U Plentziji, malom primorskom mjestu nedaleko od Bilbaa, ribolov jegulja dugo je bio dio svakodnevnog života. Danas ribari u cijeloj Baskiji više ne smiju loviti tu cijenjenu deliciju koja se našla u središtu onoga što nadležni opisuju kao jednu od najunosnijih grana krijumčarenja divljih životinja na svijetu, piše DW.
Regionalna zabrana uvedena je radi zaštite europske jegulje, kritično ugrožene vrste čija se brojnost od 1980-ih smanjila za oko 95 posto. No lokalni ribari tvrde da propisi kažnjavaju one koji ih poštuju, dok kriminalne mreže zarađuju na nezakonito ulovljenoj mlađi jegulje u poslu vrijednom više milijardi eura.
„Znači, baskijski ribari će biti krivi za istrijebljenje jegulja, a svi ostali smiju loviti?” kaže Unai Eizaguirre koji jegulje lovi već 30 godina i sada strahuje za vlastite prihode. „To je smiješno.”
Zaštitari prirode podupiru zabranu kao hitnu mjeru zbog niza prijetnji toj životinjskoj vrsti, od onečišćenja okoliša do klimatskih promjena. No biologinja mora Estibaliz Diaz smatra da su potrebna i dugoročnija rješenja, poput uklanjanja hidroelektrana koje presijecaju migracijske putove jegulja i ubijaju ih u svojim turbinama.
„Stanje je toliko loše da moramo djelovati na svim područjima”, rekla je Diaz, koja radi u oceanografskom istraživačkom institutu AZTI.
Jegulje na razini šverca narkotika
Dio razloga zbog kojih je europska jegulja toliko ranjiva leži u njezinu izvanrednom životnom ciklusu. On je sve do nedavno bio obavijen velom tajne, a još uvijek je mnogo toga čista misterija.
Znanstvenici danas znaju da odrasle jegulje migriraju tisućama kilometara iz europskih rijeka prema Sargaškom moru u sjevernom Atlantiku, jedinstvenom i golemom području između morskih struja. Ono tako jeguljama nudi "besplatan prijevoz" bilo Ekvatorskom do tamo, bilo Golfskom strujom nazad u Europu. To je jedino poznato područje njihova mriještenja, ali znanstvenicima to ne pomaže mnogo: ono je veliko gotovo 9 milijuna četvornih kilometara i nitko nikad nije vidio mriještenje jegulja.
No zna se da nakon mriještenja ugibaju, a njihove ličinke morskim strujama putuju prema Europi. Kad stignu do riječnih ušća, pretvaraju se u sitnu, gotovo prozirnu mlađ poznatu kao staklaste jegulje.
Stiže još samo 12%
Prema riječima Diaz, broj staklastih jegulja koje danas stižu u Biskajski zaljev i povezane vodotoke iznosi tek oko 12 posto nekadašnje razine prije 1980-ih. Upravo su staklaste jegulje koje zaštitari pokušavaju zaštititi najvrjednija roba na crnom tržištu. Kilogram može postići cijenu i do 9.000 eura.
„To se može usporediti s trgovinom drogom. Svake godine u Europi zaplijene tone nezakonito ulovljene mlađi jegulje”, rekao je Eizaguirre. „Pravi novac zarađuje se njihovim krijumčarenjem u Aziju.”
Golema zarada i razmjerno niske kazne za manje prekršaje lokalnih ribara, mnogima čine rizik prihvatljivim. Kada su uključene kriminalne organizacije, kazne mogu doseći i šest puta veću vrijednost od prokrijumčarene robe.
Cijenu znatno diže potražnja na Dalekom istoku, u Kini, Južnoj Koreji i Japanu. Već i mlađ je tamo izuzetni specijalitet, a samo se od mlađi uopće ima šansi uzgojiti jegulje. Već desetljećima se i u Europi i na Dalekom istoku pokušavaju doslovce svi trikovi kako bi se jegulje umjetno razmnožavale, ali to jednostavno - ne ide. Nego samo prirodnim putem usred Atlantika.
Šverc vrijedan i do 3 milijarde eura
Zato uzgajališta ovise o toj mlađi i tek tako ih se može uzgojiti prije prodaje vrhunskim restoranima. Gotovo je apsurdno da se ponekad ista krijumčarena mlađ nekoliko godina poslije vraća u Europu kao riba za tržište sushija.
Zaštitari prirode su se nadali da će ugroženost jegulja nešto popustiti nakon što je EU 2010. zabranio izvoz europske jegulje izvan Unije. No to je ispao tek poziv organiziranom kriminalu da se uključi u taj posao: procjenjuje se kako nezakonita trgovina u najboljim godinama donosi i do tri milijarde eura zarade.
