Slovenija je već godinama jedno od najčešćih odredišta građana Bosne i Hercegovine koji bolju zaradu i sigurniji posao traže izvan granica svoje zemlje. Nije daleko, jezik nije velika prepreka, a oglasa za posao ima u gotovo svim djelatnostima. Posebno su traženi radnici u proizvodnji, prometu, trgovini i drugim uslužnim djelatnostima. Ipak, za mnoge zainteresirane odlazak ne počinje pakiranjem kovčega, nego pitanjem kako uopće doći do zaposlenja ako imaju samo bosanskohercegovačku putovnicu. Za razliku od onih koji imaju državljanstvo neke od članica Europske unije, oni moraju proći postupak dobivanja radne i boravišne dozvole.
A koliko su radnici iz BiH važni slovenskom gospodarstvu, najbolje pokazuju službeni podaci. Prema podacima slovenskog Statističkog ureda, u lipnju ove godine u Sloveniji je radilo oko 70.500 državljana BiH. Oni čine 46,1 posto svih zaposlenih stranih državljana u toj zemlji. Drugim riječima, gotovo svaki drugi zaposleni stranac u Sloveniji dolazi iz Bosne i Hercegovine. I što je vrlo važno, potražnja za radnom snagom pritom ne jenjava. Slovenski Zavod za zapošljavanje procijenio je da će poslodavcima u drugoj polovini ove godine trebati više od 30.000 novih radnika, piše Večernji list BiH.
Zapošljavanje državljana BiH uređeno je međudržavnim sporazumom koji određuje uvjete pod kojima mogu raditi u Sloveniji. Prvi korak je pronalazak poslodavca, bilo izravnom prijavom na oglas neke tvrtke ili preko agencije za zapošljavanje. Nakon što poslodavac odabere kandidata, pokreće se postupak koji uključuje nadležne institucije obiju država. Jedan od važnijih uvjeta jest da se kandidat nalazi na evidenciji nezaposlenih u BiH. Upravo taj detalj može iznenaditi ljude koji već imaju posao, ali razmišljaju o odlasku zbog boljih primanja.
Sporazum, naime, prvenstveno uređuje zapošljavanje osoba koje su evidentirane kao nezaposlene. Slovenske službe pritom provjeravaju postoje li na njihovu tržištu rada odgovarajući domaći kandidati za ponuđeno radno mjesto. Kada se ispune potrebni uvjeti, slijedi izdavanje radne dozvole, a potom i jedinstvene dozvole za boravak i rad. Dio administrativnog postupka može preuzeti poslodavac, što kandidatima znatno olakšava cijeli proces.
Prema međudržavnom sporazumu, troškove upravnih pristojbi za izdavanje radne dozvole snosi poslodavac, dok radnik mora osigurati valjane osobne dokumente i ostalu potrebnu dokumentaciju. Radna dozvola izdaje se na tri godine, a tijekom prve godine radnik mora raditi kod onoga za kojeg je dozvola izdana, odnosno njegova pravnog sljednika. Nakon toga, tijekom preostale dvije godine može se zaposliti i kod drugog poslodavca bez ponavljanja istog postupka izdavanja radne dozvole. Takvo pravilo posebno je važno pri prihvaćanju prve ponude, jer oglas može obećavati dobru zaradu, ali tek ugovor otkriva što radnika stvarno očekuje. Nije svejedno radi li se u jednoj ili tri smjene, koliko se plaćaju prekovremeni sati, je li smještaj osiguran i koliko se za njega izdvaja. Sve su to okolnosti koje mogu bitno utjecati na zadovoljstvo poslom. Radnu dozvolu moguće je produljiti za još tri godine, uz ispunjavanje propisanih uvjeta. Radnici koji nakon prve godine ostanu bez posla, a za to nisu sami odgovorni, mogu se prijaviti slovenskom Zavodu za zapošljavanje i ostvarivati prava koja im pripadaju prema tamošnjim propisima. Svakako vrijedi spomenuti i kako među onima koji posao traže u Sloveniji nisu samo mladi koji tek započinju radni vijek. Sve je više razloga zbog kojih o odlasku razmišljaju i ljudi s dugogodišnjim radnim iskustvom, uključujući one koji su već zakoračili u pedesete godine života.
Neki žele bolju plaću, drugi sigurnije radno mjesto, a ima i onih koji su spremni potpuno promijeniti zanimanje. Za njih je posebno važno pitanje predstavlja li dob prepreku pri zapošljavanju. Prema međudržavnom sporazumu, gornja dobna granica nije propisana. Uvjet je da kandidat bude stariji od 18 godina, pa se za posao mogu prijavljivati i osobe u pedesetim ili šezdesetim godinama. Naravno, mogućnost prijave ne znači i sigurno zaposlenje, jer poslodavci imaju različite zahtjeve. Kod pojedinih poslova važna je fizička spremnost, dok se kod drugih više cijene iskustvo, preciznost i odgovornost. Dob sama po sebi, međutim, nije zakonska prepreka. Prema slovenskim statističkim podacima, prosječna dob zaposlenih stranih državljana tijekom 2025. godine iznosila je 40,1 godinu, dok je među slovenskim državljanima bila 44,4 godine. Ti podaci potvrđuju da je riječ o tržištu na kojem rade ljudi različitih generacija.
Slovenska minimalna plaća za 2026. godinu iznosi 1481,88 eura bruto, odnosno približno 1000 eura neto. To je zakonski minimum za puno radno vrijeme, dok stvarna primanja ovise o radnom mjestu, dodacima i drugim uvjetima ugovora. Iznosi navedeni u oglasima ne govore uvijek dovoljno. Jedan poslodavac može ponuditi veću osnovnu plaću, ali bez osiguranog smještaja, dok drugi nudi nešto manju zaradu uz plaćen stan i prijevoz. Kada se sve zbroji, razlika može biti znatna. Posebno je važno koliko radniku ostane nakon podmirivanja životnih troškova. Stanovanje u većim slovenskim gradovima nije jeftino, a na konačnu računicu utječu i prehrana, prijevoz te povremeni odlasci kući.
Prema procjenama slovenskog Zavoda za zapošljavanje, među najtraženijim zanimanjima u drugoj polovini ove godine nalaze se radnici u prerađivačkoj industriji, prodavači i vozači teških teretnih vozila. Potrebe postoje i za različitim proizvodnim i pomoćnim poslovima, što otvara mogućnosti i kandidatima koji nemaju visoko obrazovanje ili prethodno iskustvo u zanimanju za koje se prijavljuju. Velik broj državljana BiH koji već rade u Sloveniji pokazuje da pronalazak posla i rješavanje potrebne dokumentacije nisu nepremostive prepreke. Poslodavci traže radnike, gornja dobna granica nije propisana, a dio administracije može preuzeti i sam poslodavac. Ipak, prije odluke o odlasku vrijedi dobro razmotriti cjelokupnu ponudu. Jer nije presudno samo koliko će radnik zarađivati nego i koliko će mu od te zarade ostati nakon što podmiri troškove života.