Napustio nas je fra Petar Krasić. Znameniti franjevac preminuo je u 91. godini života, a iza sebe je ostavio bogatu ostavštinu.
Kao svećenik proveo je 67 godina, a 2018. je u crkvi svetog Ilije Proroka u Masnoj Luci proslavio dijamantnu svetu misu – 60 godina svoje službe oltaru i narodu.
Tada je dao veliki intervju za Večernji list BiH i vrijeme proveo u ugodnom razgovoru s našim novinarom Perom Zelenikom.
"Planinske ljepotice Vran i Čvrsnica u svojim njedrima na 1200 metara nadmorske visine imaju jednu predivnu plodnu dolinu - Blidinje. Bogatstvo krajolika i velika raznolikost bilja, od mediteranskog do visokoplaninskih vrsta, među kojima je i veliki broj endema, čine ovo područje posebnim ekološkim rezervatom. Središnjim dijelom Parka prirode Blidinje dominira Dugo polje, s Blidinjskim jezerom, geomorfološki spomenik prirode po kojem je Park prirode Blidinje dobio ime. Samo jezero nadvisuje more za 1184 metra. Površina jezera je od 2,5 do 6 km² uz relativno malu dubinu od jednog metra do maksimalnih četiri metra. Nekada je tu bilo ribe, a, sudeći po galebovima, ali i nekim ljudima koji u čizmama hodaju po plićaku, vjerojatno riba tu još obitava. Fra Petar je u drugom biseru prirode, u kojem godinama boravi, kako kaže u šali - od rođenja", pisao je tada Večernji list.
Večernjakov novinar Pero Zelenika tada je napisao: "Stižem u Masnu Luku, posebni šumski rezervat u središtu parka s karakterističnom fitocenološkom šumskom zajednicom, raritetnim i endemičnim biljnim i životinjskim svijetom. S Borićevcem čini najveći kompleks bjelokorog bora munike. Na 1204 metra nadmorske visine, u podnožju Čvrsnice, okružena smaragdnom netaknutom crnogoričnom šumom, smjestila se Samostalna kapelanija Masna Luka – Polja sv. Ilije Proroka, dar prirode, ali djelo fra Petra. U prekrasnom ambijentu prekrasna građevina koja se uklapa u ambijent, rekao bih, netaknute prirode, unatoč tomu što tu već desetljećima rade i ljudi i bageri. Sve je to počelo osamdesetih godina prošlog stoljeća dolaskom fra Petra Krasića."
- Ovo je prostor srca i ljubavi naših ljudi koji su stoljećima imali ovdje kruh i meso. Groblja su se jedva mogla pronaći. Bila su neprepoznatljiva, a šest ih je na području kapelanije svetog Ilije Proroka. Naravno, crkve nije bilo nikakve, kao ni kapelice. Najprije sam podigao groblja i napravio četiri kapelice na četiri groblja, a na druga dva groblja dvije male crkve. Potom sam napravio kuću pa nakon svega izgradio muzej, galerije te Franjevačku kuću molitve za duhovne obnove koja ima 48 soba. Crkvu sv. Ilije Proroka završio sam 2005. godine - govorio je tada fra Petar.
Petrovo zdravlje te je 2018. već bilo poprilično “načeto”, ali tih dana gad je završavao crkvu bio pun poleta i kazivao - kako je na ovom mjestu spavao dvije godine u šatoru. "Veliki snjegovi, hladnoća čak i do minus 25, nisu bili prepreka u njegovu naumu. Sam Bog zna koliko je puta susreo vuka i medvjeda", pisalo je u Večernjaku.
- U 19. stoljeću znalo je ovdje biti i više od 600 kućanstava. Neki ovdje nisu “trnuli” vatru tijekom cijele godine. Paslo je na ovomu prostoru više od stotinu tisuća ovaca, više tisuća goveda i konja. Tako je bila jedna uzrečica, bolje rečeno, mišljenje u zapadnoj Hercegovini da onaj tko ima ovdje negdje u planini posjed, nikada ne može biti gladan. Sijalo se i ubirao, kako naš narod kaže, “smok” – sir, maslo, mlijeko, a onda, naravno, i meso - kazivao nam je fra Petar slikovito.
Planinski biser Masne Luke u podnožju Čvrsnice zasigurno je jedno od najljepših mjesta Hercegovine. Bogata je biljnim i životinjskim endemskim vrstama od kojih je najpoznatija bor munika - tako kaže struka.
