Kad je u veljači 2022. počela ruska agresija na Ukrajinu, Nikita Zvezdov imao je 15 godina. U travnju 2024., odmah nakon 18. rođendana, pozvan je u vojsku. Neposredno prije toga izbačen je iz strukovne škole u Krasnojarsku. Uvjeren je da su ga ondje namjerno srušili na ispitima: posljednjih godina sve su češći medijski napisi da se učenike i studente ne samo vrbuje za vojsku, nego ih se i sprječava da polože ispite kako bi ih se moglo mobilizirati. Te tvrdnje nije moguće neovisno provjeriti, piše DW.
Odmah stiže poziv u vojsku
Poziv za služenje vojnog roka Zvezdovu je osobno uručen u stanu. U svibnju 2024. stigao je u vojnu postrojbu broj 25573 kod Usurijska. Na internetskim forumima ta se postrojba opisuje kao „najzloglasnija“ i „najkriminalnija“ u Rusiji jer u njoj vojnici često gube živote već na obuci. Osim toga, postoje brojna svjedočanstva o zlostavljanju, iznudama i premlaćivanjima.
Zvezdov kaže da su njega i druge ročnike već tijekom puta prema postrojbi časnici nagovarali da potpišu ugovor o službi u vojsci. „Sebi i svojoj obitelji obećao sam da neću potpisati ugovor“, kaže Zvezdov i ističe da nikada nije želio sudjelovati u ratu protiv Ukrajine.
„Poslali su me na poligon. Časnici su tamo kažnjavali ročnike zbog svega i svačega, a mnogima su čak pucali u noge. Morali smo raditi 200 sklekova s plinskom maskom i trčati 50 krugova u pancirki s dodatnih 25 do 30 kilograma opreme“, priča.
U očaju je, kaže, čak pokušao počiniti samoubojstvo, ali su ga neki časnici spriječili. Nakon toga ga je jedan stožerni narednik, uz prijetnju kaznenim progonom,prisilio da potpiše ugovor.
Zvezdovljev slučaj nije iznimka. Zbog nedostatka ljudi mnoge se ročnike prisiljava da potpišu ugovor o službi u vojsci. Više majki ruskih vojnika ispričalo je neovisnom ruskom portalu ASTRA da su njihovi sinovi bili prevareni i zlostavljani te pod pritiskom potpisali ugovore zbog kojih su završili na ratištu.
Bijeg iz Rusije u Hrvatsku
Mjesec dana nakon što je potpisao ugovor, Zvezdovu je rečeno da će biti raspoređen u jurišne postrojbe na području okupiranog dijela Ukrajine kod Melitopolja, u jedinice koje trpe iznimno velike gubitke. „Nije mi preostalo ništa drugo nego pobjeći“, prisjeća se Zvezdov.
Kad je primio prvu plaću od 40.000 rubalja (oko 450 eura), zatražio je dopust, navodno kako bi nabavio opremu za odlazak na bojište. Za njegov nadzor bio je zadužen mobilizirani bivši zatvorenik. Zvezdov mu se svakih nekoliko sati morao javljati putem WhatsAppa. No imao je sreće: njegov čuvar nije bio osobito revan. Zvezdov je bacio uniformu, spakirao stvari i pobjegao u Armeniju.
Tek šest mjeseci poslije, raspisana je tjeralica za njim zbog dezerterstva. No tada je već otišao dalje – najprije u Bosnu i Hercegovinu, a zatim u Hrvatsku. Ondje je zatražio politički azil. Ne čekajući odluku Zagreba, u prosincu 2025. nastavio je put u Njemačku, gdje je također podnio zahtjev za azil.
Njemačka je njegov zahtjev odbila te ga, u skladu s Dublinskom uredbom, uputila na Hrvatsku kao prvu članicu EU u koju je ušao.
Njemačke vlasti trebale bi ga u roku od šest mjeseci predati Hrvatskoj. Taj rok istječe krajem srpnja. Nakon toga odgovornost za njegov slučaj prelazi na Njemačku.
Zašto im Njemačka ne pruža utočište?
Prema riječima aktivista za ljudska prava, ruski dezerteri u Njemačkoj praktički nemaju izgleda za dobivanje azila, iako su predstavnici prijašnje njemačke vlade tvrdili da će odbijanje vojne službe i dezerterstvo priznavati kao valjane razloge za politički azil.
Takve javne izjave političara nikada nisu ugrađene u zakone, upozorava aktivist za ljudska prava Aleksej Kozlov iz berlinske organizacije Solidarus. Prema njegovim riječima, mobilizacija ili upućivanje na bojište sami po sebi, prema njemačkom pravu nisu razlog za odobravanje azila. Azil se može očekivati samo ako je osoba u rat protiv Ukrajine poslana iz političkih razloga, kaže Kozlov, piše DW.