„Naša je gornja procjena uvijek bila 100 tona prokrijumčarene mlađi godišnje. To je već oko 300 milijuna riba”, rekao je Florian Stein, voditelj za znanost i javne politike u Njemačkom savezu sportskih ribolovaca. No on raspolaže informacijama iz carinskih službi da je i taj golem broj tek „vrlo oprezna procjena” i da bi lako to moglo biti i mnogo više.
Međunarodne policijske službe također pojačavaju aktivnosti, no Europa mnogo više pazi što u nju dolazi, nego što se iz nje ilegalno iznosi. Ipak, u sklopu operacije Lake je Europol između 2024. i 2025. zaplijenio 22 tone staklastih jegulja i uhitio 26 osumnjičenika.
„Policijske službe diljem Europe vrše već veliki pritisak na krijumčarske mreže”, rekao je Sanchez Romero iz Interpola. „Ali kriminalne skupine stalno traže nove rute.”
Stein, koji je doktorirao na temi međunarodna trgovina i krijumčarenje jegulja i savjetuje njemačku vladu, kaže da je šverc postao još veći nakon 2020. te da su krijumčarske rute postale znatno složenije. „Prije deset godina madridska zračna luka bila je jedno od najvećih europskih središta krijumčarenja.” Razlog je bila blizina lovišta u sjevernoj Španjolskoj i Portugalu.
Kriminalni putevi živog blaga
Ali španjolske službe su postale opreznije prema tovaru sa ciljem istočne Azije pa su se i kriminalci prilagodili. Stručnjaci danas smatraju kako je danas sve važnija ruta kojom se u Europu transportiraju narkotici, a iz Europe iznosi ovo živo blago: preko sjeverozapadne Afrike, kroz Maroko, Mauritaniju i Senegal.
Geografski položaj jedan je od razloga njezine privlačnosti. Gibraltarski tjesnac na najužem je dijelu širok samo 14 kilometara i jedno je od najprometnijih pomorskih čvorišta na svijetu. „Znamo da se tim tjesnacem krijumčari i velika količina droge”, rekao je marokanski istraživački novinar Yassir Al-Makhtoum za DW. A kriminalci su otkrili da njihovi kapaciteti ne moraju nazad odlaziti prazni.
Europska jegulja zapravo nastanjuje i rijeke te estuarije u Maroku. Iako je ta zemlja zabranila izvoz staklastih jegulja kraćih od 12 centimetara, razvija legalnu domaću trgovinu jeguljama. Stručnjaci strahuju da ona služi kao paravan za mlađ prokrijumčarenu iz Europe.
Iz Maroka krijumčari zatim različitim rutama prebacuju jegulje u Aziju. Metode nisu osobito sofisticirane. Staklaste jegulje mogu se prevoziti u običnim kovčezima na redovnim putničkim letovima. Smještaju ih u vrećice s malom količinom vode i toplinskom izolacijom kako bi temperatura ostala stabilna. U takvim uvjetima mogu preživjeti do 48 sati. Nakon dolaska u Aziju završavaju u uzgajalištima.
Jeguljama otkucava sat
Jegulje su važan pokazatelj stanja morskih i riječnih ekosustava jer tijekom dugih migracija prolaze kroz različita staništa pa su posebno osjetljive na promjene koje mogu pogoditi i druge vrste.
Osim toga, važan su izvor hrane drugih divljih životinja, čaplji, vidri i većih riba. „Teško je uopće predvidjeti kakve bi posljedice imao njihov nestanak”, upozorava Diaz.
Prema pravilima EU-a, države članice moraju poduzeti mjere kako bi se najmanje 40 posto odraslih jegulja moglo vratiti u Sargaško more na mriještenje. Diaz smatra da bi trebalo osigurati i da najmanje 40 posto staklastih jegulja uspješno stigne iz Sargaškog mora do europskih rijeka i obala.
No na konferenciji CITES-a 2025. odbijen je prijedlog da se sve slatkovodne vrste jegulja zaštite od nezakonite i neodržive trgovine.Stein smatra da je upravo takva zaštita ključna. „Taj bi prijedlog ponovno trebalo staviti na dnevni red sljedeće konferencije. Ne vidim drugi način da se taj problem stavi pod nadzor”, rekao je, piše DW.
„Za nas je jegulja više od obične ribe”, rekao je Unai Eizaguirre. „Ona je stoljećima dio našeg identiteta.”
Za ribare poput njega, baš kao i za ribare u Francuskoj, Nizozemskoj ili Njemačkoj koji već generacijama žive od jegulje, bolja zaštita od kriminalaca je jedini način da europska jegulja opstane.