaju i planovi američkih investitora koji bi mogli graditi i skladišta plina, onda bi se cijela energetska priča o BiH mogla u budućnosti promatrati s ružičastom perspektivom. A među njima mostarska Elektroprivreda prednjači i zbog odsutnosti ugljena, ali i investicija u obnovljive izvore.
Ovo nije zelena tranzicija nego čisti lobizam. Ugljen se planski ubija zakonima i nametima, dok se ista vrata širom otvaraju plinu i „obnovljivima“ iza kojih stoje veliki strani investitori. Energetska suverenost se gubi, cijena struje će rasti, a priča o ekologiji služi kao paravan za profit.