Na Europskom prvenstvu u Italiji osvojio je brončanu medalju, zatim osvojio je dva pojedinačna naslova državnog prvaka Bosne i Hercegovine, a s BK Grude osvojio je i prvenstvo i Kup. Na upit kako je to sve došlo, Dražen Glavaš kaže: "Meni je pedeset godina, a boćam odmalena, to je odgovor na vaše pitanje. Znači, ja odmalena boćam i sazrijevam da bih došao do ovih rezultata. Meni je pošlo u posljednje dvije-tri godine, baš sam zadovoljan svojom igrom. Prije je bilo bljeskova, ali i padova, sad sam konstantno, rekao bih, dobar. I to je to, ne kaže se uzalud da je ponavljanje majka znanja, samo ponavljanje, vježbanje, uz, naravno, smirenost u glavi da u odlučujućim trenucima igru okreneš u svoju korist. To je odlika uspješnog igrača. Ako nema smirenosti, nema ni uspjeha.
- Gledali smo finale boćarskog prvenstva, utakmicu Grude - Sveti Stipan, koji je slovio za blagog favorita. Upravo vi ste prvenstvo odlučili, i to zadnjom boćom, kako?
- Treba reći da sam prvu promašio. Imao sam dvije boće, za naslov sam trebao pogoditi jednom. Prvu promašujem, rekli bismo, "u žilet". U dvorani tajac, svi čekaju što će biti, drugom pogađam, bilo je takvo veselje da se ne može ni opisati. Ta pobjeda i brončana medalja s Europskog prvenstva su mi najdraže.
- S obzirom na vašu formu, dojam je da u klasičnim disciplinama, gdje ne treba trčati, možete trajati na sadašnjoj igračkoj razini, još pet, pa i deset godina?
- Slušajte, ako posluži zdravlje, ja vjerujem da mogu. Još lagano s pedeset godina izbacujem boće, to nije nikakav teret za ovaj sport i klasične discipline. Nećemo prognozirati što će biti sutra, ali ako bude sve kao do sada, još ćemo se mi gledati, još će naslova i medalja biti u vitrinama BK Grude.
- Nekad je BiH po rezultatima bila peta boćarska sila, sada se na to mjesto probila Crna Gora, predvođena Bokeljom Gracijom Stjepčevićem, je li to za vas iznenađenje?
- Crna Gora postala je boćarska velesila ima nekoliko godina zahvaljujući Miri Petkoviću, njihovu predsjedniku Saveza, koji je nekako progurao boćanje u prvi plan. Oni igraju s mladima, to je mali prostor, manji nego kod nas u Hercegovini gdje se igraju boće. Oni su ludi za boćama. U njih mladost dolazi na terene, igra i tako se napreduje, postižu odlični rezultati i postaje zvijezdama. Gracija Stjepčević osvojio tri medalje na Europskom prvenstvu, što je čudo! Godine, mislim, 2016. igrao sam C2 ligu kao pojačanje za Široki, igralo se u Rijeci. Imali smo utakmicu protiv Crnogoraca. Sjećam se Stjepčevića, imao je petnaestak godina, bio je mršav, sitan, jadan, ali i pokazivao veliki talent. Prognozirali smo mu veliku karijeru i nismo se prevarili. On i Miro Petković, a s njima i crnogorsko boćanje, na dobrom su putu.
- Je li nešto slično moguće u BiH?
- Teorijski, moglo bi, ali da se dosta toga poklopi.
- Recimo da Grude, uz postojeća dva, dobije i treći klub. Bi li se kvaliteta mogla podići jer trenutačno je kvaliteta bh. boćanja spala na Grude?
- Svaki klub je dobrodošao. Ja sam razmišljao o tome, ima nas četrnaest igrača u klubu, da oformimo još jednu ekipu. E, sad ja ću sa svojim Upravnim odborom o tome razgovarati. Nedostaje nam nekoliko igrača. Možda taj drugi klub ne bi imao dovoljno izbijača i kod nas su stariji već igrači, nemamo dovoljno pucača, to je deficit. Moramo imamo bar tri ili četiri dobra pucača, ako je moguće, po ekipi. Onda se možemo natjecati, a registrirati klub samo tako da postoji, ne znam bi li bilo dobro.
Od Dražena Glavaša doznali smo da je odmah po povratku s Europskog prvenstva u Italiji dobio pozive iz Crne Gore i Hrvatske da igra za tamošnje klubove. Međutim, kaže da mu "ne pada na pamet". Ostaje vjeran matičnim Grudama.