Na groblju Belafuža u Zadru pokopani su posmrtni ostaci velikog hrvatskog slikara Antuna Borisa Švaljeka koji je umro u 72. godini života. Pogrebnom obredu i misi zadušnici nazočio je veliki broj uglednih osoba iz svijeta umjetnosti, članova obitelji, prijatelja i štovatelja djela velikog umjetnika. Zauvijek su se od Antuna Borisa oprostili Kuzma Kovačić, Vatroslav Kuliš, Ana Marija Botteri, Antun Mateš, Ivan Branko Inbrović, Danijel Kotlar, arhitekti Igor Pedišić i Ante Uglešić, likovni kritičar Milan Bešlić… Iz Hercegovine su stigli Stjepan Skoko, dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru na Širokom Brijegu dok je Švaljek bio profesor na ovoj akademiji, akademski kipar Anđelko Mikulić, Marin Ivanović, ravnatelj Sveučilišne galerije SUM-a u Mostaru, Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade ŽZH-a, s kojim je surađivao na likovnoj koloniji „Fra Mirko Ćosić“, djelatnici širokobriješke ALU, sadašnji i bivši studenti likovnih akademija na Širokom Brijegu i Zagrebu… Iz Širokog Brijega stigli su i članovi obitelji Ive Paje Šuška čija je kćerka Marija udana za Švaljekovog sina Josipa.
Igor Rončević govorio je o liku i djelu velikog umjetnika te istaknuo:
- Svojim likovnim jezikom stvarao je znatiželju na brojnim poljima i pravcima. Ona mu je bila alat za stvaranje svijeta u koji donosi vlastito djelo, vrlo osobno i jedinstveno u suvremenoj likovnoj umjetnosti.
Rončević je naglasio kako Švaljkova kreativnost otkriva nove sadržaje i motive i dodao:
- Posljednje slike koje je zdušno izveo bio je ciklus prizora iz Čistilišta, optimističan i zagonetan.
Ivan Branko Inbrović s kojim je Švaljek studirao na zagrebačkoj ALU ističe to kako su se veselje življenja i humor ovog velikog umjetnika slijevali u njegove slike. Pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić Švaljeku je posvetio pjesmu u koju je utkao neke od naslova slika velikog slikara.
Antun Boris Švaljek, hrvatski slikar i grafičar, rodio se u Zagrebu 10. lipnja 1951. godine, diplomirao je 1974. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića. Na početku svog rada bio je blizak grotesknoj figuraciji na tragu pop-arta, a potom je oblikovao vlastiti likovni izraz prožet ironijom. Imao je oko sto samostalnih izložbi, a sudjelova je na oko 600 skupnih izložbi! Dobitnik je niza priznanja, bio je dragovoljac Domovinskog rata. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Kao dugogodišnji profesor na širokobriješkoj ALU sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama u Hercegovini koju je uz Zagorje, Zagreb i Dalmaciju smatrao svojim četvrtim zavičajem.