Hoteli Biokovo, Meteor, Osejava, Park, Rivijera te niz drugih hotela i odmarališta u primorskome gradiću Makarskoj, ali i, primjerice, Dubravka i Urania u Baškoj Vodi, Palma hotel u Opatiji, hoteli Park i Petka u Dubrovniku te različiti objekti u Drašnicama, Crikvenici, Jelsi (otok Hvar), Ivankovu, Karlovcu itd. bili su od 1991. do čak 1997. godine jedini dom tisućama izbjeglica koje su bježale od strahota rata.
Narativi i mitovi
Nakon što je ratna nesreća pogodila Hrvatsku, nažalost, na red je došla i Bosna i Hercegovina te su zbog posljedica etničkoga čišćenja, ali i bijega od rata, žene s djecom masovno pristizale najčešće u Dalmaciju. Takva je bila sudbina i Sandra Silajdžića, koji je kao petogodišnjak napustio ratom zahvaćenu BiH. Točnije Derventu te je nakon kratkog boravka u Makarskoj otputovao u Sjedinjene Američke Države.
Prošloga mjeseca kontroverzni Amerikanac bosanskoga podrijetla s hrvatskim papirima našao se u Hrvatskoj i preko noći postao zvijezda zbog poteza "surove" administracije Donalda Trumpa. Nastranu što se radi o svakodnevnoj medijskoj proizvodnji narativa o vlasti u Washingtonu, Silajdžić, čiji je drugi identitet zapravo s prezimenom Vuković, dobio je prostor u medijima kako bi rasvijetlio sudbinu. Pritom je otkrio dosta o sebi, ali i stereotipima u javnosti koji se stvaraju punih 35 godina te nastavljaju živjeti u javnome prostoru. U jednoj od televizijskih emisija Sandro je najprije ispalio, a svi su mislili kako je riječ o pogrešci, da je u Makarskoj bio u kampu. Nakon toga u drugom javnome istupu na televiziji je ustvrdio kako je "hrvatska armija njega i majku strpala u logor". Moguće kako je Sandro Silajdžić - Vuković dodatno zbunjen zbog deportacije iz SAD-a, gdje je imao "manjih" problema sa zakonom, ali njegove riječi o logorima u Hrvatskoj uklapaju se ne samo u narative nego i u neke svježe istupe o postojanju zatočeničkih centara kao "isturenih" mučilišta Herceg Bosne. Dio je to i brojnih mitova koji se ispredaju posljednjih godina o tome kako je Bihaćka enklava branila doslovno Zagreb da ga ne zgazi Beograd odnosno Vojska Republike Srpske. Kao i da je Armija BiH oslobađala Kupres, Jajce, Grahovo..., stigla sve do Banje Luke. No, činjenice, kao i u slučaju Sandra Silajdžića - Vukovića, govore posve suprotno. Kao što je netočno da je i on imao manje probleme, nego je počinio niz kaznenih djela zbog čega ga je "zloglasna" Trumpova služba ICE deportirala iz zemlje.
Jedina je istina kako je tijekom rata u Bosni i Hercegovini Hrvatska bila jedina destinacija za stotine tisuća izbjeglica iz BiH, Hrvata, a najviše Bošnjaka, koji su bježali od etničkog čišćenja, rata i ratnih strahota. Hrvatska je postala humanitarni dom za one koji su preživjeli užase rata – smještala je izbjeglice u hotele, odmarališta i druge objekte diljem zemlje, uključujući popularne destinacije kao što su Makarska rivijera i jadranska obala. Izbjeglice su često bili smješteni u sportske dvorane, bivše radničke objekte i druge privremene smještaje, gdje su se snalazili mjesecima, a ponekad i godinama. Prema procjenama, Hrvatska je tijekom rata primila oko 336.000 izbjeglica iz BiH, čime je pomogla mnogima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove.
Osim što je pružala privremeni smještaj, Hrvatska je imala ključnu ulogu u zdravstvenoj skrbi za izbjeglice, piše portal Večernjeg lista BiH. Prema izvješćima, brojni ranjenici iz BiH, hrvatski i bošnjački branitelji, bili su smješteni i liječeni u hrvatskim bolnicama, najviše u Splitu i drugim većim gradovima. Bolnice su bile prepune ranjenika, civila i vojnika te je zdravstveni sustav Hrvatske bio na velikom iskušenju. Medicinski timovi u Hrvatskoj liječili su više od 10.000 ranjenih, a troškovi liječenja bili su enormni, ali nužni za spas života onih koji su se borili za preživljavanje.
Hrvatska kao logistička ruta
Uz humanitarnu i medicinsku pomoć, Hrvatska je bila i ključna logistička ruta za prijenos pomoći prema BiH. Jedina vojna oprema koja je stizala također je dolazila preko Hrvatske. Čak i u mjesecima kada je trajao najsuroviji bošnjačko-hrvatski rat. U kontekstu vojne pomoći Hrvatska je također igrala značajnu ulogu. Splitskim sporazumom iz 1995. godine Hrvatska vojska bila je ključna u vođenju zajedničkih operacija s Armijom Bosne i Hercegovine. Ta suradnja bila je presudna za mnoge vojne operacije, uključujući vođenje bitki i operacija oslobađanja područja pod srpskim nadzorom. Hrvatska je također pružala logističku potporu, uključujući prijevoz i opskrbu vojskom BiH. Iako se u nekim političkim krugovima pokušava omalovažiti uloga Hrvatske tijekom rata u Bosni i Hercegovini, činjenice su jasne: Hrvatska je udomila tisuće izbjeglica, uključujući Hrvate i Bošnjake, smještene u hotelima i drugim turističkim objektima, a ranjenike iz BiH liječila u svojim bolnicama. Hrvatska je bila ključni logistički centar kroz koji je prolazila pomoć za opkoljena područja, a pomoć je dolazila i vojnom suradnjom koja je uključivala zajedničke vojne operacije između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Činjenica da je obitelj Alije Izetbegovića boravila na Braču u jeku rata Hrvata i Bošnjaka najzornije upućuje na sigurnost koju je Hrvatska pružala u tim teškim vremenima. Pa i Sandru Silajdžiću - Vukoviću.