Uloga Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije, kako to mnogi misle, isključivo protokolarna. Budući da Predsjedništvo predstavlja kolektivnog šefa države te ima značajne ovlasti u vanjskoj i obrambenoj politici, višegodišnji izostanak legitimnog hrvatskog člana Predsjedništva nanio je veliku štetu Hrvatima kao narodu, posebice po pitanju diplomatske mreže, javlja RTV Herceg Bosne.
Bosna i Hercegovina trenutačno nema jasnu i jedinstvenu vanjsku politiku. U praksi, svaki politički kadar, bilo kroz samo Predsjedništvo ili Ministarstvo vanjskih poslova, vodi vlastitu vanjsku politiku prilagođenu potrebama biračke baze iz koje dolazi. Samim time, svaki član Predsjedništva sa sobom povlači čitav niz procesa u diplomatskoj mreži, što uključuje sve od kadroviranja do provođenja smjernica politike.
Osvrćući se na ovu problematiku, politički analitičar i kolumnist dr. sc. Ivica Granić za RTV Herceg Bosne ističe kako Ustav predviđa donošenje odluka o vanjskoj politici i imenovanjima svojevrsnim konsenzusom, što bi u teoriji bilo ispravno.
"Međutim, u praksi je nastao jedan nepisani nacionalni ključ i svaki član Predsjedništva predlaže svoju kvotu, ostali se u pravilu ne miješaju, a paket se usvaja ili blokira kao cjelina", naglašava Granić te dodaje i kako je veliki problem Bosne i Hercegovine činjenica da država nema Zakon o vanjskim poslovima, što u konačnici "ostavlja prostor za neke ad hoc dogovore".
Na konkretne posljedice ovakvog stanja upozorava politolog Martin Mikulić, navodeći primjer zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Prema njegovim riječima, na tom se mjestu godinama, pa čak i desetljećima, nije čuo autentičan hrvatski glas iz Bosne i Hercegovine. Slično je i s imenovanjima veleposlanika.
Budući da ne postoji legitimni član Predsjedništva, objašnjava Mikulić, nema ni onoga tko bi na veleposlanička mjesta mogao imenovati autentično hrvatsko ime.
"Imamo primjer konzulice Višnje Lončar iz Frankfurta koja je otvoreno agitirala kao državna službenica, diplomatkinja za građansku opciju. To je kadar DF-a i Željka Komšića", istaknuo je Mikulić za RTV HB.
U ovakvu državnom uređenju, u kojemu su ključni subjekti predstavnici triju konstitutivnih naroda, višegodišnja uzurpacija mjesta hrvatskog člana Predsjedništva u najvećoj mjeri smanjuje međunarodni politički utjecaj Hrvata. Dr. sc. Granić pojašnjava da je diplomacija zapravo jedini kanal putem kojeg se određena pitanja mogu internacionalizirati, pitajući se kako to drukčije učiniti bez vlastite diplomatske mreže. Za Hrvate, kao brojčano najslabiji narod, pitanje kvote nije luksuz.
"Ako bude izabran predstavnik koji nije legitiman i legalan predstavnik Hrvata, naravno da ćemo ostati praktički bez jedinog kanala preko kojeg svoja pitanja od nacionalnog interesa možemo internacionalizirati", zaključuje Granić.
Osim vanjske politike, ovlasti Predsjedništva iznimno su važne i u kontekstu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. One igraju posebnu ulogu u očuvanju identiteta, ali i njegovanju kulture sjećanja. Martin Mikulić tu ističe aspekt obilježavanja stratišta svih naroda u BiH, pri čemu su hrvatski narod i HVO sustavno zapostavljeni.
"Imate situaciju da članovi Predsjedništva, uz prigodna obilježja i uz prigodnu podršku institucije Predsjedništva BiH, obilježavaju stratišta kako bošnjačkog naroda, tako i srpskog naroda, dok za stratišta hrvatskog naroda nitko puno ne mari kada govorimo iz perspektive institucije Predsjedništva BiH", upozorava Mikulić.
Samo na temelju ovih primjera jasno je kako Predsjedništvo nije tek protokolarno tijelo. Zastupanje u međunarodnim institucijama, kreiranje vanjske politike, kadroviranje te, u konačnici, i presudan izbor pri imenovanju predsjedatelja Vijeća ministara – sve su to jasni indikatori zašto se Hrvati, kao konstitutivan narod, godinama s pravom osjećaju zakinutima za svoju Ustavom zajamčenu poziciju u samom vrhu države, zaključuje RTV HB.