U vremenu kada se sport sve češće svodi isključivo na rezultate, tablice i financijske brojke, rijetki su oni koji sport promatraju kao sustav, identitet i društvenu vrijednost. Tanja Vučić, nekadašnja košarkašica ŽHKK Brotnjo ’94 – popularnih Bubamara, danas članica Upravnog odbora Fondacije za sport FBiH, autorica više knjiga posvećenih sportu i identitetu Brotnja te dugogodišnja promotorica zdravog i aktivnog načina života, pripada upravo toj skupini.
U kratkom vremenu od imenovanja u Upravni odbor Fondacije za sport FBiH, Vučić je jasno artikulirala viziju rada usmjerenu na operativnu učinkovitost, pravednu raspodjelu sredstava i dugoročnu, strukturiranu potporu mladim sportašima. Njezin pristup temelji se na jednostavnom, ali često zanemarenom principu – rezultat mora biti jedini mjerljivi kriterij, a svaki talentirani sportaš zaslužuje priliku bez birokratskih prepreka i odgoda, piše Brotnjo.ba.
O prvim rezultatima rada Fondacije, važnosti mentorstva i edukacije mladih sportaša, ulozi rekreativnog sporta u izgradnji zdravijeg društva, ali i o sportu kao snažnom alatu očuvanja identiteta i razvoja lokalne zajednice, Tanja Vučić govorila je u intervjuu za portal Brotnjo.ba. Otvoreno se osvrće i na razlike između sporta nekada i danas, pritiske s kojima se suočavaju djeca i roditelji te potrebu vraćanja radosti u sport – bez odricanja od profesionalnih standarda.
Za ovo kratko vrijeme otkako ste imenovani u Upravni odbor Fondacije za sport FBiH, što biste istaknuli kao najvažnije rezultate?
- Istaknula bih operativnu učinkovitost. Fondacija danas radi u punom kapacitetu. Mladi sportaši koji postižu vrhunske rezultate pravodobno primaju sredstva koja im omogućuju nastavak natjecanja na najvišoj razini – bez odgoda i bez birokratskih prepreka. Istodobno, postoji prostor za dodatno unaprjeđenje rada kroz izmjene i dopune pravilnika o raspodjeli sredstava, kojima ćemo definirati i dodatne programe.Uz potporu mladim talentiranim sportašima, sredstva su dodjeljivana i sportskim kolektivima za nabavu opreme te projektima koji doprinose razvoju sporta, izgradnji infrastrukture i promociji zdravog načina života. Jedna od važnih stavki je i poticanje amaterskog i rekreativnog sporta kao jednog od ključnih modela izgradnje zdravijeg društva. Time aktivno sudjelujemo u stvaranju pozitivnih promjena i jačanju svijesti o važnosti bavljenja sportom i usvajanja zdravih životnih navika. Nadalje, kroz Program 2 mnogi su sportski kolektivi financijski rasterećeni kada je riječ o nabavi opreme za natjecatelje, koja je financirana sredstvima Fondacije.
Što pod tim konkretno mislite?
- Sport nije statičan, a sustav potpore također ne smije biti. Nakon sveobuhvatne analize rada u prvoj godini i izvješća o utrošku dodijeljenih sredstava, možemo govoriti o potencijalnim izmjenama. U svojim prijedlozima bit ću vrlo jasna: jedan aplikant – jedan program. Time sprječavamo dupliciranje potpore. Sredstva moraju biti dostupna širem krugu korisnika, a ne koncentrirana na iste pojedince. Svaki vrhunski rezultat mora biti prepoznat i nagrađen. Postojeći model želim unaprijediti na način da svaki mladi sportaš koji je rođen u ovoj državi i registriran za klub s područja Federacije mora biti nagrađen za svoj rezultat. Time šaljemo jasnu poruku da je rezultat jedini mjerljivi kriterij izbora. Porazno je što mnogi talenti iz svih dijelova Federacije Bosne i Hercegovine, zbog neadekvatnih uvjeta treniranja, odlaze u druge saveze i države kako bi ostvarili svoj puni sportski potencijal. Cilj nije samo distribuirati novac. Cilj je graditi sustav u kojem svaki mladi sportaš s potencijalom dobiva strukturiranu, dugoročnu potporu, a ne jednokratnu donaciju. Iskreno želim da našim mladim sportašima omogućimo kvalitetan sportski razvoj i da nijedan sportaš ne odustane od svojih snova zbog nedostatka potpore, bilo financijske ili bilo koje druge.
Autorica ste tri knjige u kojima ste pisali o broćanskoj košarci, ali ste i znanstveno obradili temu identiteta i imidža Brotnja.
- Sport gradi identitet. Identitet privlači resurse. Resursi omogućuju bolji sport. To je krug koji moramo zatvoriti. Spomenute knjige predstavljaju strategiju izgradnje imidža Brotnja kao sportskog fenomena svjetskih razmjera. Prva dva djela o košarci dokumentiraju jedinstven fenomen u regiji: kako jedno relativno malo područje iznjedruje generaciju za generacijom vrhunskih košarkaša. To nije slučajnost, već kultura sporta koja se prenosi kroz obitelji, škole i igrališta. Pisanim tragom čuvam tu kulturu i analiziram što je čini posebnom, kako bi mlađe generacije mogle graditi na tim temeljima. Treća knjiga, Identitet i imidž Brotnja, predstavlja poslovnu strategiju. Sport nije samo igra – on je i ekonomski resurs. Sportski turizam, brendiranje regije kroz sportska postignuća i privlačenje investicija putem prepoznatljivog sportskog identiteta konkretne su prilike koje gubimo ako ne pristupimo sustavno. Brotnjo ima sve preduvjete: povijesne rezultate, infrastrukturu i snažnu sportsku kulturu. Ono što je nedostajalo bila je strategija kako to iskoristiti i usmjeriti prema razvoju cijele zajednice. Ta knjiga moj je doprinos tom cilju.
