Prema procjenama, industrija seksa u Španjolskoj vrijedi milijarde eura godišnje, a Španjolska zauzima treće mjesto na svijetu po obimu te djelatnosti iza Tajlanda i Portorika. Barcelona je epicentar tog fenomena, gdje se luksuzni bordeli miješaju s uličnim radom i stanovima u kojima se nudi brzi seks za male iznose. Prostitucija, plaćanje za seks i bordeli u Španjolskoj su legalni (ili barem nisu izričito zabranjeni), dok je podvođenje, iskorištavanje i trgovina ljudima radi seksualnog rada kažnjivo. Prostitucija na ulici je zabranjena, ali se u praksi u Kataloniji, uključujući Barcelonu, rijetko provodi. Britanski turisti i poslovnjaci među najvećim su pokretačima potražnje. U luksuznim klubovima u četvrtima poput Sants-Montjuïc ili Les Corts cijene za pola sata kreću se oko 114 funti (oko 135 eura), a za sat vremena oko 190 funti. Uključuje se erotski tuš, puni seks i piće. Radnice ističu da Britanci daju najveće napojnice. "Volimo ih", kaže 19-godišnja Kolumbijka iz jednog takvog kluba, piše The Sun.
U siromašnijim dijelovima, poput četvrti Raval blizu Las Ramblasa ili područja oko stadiona Camp Nou, cijene padaju drastično. Navodno 15 minuta seksa za 18 funti ili oralni seks za samo 4 funte. 2021. španjolska vlada obećala je da će u roku dvije godine kriminalizirati plaćanje za seks. To se nije dogodilo. Do 2026. godine zakon još nije usvojen, a rasprave traju.
Skupina Stop Abolicion, koju su osnovale seksualne radnice, brani pravo na tjelesnu autonomiju. Pamela (40) kaže: "Nitko nema pravo nadzirati moje tijelo. To su sporazumi između odraslih. Ako to zabranite, prisiljavate me na gore uvjete." Njezine kolegice Lea (36) i Valkiria (45) ističu niske plaće u Španjolskoj i obiteljske obveze kao razloge za ulazak u taj posao. Procjenjuje se da u Španjolskoj radi oko 300.000 seksualnih radnica, a Barcelona je najprometnija lokacija – od luksuznih klubova s 20-ak žena koje bira klijent, do uličnih radnica i stanova.
Mnoge žene, posebno iz Afrike (npr. Nigerije), Latinske Amerike i Istočne Europe, dolaze prevarene lažnim obećanjima posla u ugostiteljstvu ili kućanstvu. Umjesto toga, bivaju prisiljene u prostituciju. Dobrotvorna organizacija Fundació Surt pomaže žrtvama. Voditeljica odjela za rodno uvjetovano nasilje Cova Alvarez Diaz kaže: "Prije dolaska u Španjolsku prolaze silovanja, nasilje i vudu rituale za kontrolu. Kad stignu, kažu da je ovdje 'lako' u usporedbi s tim."
U Ravalu žene rade u ekstremnom siromaštvu – brzi "poslovi" od 5-20 eura za 10-15 minuta. Mnoge su mlađe od 18 godina kad nestanu. Žrtve poput Sarah (trans žena iz Čilea) i Jennifer (iz Perua) pričaju o brutalnim napadima klijenata, pljačkama i depresiji do ruba samoubojstva. Svodnici često ne daju ni kondome, a žene se oslanjaju na Crveni križ. Nogometaši i druge poznate osobe prolaze kroz vrata luksuznih bordela, ali radnice ne žele imenovati imena. Jedna kaže: "Neki su odaniji nama nego svojim ženama." Dok vlada još raspravlja o novom zakonu (koji bi kažnjavao klijente, a ne radnice), industrija cvjeta. Za mnoge žene to je izbor iz nužde, a za druge pakao iz kojeg nema izlaza.