To su prepoznali i turisti, a Petar je do 2007. vodio evidenciju turista koji su došli u Masnu Luku i pribilježio je 30.000 posjetitelja. A kako je 2018. tvrdio, sada ih stiže daleko više. "Švicarci i Austrijanci koji posjete Masnu Luku kažu da ovo prirodno bogatstvo nemaju ni Alpe", kazivao je fra Petar.
Petar je već odavno postao poznat kao graditelj crkava - gradnja crkve u Masnoj Luci i uz nju likovne galerije, velikog garažnog prostora, više pomoćnih prostorija, proširenje i uređenje dvorišta. Ta crkva je sa zvonikom, po mišljenju eminentnih arhitekata i umjetnika, savršeno uklopljena u prostor i u svim elementima poseban događaj arhitekture i umjetnosti. Tijekom ovih 11 godina od njezina završetka posjetilo ju je više stotina tisuća ljudi sa svih strana svijeta. Iskazivali su jednodušno mišljenje o njezinoj ljepoti.
- Park prirode Blidinje je moje dijete. Tu je i izgradnja župne crkve (36 x 18 m) u Kočerinu u spomen proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Crkva je ušla u literaturu posebno uspjele sakralne arhitekture. Na pročelju zvonika je 23 m visok lik sv. Franje u tehnici mozaika, djelo poznatog hrvatskog kipara Ante Starčevića i moje malenkosti - objašnjavao nam je fra Petar.
Cijeli kompleks Masne Luke čuvao je tornjak Šaro. Nekad je fra Petar imao i 10-ak tornjaka. Nakon gotovo 40 godina rada i truda fra Petra i njegovih kolega, bosanskohercegovački i hrvatski pastirski pas tornjak je međunarodno priznat kao pasmina. Fra Petar je ujedno i jedan od osnivača Lovačkog i Kinološkog saveza BiH, međunarodni je kinološki sudac te jedan od rijetkih sudaca za sve pasmine pasa svijeta.
"Punih 50 godina bio sam u meni dragom hobiju kinologije. Kroz to vrijeme stekao sam najviši stupanj kinološkog FCI suca - allround za oblik (eksterijer) svih pasmina pasa na svijetu i zvanje suca za rad svih lovačkih pasa na svijetu. Tijekom tog dugog razdoblja imao sam čast i priliku kao sudac ocjenjivati tisuće pasa na međunarodnim, državnim, regionalnim i lokalnim kinološkim priredbama", govorio je za Večernji list fra Petar.
Govorio je i o još jednom svom hobiju.
- Volio sam pse od djetinjstva. Potom sam u ranim godinama svećenstva postao lovac. A lovac nije nikakav lovac ako nema odgojenog psa i tako sam počeo uzgajati lovačke pse. Ali kad sam se susreo s tornjacima, onda je gotovo bilo. Moja ljubav je prešla tornjacima. Kad sam vidio da su na izumiranju, onda sam morao raditi na njima kako bih ih sačuvao jer su oni kulturna baština moga naroda. Posebno mi je drago bilo loviti ptice: jarebice kamenjarke, patke i prepelice. Zečevi, lisice, divlje svinje, a posebno kuna bjelica, bili su mi također jak izazov. A kako potpunog zadovoljstva u lovu nema bez dobra psa, odgajao sam pse ptičare, goniče, posebice trobojce, jamare i krvosljednike - ističe fra Petar. Kao kulturna baština hrvatskog naroda, fra Petrovi tornjaci, majka i sin, našli su se i na poštanskoj marki 2007. godine.
Na kraju tog životnog intervjua za Večernji list. "Nisam ti ja za neke obljetnice, ali i to je naša zadaća. Mogu samo reći da sam tijekom proteklih 60 godina služio Bogu i narodu što sam bolje znao. Pokušavao sam uvijek biti korektan i na usluzi svakome te spreman pomoći. Najteže mi je bilo kontaktirati s psovačima, nikad ih nisam mogao razumjeti, a i smetalo mi je njihovo ponašanje pa sam ponekad, u nemogućnosti da utječem na njihovo ponašanje, napuštao takvo društvo", govorio je.
Počivao u miru Božjem. Večernji list će se fra Petra rado i s radošću sjećati i spominjati ga.