Bili ste inicijatorica i jedna od autorica monografije Na Olimpu Herceg Bosne iz 2022. godine. Kako je nastala ideja i tko su bili nositelji projekta?
- Sport je jedan od najsnažnijih pokazatelja snage, veličine i afirmacije Hrvata u Bosni i Hercegovini. U vremenu u kojem se identitet Hrvata u BiH često dovodi u pitanje, odlučili smo dokumentirati ono neosporno – sportska postignuća. O politici i povijesti može se raspravljati, ali o olimpijskim medaljama, svjetskim prvenstvima i europskim rekordima ne. Brojke su činjenice. Ovom knjigom pokazali smo koliko smo snažan i uporan narod koji se ne može slomiti i koji neće nestati s ovih prostora. Ideja je proizašla iz iznimnih rezultata sportaša s naših prostora, koji godinama nastupaju na najvećim svjetskim pozornicama. Njihovi uspjesi ne svjedoče samo o individualnoj izvrsnosti, već i o snazi zajednice koja ih je oblikovala. Zahvalna sam Slavici Karačić i Radioteleviziji Herceg-Bosne što su prepoznali stratešku važnost projekta. Njihova potpora nije bila samo financijska, već i institucionalna, čime je djelu dana dodatna težina. Svim autorima i suradnicima dugujem zahvalnost jer nismo samo napisali knjigu – predstavili smo identitet Hrvata s ovih prostora i jasno pokazali kako se boriti protiv zaborava, marginalizacije i nestajanja. U vremenu hibridnih ratova, kultura i sport također su bojišta na kojima se brani identitet.
Angažirani ste i na polju edukacije i promocije sporta od najranije dobi. Inicirali ste sportsku tribinu s eminentnim broćanskim sportašima. Recite nam više o tome.
- Ta tribina bila je pilot-projekt onoga što želim sustavno razvijati. Mladi sportaši ne trebaju samo novac i opremu – potrebni su im uzori, mentori i ljudi koji su prošli isti put. Oni mogu mladima objasniti kako izgleda profesionalni sport, koje su žrtve i nagrade, kako se nositi s ozljedama te kako uskladiti školu i trening. Na tribini su sudjelovala tri broćanska sportska imena svjetske razine: Zoran Planinić, Marin Šego i Pero Vučić. To nije bila samo PR prilika, već vrijedan edukacijski resurs. Odaziv je pokazao da mladi žele slušati, roditelji učiti, a zajednica sudjelovati. Sljedeći korak je formalizacija tih susreta, izrada godišnjeg programa, uključivanje više sportova i dokumentiranje najboljih praksi. Zahvaljujem Ivici Jerkiću i Marinu Radišiću što su prepoznali vrijednost ovog koncepta. Ako želimo zadržati mlade u sportu, moramo im pružiti i mentalnu, a ne samo materijalnu potporu.
Aktivni ste i u projektima koji promoviraju rekreativni sport, osobito među ženama.
- Sport je obilježio moj život i danas, osobnim primjerom, potvrđujem da izreka „u zdravom tijelu zdrav duh“ nije fraza, nego praksa. Aktivno sudjelujem u projektima koji žene vraćaju sportu. Teniski kampovi za žene pružaju prostor u kojem majke i zaposlene žene mogu predahnuti i ponovno se povezati sa sobom. Organizirali smo i streetball turnir bivših košarkašica Brotnja ’94, na kojem se okupilo četrdesetak žena. Neke nisu igrale godinama, ali čim su uzele loptu u ruke, sve se vratilo. U posljednje vrijeme posvetila sam se planinarenju. Kako je moja prijateljica Irena lijepo rekla: „Planinarenje doslovno liječi mozak – povezuje nas s prirodom, ljudima i samima sobom.“ Žene, osobito majke, često sebe stavljaju na posljednje mjesto. Rekreativni sport vraća im prostor za sebe i mentalno zdravlje. To nije luksuz, već potreba. Želim da svaka žena u Brotnju, bez obzira na dob, zna da ima svoje mjesto u sportu.
Možete li usporediti sport nekada i danas?
- Razlika između „kako je bilo“ i „kako treba biti“ danas je vrlo izražena. U naše vrijeme sport je bio igra koja je prerasla u strast. Igrali smo bez pritiska i opterećenja. Pobjede su bile slatke, porazi lekcije, a oboje dio odrastanja. Danas vidim dva ekstrema – i oba su problematična. S jedne strane, djeca su izložena ogromnom pritisku od najranije dobi. Roditelji često projiciraju vlastite neostvarene snove, a treneri forsiraju rezultate umjesto temelja. Dijete vrijedi samo ako pobjeđuje, što ubija ljubav prema sportu. S druge strane, postoji potpuni nedostatak strukture. Romantična ideja „neka se djeca igraju“ bez kvalitetnog vodstva, trenera i infrastrukture dovodi do gubitka talenata. Rješenje je u ravnoteži. Sport mora biti zabavan, ali i strukturiran; izazovan, ali ne traumatičan; usmjeren na rezultate, ali ne na štetu mentalnog zdravlja djece. Danas imamo bolju opremu, više znanja i veću svijest o važnosti sporta. Imamo Fondaciju koja može podržati talente te sve veće razumijevanje sportske medicine, prehrane i psihologije. Igrališta puna djece koja se bezbrižno igraju slika su koja ulijeva nadu. Upravo se tamo, u igri bez pritiska, rađaju najveći sportaši. Moja je vizija vratiti radost sportu, a pritom zadržati profesionalne standarde – graditi sustav koji razvija karakter, a ne samo osvaja trofeje.