To u biti potvrđuje i Njemački ured za migracije i izbjeglice (BAMF) u odgovoru za DW. Postupci azila, navodi ured, temelje se na pojedinačnoj procjeni svakog slučaja pri kojoj se pažljivo provjerava svaka iznesena priča o progonu. Presudni su uvijek individualni razlozi zbog kojih osoba tvrdi da je proganjana. „Zaštita se odobrava samo ako postoji stvaran i utemeljen strah od osobnog progona", navodi BAMF.
Dezertere nitko ne štiti
U stvarnosti, postoje stotine svjedočanstava o tome da se uhvaćene ruske dezertere izravno šalje na bojište gdje ih se zlostavlja. Od početka ruske invazije na Ukrajinu portal ASTRA identificirao je 29 nezakonitih zatvora za ruske vojnike koji odbijaju ratovati. Ondje časnici od vojnika iznuđuju novac, drže ih u nehumanim uvjetima, mokre po njima, izgladnjuju ih, tuku, muče pa čak i ubijaju.
Takve zatvore vojska organizira u podrumima, napuštenim industrijskim postrojenjima i drugim objektima. U tim su mučilištima bili zatočeni tisuće ruskih vojnika i ukrajinskih državljana, uključujući ranjenike i osobe s invaliditetom. Većina zatvora koje je identificirala ASTRA nalaze se u okupiranim ukrajinskim regijama Luhansk i Doneck, ali neki se nalaze i na ruskom teritoriju.
Prema navodima ASTRA-e, ruska vojska u rudniku Petrivske u Doneckoj oblasti uspostavila je pravo „postrojenje za mučenje“. „Dovode vojnike s vrećama na glavama. Ne dobivaju hranu. Ako trebaš na zahod, daju ti malu vrećicu. Vješali su nas lancima za ruke i noge o strop“, priča bivši ruski vojnik Danilo.
Nekadašnji zamjenik zapovjednika voda bio je zatočen zajedno sa svojim vojnicima jer su odbili otići na bojište. Nakon mučenja uspio je 2024. pobjeći iz svoje vojne postrojbe.
Redovite deportacije iz Njemačke – u Rusiju!
Čak i kada uspiju pobjeći, ruskim dezerterima prijeti deportacija u Rusiju – pa i iz Njemačke. Prema podacima njemačkog Bundestaga s početka 2026., tijekom 2025. godine izravno u Rusiju deportirano je ukupno 126 osoba.
Od kako je prije godinu dana preuzela dužnost nova njemačka vlada, ionako male mogućnosti za dobivanje azila praktički su nestale, kaže Aleksej Kozlov iz organizacije Solidarus.
U svibnju 2026. Visoki upravni sud Berlina i Brandenburga poništio je raniju odluku Upravnog suda u Berlinu koji je jednom ruskom ročniku bio odobrio zaštitu. Prvostupanjski sud smatrao je da postoji mogućnost da vojnik tijekom služenja vojnog roka bude prisiljen potpisati ugovor o službi u vojsci. No viši sud procijenio je da ti rizici nisu dovoljno ozbiljni da bi opravdali odobravanje zaštite.
Prema Kozlovu, tek je mali broj ruskih dezertera uspio dobiti azil.
Utočište u crkvi
Nakon što mu je u Njemačkoj odbijen zahtjev za politički azil, Nikita Zvezdov dobio je crkveni azil. Kršćanske zajednice odobravaju ga u slučajevima kada bi deportacija mogla ugroziti nečiji život ili zdravlje.
Zahvaljujući tome, mladić je iz izbjegličkog centra prešao u jednu evangeličku crkvu u blizini Aachena. Ondje je smješten u prostoriji s još deset osoba i veći dio dana provodi radeći u kuhinji ili u dvorištu. To mu omogućuje da izbjegne deportaciju i ostane u Njemačkoj.
U noći na 16. lipnja njemačka policija došla je u centar u kojem je prije živio kako bi privela Zvezdova. Trebalo ga je prevesti u Leipzig, a sljedećeg jutra deportacijskim letom poslati u Hrvatsku.
Zvezdov jedva čeka 30. srpnja, kada će Njemačka postati nadležna za njegov slučaj. Tada će, bez neposredne opasnosti od deportacije u Hrvatsku, moći čekati novu odluku vlasti.
Još ne zna što će učiniti ako njegov zahtjev za azil ponovno bude odbijen. Najvjerojatnije će, kaže Zvezdov, pokušati pronaći utočište u nekoj zemlji izvan Europske unije.