Navršile su se 32 godine od razmjene 37 hrvatskih logoraša iz Žepča i okolice. Razmijenjeni su nakon 255 dana provedenih u zatočeništvu u podrumskim prostorijama zgrade MUP-a u Maglaju, u to vrijeme objekta Teritorijalne obrane Maglaj. „Kroz teške dane zatočeništva prošla su 33 pripadnika HVO-a i 4 hrvatska civila. Tijekom zatočenja bili su izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, a nerijetko su odvođeni na prisilni rad u rizične ratne zone i na druga područja općine Maglaj, gdje su svakodnevno bili izloženi dodatnim opasnostima.Posebno je važno istaknuti da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane zarobljeni 25. lipnja 1993. godine od strane pripadnika Armija Republike Bosne i Hercegovine, i to braneći obrambene položaje prema srpskim snagama, a ne u međusobnim sukobima s Armijom BiH.
Ta činjenica dodatno svjedoči o složenosti i tragičnosti ratnih okolnosti na ovom području. Unatoč stalnim i velikim naporima vodstva 111. xp brigade HVO-a da se razmjena realizira što prije, do nje je došlo tek 5. ožujka 1994. godine. Taj čin predstavljao je svojevrsnu uvertiru u prestanak hrvatsko-bošnjačkog sukoba na ovim prostorima te je bio jedan od važnih koraka prema političkom i vojnom smirivanju prilika.Ova obljetnica trajni je podsjetnik na patnju zatočenih hrvatskih branitelja i civila, ali i na snagu vjere, zajedništva i nade koja ih je održala kroz dane neizvjesnosti. S posebnim pijetetom prisjećamo se svih koji su prošli kroz logoraške dane, kao i njihovih obitelji koje su dijelile teret iščekivanja i boli. Neka njihova žrtva bude trajno svjedočanstvo istine i opomena da se takva stradanja nikada i nikome više ne ponove“, objavili su iz Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Zeničko- dobojske županije u povodu 32. godišnjice razmjene.
Priča o zarobljavanju pripadnika HVO-a iz Žepča i okolnih mjesta mogla bi se iskoristiti za scenarij filma na temu ratne izdaje rijetko viđene čak i na prostorima BiH. lipnja 1993. godine na crtama obrane prema Vojsci Repubčlike Srpske zarobili su ih pripadnici Armije R BiH dok su branili Maglaj od srpske agresije na poziv civilnih vlasti Maglaja. Potreba za njihovim angažiranjem ukazala se nakon što je srpska vojska, i sklopu operacije „Usorska greda“, u svibnju '92. godine ovladava područjem Doboja te započela s napadima na Usoru i Komušinu iz pravca Teslića s ciljem spajanja Doboja i Banja Luke. 30 svibnja '92. godine srpske snage nalaze se na kotama u blizini Maglaja te tako odvajaju Tešanj i Usoru od Žepča. Unatoč nezavidnom položaju u kojem se našli, potpuno okruženi srpskim snagama, pripadnici 111.xp brigade HVO-a Žepče, na sebe preuzimaju teret obrane i Maglaja kojeg će nositi 295 dana i tijekom kojeg uspijevaju obraniti Maglaj od srpske agresije.
U obranu se uključuju na poziv civilnih vlasti Maglaja. Svjesni da nemaju ni snage ni kapaciteta zaustaviti prodor srpskih snaga vlasti Maglaja donose Odluke kojom obranu povjeravaju žepačkoj Brigadi HVO-a. „Odlukom broj:01-98-1/92 od 02.06.1992. obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvo HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedništem u Žepču. Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH“, stoji u odluci koju, uz članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić. Samo dan poslije Odluke kriznog stožera, postrojbe HVO-a kreću s uspostavom čvrstih crta obrane, zaustavljajući daljnji prodor srpskih snaga, ali i egzodus većinskog muslimanskog stanovništva. Postrojbama HVO-a koji su bili nositelji sustava obrane ovog grada, uspijeva obraniti Maglaj, a crte obrane drže i nakon 22. ožujka 1993. godine kada predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić stavlja odluku iz lipnja '92. godine izvan snage. Postrojbe HVO-a Žepča i okolnih mjesta odigrale su ključnu ulogu u obrani od srpske agresije šireg područja, od Doboja i Usore do Maglaja i Zavidovića. 33 pripadnika HVO-a zajedno s četiri hrvatska civila za zasluge u obrani Maglaja nagrađeni su s 255 dana zatočeništvu s punim programom tortura različitih vrsta i izlaganju pogibelji na prvim crtama obrane gdje su služili kao živi štit.