Slučajno ili ne, za čelnika Republike Srpske Milorada Dodika u istom danu donesene su dvije ključne odluke koje su izazvale veliko političko i pravno interesiranje, piše Večernji list BiH. Tužiteljstvo BiH obustavilo je istragu protiv njega, dok je Ustavni sud BiH odbio njegovu žalbu na pravomoćnu presudu. Obustava istrage od Tužiteljstva BiH odnosi se na napad na ustavni poredak, koji je bio pokrenut protiv Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića zbog njihovih aktivnosti vezanih uz neustavne zakone usvojene u Republici Srpskoj, koji su izazvali ozbiljan politički konflikt u zemlji. Međutim, Tužiteljstvo BiH obustavilo je istragu nakon što je Narodna skupština Republike Srpske povukla te sporne zakone. Time je spriječena daljnja eskalacija političke napetosti, a dužnosnici iz RS-a, koji su prethodno bili na “crnoj listi” međunarodnih sankcija, uklonjeni su s tih popisa. Ustavni sud BiH donio je pak odluku koja se odnosi na presudu Suda BiH u predmetu protiv Dodika.
Nepoštivanje Schmidta
U ovoj presudi Dodik je bio osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog međunarodnog predstavnika u BiH. Ta presuda rezultirala je njegovom osuđujućom presudom jer je Dodik kao predsjednik RS-a donio odluke koje su bile u suprotnosti s odlukama visokog međunarodnog predstavnika.
Ustavni sud BiH, međutim, nije ušao u detaljno razmatranje pravnog statusa visokog predstavnika, što je bilo ključno pitanje koje je Dodik isticao u svojoj obrani. Iako su pravne posljedice koje proizlaze iz nepoštivanja odluka visokog predstavnika jasno definirane u zakonodavstvu BiH, Ustavni sud odlučio je ne ulaziti u ispitivanje zakonitosti tih ovlasti, iako su one bile predmet spora u političkom diskursu. Odluka visokog predstavnika, kojom je zabranjeno donošenje određenih zakona na razini entiteta, bila je temelj za optužbe protiv Dodika, a visoki predstavnik pozvao se na svoje ovlasti, koje proizlaze iz međunarodnih ugovora i rezolucija Ujedinjenih naroda, kako bi uveo izmjene i dopune Kaznenog zakona BiH. Time je kazneno djelo koje je Dodik počinio postalo izričito definirano zakonom, a presuda protiv njega bila je pravomoćna. Ustavni sud BiH također je odbio Dodikove tvrdnje da su prekršena njegova prava na pravično suđenje. Naime, Dodik je u žalbi tvrdio da su sudski postupci protiv njega bili politički motivirani i da su suci bili pristrani. Međutim, Ustavni sud je u svojoj odluci zaključio da nije bilo nikakvih dokaza koji bi upućivali na pristranost sudaca i da su svi postupci provedeni u skladu sa zakonima i pravima koja jamče Ustav BiH i Europska konvencija o ljudskim pravima. Ustavni sud također je odbio njegovu argumentaciju u vezi s nepravilnostima u vođenju postupka i tvrdnjama da je suđenje protiv njega bilo politički motivirano. S obzirom na te odluke, Ustavni sud BiH zaključio je da Dodikovi argumenti o političkom progonu nisu bili utemeljeni jer se presude i odluke nisu odnosile na osobna politička prava, već na nepoštivanje zakona i odluka koje su vezane uz državne i međunarodne institucije. Također, Ustavni sud naglasio je da su, iako je Dodik imao pravo osporavati odluku u vezi s visokom političkom pozicijom koju je imao, odluke koje je donio u okviru svoje političke funkcije bile u suprotnosti sa zakonodavstvom i ustavnom ravnotežom u BiH.
Politički “deal”
Iako je presuda ostala na snazi, i dalje postoji sumnja u političku pozadinu cijelog procesa. Obustava istrage i odbijanje žalbe mogli bi biti dio političkog dogovora koji ima za cilj smanjenje tenzija i deeskalaciju političke situacije u BiH. Time se izbjegava potpuni politički slom Milorada Dodika, ali mu se istodobno ne omogućuje potpuno oslobođenje od pravnih posljedica. Ova situacija jasno upućuje na potrebu za kompromisom u političkom okruženju BiH, gdje ni jedna strana ne želi potpuno poniziti svog protukandidata, ali istodobno ne može dopustiti potpuni izostanak odgovornosti za kršenje zakona. Očito je da su ove odluke, iako pravno utemeljene, dio političkog dogovora kako bi se Dodik spasio potpunog političkog poniženja, ali i kako bi se omogućila izlazna strategija u ovoj političkoj krizi. Dok se izbjegava njegov potpuni pravni slom, jasno je da su odluke Tužiteljstva i Ustavnog suda dio dogovora o deeskalaciji i politizaciji situacije, koja omogućava nastavak političkog života bez radikalnih poteza.