Prije 33 godine, u najtežim danima Domovinskoga rata, u podrumskim prostorima franjevačkog samostana u Tolisi niknula je Ratna bolnica, mjesto nade, života i opstanka. U vremenu kada je crta obrane bila udaljena svega sedam i pol kilometara, a granate svakodnevica koja je oblikovala stvarnost nepokorenog oraško-domaljevačkog kraja kojeg su branile prije svega 106 HVO brigada Orašje i 104 HVO brigada Domaljevac Šamac kao domaće postrojbe, postojanje takve zdravstvene ustanove značilo je više od pomoći ranjenima, značilo je vjeru da će se to posavsko područje obraniti. Vrata otvorenju Ratne bolnice Tolisa pod krovom franjevačkog samostana Tolisa otvorio je tadašnji gvardijan fra Marko Oršolić. Ratna bolnica Tolisa postala je tako ne samo medicinska ustanova već duša slobodnog prostora Orašja i simbol zajedništva, hrabrosti i humanosti. U njenim hodnicima i skromnim sobama molitva i liječnička pomoć, smrt i život, liječila su se ne samo tijela, nego i duše, jer tamo gdje su ljudi spašavali jedni druge, rađala se nada i snaga da Posavina ostane na nogama.
Iz Ratne Županijske bolnice
Oraški kraj nije u svojoj povijesti imalo bolnice, već samo Domove zdravlja. Stoga, osnivanje Ratne bolnice predstavljalo je povijesni čin, ali i snažnu poruku potpore braniteljima i civilima. U improviziranim prostorijama samostanskog podruma liječnici, medicinske sestre i volonteri davali su sve od sebe, često u nemogućim uvjetima. Tadašnji liječnici iz Hrvatske svojim su dolaskom i stručnim znanjem dali nemjerljiv doprinos. Kroz Ratnu bolnicu je prošlo 58 vrhunskih stručnjaka iz Hrvatske koji su došli pomagati. Iz Posavine su bila 153 domaća zdravstvena i nemedicinska kadra. Danima nisu odlazili svojim domovima, nisu pitali za radno vrijeme mjereno ranjenima ozlijeđenima i nažalost, poginulim Sinovima Posavine. Njima su se pridružili domaći zdravstveni djelatnici i brojni volonteri. Bez prethodnog iskustva, stali uz njih vođeni jedinom željom, da pomognu u spašavanju života. Obljetnica utemeljenja Ratne bolnice Tolisa prilika je za sjećanje i zahvalnost onima koji su tada bili svjetlo u najmračnijim danima, i onima koji su vjerovali da se, i u podrumu pod granatama, može čuvati život i dostojanstvo čovjeka. Ratna bolnice Tolisa prerasla je u Županijsku bolnicu u Orašju, zdravstvenu ustanovu koja djeluje do danas, i dalje predstavljajući životni prioritet Županije Posavske.
Položeni vijenci
I ove su godine po tradiciji sjećanja na dan osnutka Ratne bolnice obilježen je polaganjem vijenaca i svijeća ispred Spomen obilježja u gradskom parku. Fra Perica Martinović je izmolio opijelo. -Bolnica je značila život, opstanak, ulijevala nam je snagu. U tom skromnom prostoru bilo je toliko humanosti i nesebičnog davanja, liječilo se, rađalo, spašavani su životi, i to želimo da se ovaj datum ne zaboravi, zajednička je poruka nekadašnjih djelatnika Ratne bolnice. Ostale su uspomene, sjećanja, ratne priče, tužne slike, neizbrisive traume. Kroz nepune 4 godine rada kroz bolnicu su prošli veliki ljudi, ratnici, humanisti, dajući najbolje od sebe. U tim je teškim ratnim uvjetima zbrinuli su blizu 20.000 pacijenata i spasili na stotine života branitelja i civila. U podrumskim je prostorijama samostana prilagođenim za bolničke ratne uvjete obavljeno je čak 520 operacija i 2,150 raznih kirurških zahvata.
Ratne slike ne blijede
Svake godine na obljetnicu iz Zagreba dolazi i dr. Miroslav Ratančić i kaže kako mu je to iznova emotivan susret: -I ove godine smo se nakon 33. godine dio djelatnika na svetoj misi u Tolisi kako gdje sam doznao tragičan podatak da je preminuo 61 djelatnik Ratne bolnice Tolisa. Svake godine me preplave ista osjećanja ponosa prije svega jer smo učinili dobra djela. Bolnica je otvorena u jednoj teškoj krizi nakon pada Bosanskog Broda i pesimistične jeseni. Nisam ni znao gdje je Tolisa, samo sam dobio zapovijed i došao te kišne jeseni 15 dana prije nego će se bolnica otvoriti. Misli sam nećemo usojeti, ali kakva su to bila nevjerojatna zalaganja bila da je sve bilo spremno nakon tog roka za prihvat pacijenata. Tog dana otvorenja bilo je puno granatiranja i odmah su pristizali prvi ranjenici.Tada smo najveću pomoć imali od Županijske bolnice iz Čakovca, prisjeća se dr. Ratančić. Emotivno o bolnici i njenon ratnom utu priča i dr. Ćazim Kraljuši.-Napravili smo toliko toga , gotovo nevjerojatnih operacija i spašavanja života. Operirali smo, spašavali živote i branitelja i civila. Davali smo samopouzdanje i braniteljima i civilima jer znalisu da im ima tko pomoći ako nastradaju, kaže dr. Kraljušić.