Sarajevo, Bosna i Hercegovina, medijski svijet, svijet fotografije i kamere... oprašta se od svog Zorana Tankosića, legendarnog snimatelja koji je desetljećima iza kamere snimao najbolje kadrove u ovoj zemlji, ali i šire, te do kraja ostao odan svom BHRT-u, više od četiri desetljeća. Zoran nas je napustio u 65. godini, a od 1982. godine počeo se baviti tehnikom kojoj je do kraja ostao predan te je postao jedan od najboljih snimatelja u državi, ali i šire. Bio je član kolektiva Radiotelevizije Bosne i Hercegovine sve do odlaska u mirovinu 2021. godine, ali je i do posljednjih dana, boreći se s bolešću, radio za svoj BHRT. Radio je na svim velikim televizijskim projektima - od Olimpijade, dočeka Pape, filmskih, dokumentarnih serijala, glazbenih i sportskih događaja. Biranim se riječima od Zoke, kako su ga prijatelji i bh. javnost poznavali, oprostio generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović.
Poseban u svakom smislu
- Zoran Tankosić zasigurno je bio, osim što je bio jedan od najboljih kamermana, i jedan od najboljih ljudi koji su ikada radili na Radioteleviziji Sarajevo, a zatim i na Radioteleviziji Bosne i Hercegovine. Čovjek koji je bio vrhunski profesionalac, pouzdan i timski igrač. Kad bi Zoran išao na teren, niste morali razmišljati hoćete li dobiti vrhunski materijal. Uvijek opušten u komunikaciji s kompletnom ekipom, zaposlenik kojeg je, osim njegovih profesionalnih kvaliteta, bilo za poželjeti. Iako je bio u mirovini, nastavili smo suradnju sa Zoranom kao vanjskim suradnikom, a njegov prerani odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za RTV BiH - istaknuo je Karamehmedović.
Sa Zoranom se upoznao još u ratnim vremenima. - Upoznali smo se još 90-ih godina dok sam bio aktivni novinar u informativnom programu tadašnje Televizije BiH. Već u prvim kontaktima moglo se prepoznati da je riječ o čovjeku posebnih kvaliteta. - istaknuo je.
Amir Sofić, kolega i prijatelj, nije skrivao emocije. - Dragi naš Zoki, dragi naš prijatelju, dragi naš brate. Izgovoriti riječ "zbogom" uvijek je teško, ali kada se zauvijek pozdravljamo s osobom koja nam je nešto posebno značila, uvijek je i iznimno teško i bolno. Što reći o čovjeku tvoje veličine, a da ne bude malo? Što reći o čovjeku koji je bio čovjek u pravom smislu riječi? Ljudska gromada. Tvoja karizma, specifičan način oblačenja, osmijeh, pokret i gard posebno su pozitivno utjecali na ljude oko tebe koji su imali privilegij raditi s tobom. Tvoj snimateljski put bio je čista čarolija. Radio si do posljednjeg daha, a kao da si tek počeo. Obitelji našeg Zorana je najteže, supruzi Jadrani, kćeri Ani i svim ostalim članovima njegove obitelji, ali teško je i nama, iznimno, jer smo i mi njegova obitelj. Zoka je bio gospodin, intelektualac i imao je specifičan humor, svaka mu je bila na mjestu. Opraštamo se od hrabrog čovjeka, dobrog muža, oca, brata i punca. Tamo gdje ti ideš danas, doći će svi nekada. Dok ti odlaziš, jedan novi život se rađa. Nadam se da te tamo čeka kamper koji si toliko želio, a koji će te uvesti u raj koji si itekako zaslužio - istaknuo je u emotivnom govoru Amir Softić.
O vrhunskom profesionalcu i čovjeku govorio je i Husnija Šehić, kolega i prijatelj. - Na televiziji su se mijenjala imena, a on je ostao Zoka, odani profesionalac. Dragi Zoka, pamtit ćemo te kao vrsnog profesionalca, kolegu osebujnog stila oblačenja, gracioznog držanja i velike lakoće komuniciranja, a najviše ćemo te pamtiti kao vedrog i dobrog čovjeka - poručio mu je Šehić u svoje ime i uime Zokine "raje iz tehnike". Dejan Radonić, redatelj FTV-a, istaknuo je da će naslijeđe svega što je stvarao kolega Zoran živjeti kroz svaki arhivirani kadar.
Majstor svog zanata
- Teško mi je, strašno mi je teško stajati ovdje i truditi se nešto kazati o Zoki a da te riječi budu dostojne njegove osobnosti. Opisivati i prepričavati sve što smo proživjeli zajedno i vidjeli kroz njegov zuher i objektiv proteklih trideset godina bila bi jedna vesela, nasmijana, raspjevana i strašnom emocijom ispričana priča koja bi dugo, dugo trajala. On je jednostavno bio car, ljudska gromada nemjerljive veličine. Care moj, bio si vrhunski snimatelj – majstor svog zanata. Tvoj kadar se nikada nije korigirao, a tvoja posvećenost svakom poslu bila je inspiracija svima koji su imali sreću raditi s tobom. Ali ono što te je činilo zaista velikim čovjekom nije bila samo tvoja vještina, već tvoja mirnoća, dobrotom ispunjeno srce i snaga da ostaneš čovjek u svakom trenutku. Nedostajat će mi tvoji savjeti, tvoj smijeh, tvoja mirnoća kada živi prijenos krene. Nedostajat će mi tvoja luda odjeća, pogotovo hlače i one preuske nogavice. Kako li si ih samo oblačio! Pa onda onih pola kilograma kojekakvog nakita, a svaki komad imao je svoju priču, kako si mi govorio. A tek ruksak, kad bi on mogao progovoriti! Zahvalan sam što sam te poznavao, care moj, što sam imao čast dijeliti s tobom posao, priče i život, a prije svega prijateljstvo koje će živjeti zauvijek. Počivaj u miru, prijatelju moj. Kamera je sada ugašena, ali krupni kadar u kojem si ti bit će uz mene zauvijek - poručio je u svom govoru Radonić.
Svi kolege su o svom Zoki, o našem Zoki, rekli samo najbolje. I Večernjakov pečat, jedinstvena manifestacija u svijetu po mnogočemu, pamtit će svog Zoku, majstora slike s kojim je i najteži projekt bio jednostavan te nadasve uspješan, o čemu je svjedočio i direktor Večernjakova pečata i glavni urednik Večernjaka Jozo Pavković. - Sreli smo se nedavno u RTV domu, gdje mi se pohvalio kako je bolje i rekao: "I ove ću godine snimati Večernjakov pečat." Surađivali smo više od desetljeća na projektu i pamtit ću ga kao istinskog profesionalca u poslu i kao fantastičnu osobu izvan posla. Sućut obitelji, a Zoki zahvala za sve ove godine provedene uz projekt Večernjakova pečata - poručio je Pavković.
Zoka je radio, kako je i rekao, sve dok je mogao, a sada, vjerujemo, u najljepšim visinama, nama ovdje još neshvatljivima, gleda najljepše kadrove i priprema se napraviti najbolju snimku. Neka mu je laka ova zemlja...