Prehrana u najranijem razdoblju života može imati dalekosežan utjecaj na zdravlje mozga, pamćenje i mentalne sposobnosti u starijoj dobi. Sve više znanstvenih istraživanja potvrđuje da upravo prvih 1000 dana od začeća predstavljaju jedno od najvažnijih razdoblja za razvoj živčanog sustava, a nova velika studija sugerira da bi ograničavanje unosa šećera u tom razdoblju moglo značajno smanjiti rizik od demencije, Alzheimerove bolesti i drugih neuroloških poremećaja kasnije u životu, piše BBC.
Istraživanje provedeno na više od 60.000 ispitanika pokazalo je da prehrambene navike u ranom djetinjstvu mogu ostaviti trajan trag na strukturi mozga, njegovu biološku dob i otpornost na neurodegenerativne bolesti.
Prvih 1000 dana presudni su za razvoj mozga
Znanstvenici već godinama upozoravaju da se tijekom prvih 1000 dana - od začeća do otprilike druge godine života - razvijaju ključne moždane strukture odgovorne za učenje, pamćenje, emocije i kognitivne sposobnosti, piše Slobodna Dalmacija.
Nova analiza temelji se na tzv. prirodnom eksperimentu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Naime, do rujna 1953. godine u toj su zemlji vrijedila stroga ograničenja u potrošnji šećera. Odrasli su dnevno smjeli konzumirati najviše 40 grama šećera, djeca oko 15 grama, dok djeca mlađa od dvije godine praktički nisu imala pristup proizvodima s dodanim šećerom.
Nakon ukidanja racionalizacije potrošnja šećera naglo je porasla, što je istraživačima omogućilo usporedbu osoba koje su odrastale u potpuno različitim prehrambenim uvjetima.
Manji rizik od Alzheimerove bolesti i demencije
Rezultati istraživanja pokazali su zanimljive razlike između ispitanika.
Kod osoba koje su tijekom prvih 1000 dana života bile izložene znatno manjem unosu šećera rizik od razvoja Alzheimerove bolesti bio je manji za čak 46 posto, dok je ukupni rizik od razvoja demencije bio niži za 27 posto.
Osim toga, istraživači su uočili i pozitivne učinke na mentalno zdravlje. Rizik od razvoja anksioznih poremećaja bio je manji za 20 posto, dok je vjerojatnost razvoja depresije bila niža za oko 11 posto.
Stručnjaci smatraju da prehrana u najranijem razdoblju života može utjecati na razvoj metaboličkih procesa koji ostavljaju dugotrajne posljedice na funkcioniranje mozga.
Hipokampus ostaje očuvan dulje
Posebnu pozornost znanstvenici posvetili su hipokampusu, dijelu mozga odgovornom za stvaranje novih sjećanja i procese učenja.
Magnetska rezonancija pokazala je da su osobe koje su u najranijem djetinjstvu unosile manje šećera imale veći volumen hipokampusa i talamusa, ali i nižu biološku dob mozga u usporedbi s kontrolnom skupinom.
Budući da su upravo te moždane strukture među prvima pogođene tijekom razvoja neurodegenerativnih bolesti, njihovo očuvanje moglo bi igrati važnu ulogu u dugoročnom očuvanju pamćenja i kognitivnih sposobnosti.
Prema riječima neurologa Artyoma Sinitsyna, očuvanje volumena hipokampusa jedan je od najvažnijih pokazatelja zdravlja mozga jer upravo taj dio prvi strada tijekom procesa neurodegeneracije.
Stručnjaci pozivaju na oprez
Iako rezultati zvuče vrlo uvjerljivo, autori istraživanja naglašavaju da se ne može govoriti o izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi između šećera i razvoja demencije.
Riječ je o promatračkoj studiji koja koristi podatke iz prirodnog eksperimenta, zbog čega nije moguće potpuno isključiti utjecaj drugih čimbenika poput socioekonomskog statusa, kvalitete ukupne prehrane ili životnih navika.
Endokrinologinja Ekaterina Orlova ističe kako će biti potrebna dodatna istraživanja koja će objasniti epigenetske i metaboličke mehanizme kojima šećer može utjecati na razvoj neurona. Tek nakon toga moći će se sa sigurnošću govoriti o uzročnim vezama.
Što roditelji mogu naučiti iz ove studije?
Bez obzira na ograničenja istraživanja, poruka stručnjaka ostaje jasna - kontrola unosa dodanog šećera u najranijoj dobi predstavlja jednu od važnih preporuka moderne medicine, piše Slobodna Dalmacija. Svjetske zdravstvene organizacije već godinama savjetuju izbjegavanje dodanih šećera tijekom prve dvije godine života te umjeren unos kasnije u djetinjstvu. Takav način prehrane ne doprinosi samo zdravijoj tjelesnoj težini i manjem riziku od dijabetesa, nego bi, prema sve većem broju istraživanja, mogao imati važnu ulogu i u očuvanju zdravlja mozga, pamćenja i kognitivnih funkcija desetljećima kasnije.
Iako nijedna pojedinačna namirnica ne može jamčiti zaštitu od Alzheimerove bolesti ili demencije, znanstveni dokazi sve više upućuju na to da zdrave prehrambene navike usvojene od najranije dobi mogu biti jedna od najboljih dugoročnih investicija u zdravlje mozga i kvalitetu života u starosti.