U Vitezu je 4. rujna obilježen Dan nositelja ratnih odličja i Dan Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg Bosne. Uoči obilježavanja razgovarali smo s predsjednikom Udruge Lazarom Martinovićem o pravima branitelja, očuvanju sjećanja na hrvatske žrtve te ulozi HVO-a u obrani hrvatskog naroda u BiH.
Večernji list BiH: Često se postavlja pitanje što su ratna odličja, tko su nositelji i i tko ih je dodjeljivao?
Lazar Martinović: Ratna odličja predstavljaju priznanja koja su dobivali zaslužni pojedinci, zapovjednici i pripadnici HVO-a za iskazanu hrabrost, vojničke zasluge, zapovijedanje postrojbama i doprinos u obrani hrvatskog naroda tijekom Domovinskog rata. O tim priznanjima odlučivalo se kroz propisani postupak, a dodjeljivao ih je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na temelju prijedloga nadležnih tijela. Za nas nositelje tih odličja ona predstavljaju svjedočanstvo jednog vremena, hrabrosti ljudi koji su preuzeli odgovornost kada je bilo najteže i uspomenu na sve one koji su sudjelovali u obrani hrvatskog naroda.
Večernji list BiH: Što je Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg Bosne napravila u proteklih godinu dana?
Lazar Martinović: U proteklih godinu dana nastavili smo raditi ono što je naša temeljna zadaća – boriti se za prava nositelja ratnih odličja, ali i čuvati istinu o Domovinskom ratu, HVO-u i ulozi hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Sudjelovali smo u izradi izmjena Zakona o mirovinsko-invalidskom osiguranju i Zakona o odličjima, s ciljem da se položaj nositelja ratnih odličja poboljša i da se osnovica usklađuje na godišnjoj razini pod povoljnijim uvjetima nego što je to bilo do sada. Održali smo svečanu akademiju u Orašju u povodu Dana nositelja ratnih odličja i Dana Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg Bosne. Obilježavali smo sve važne datume stradanja hrvatskog naroda u BiH, kao i datume ustrojavanja postrojbi HVO-a. Naš rad nije samo vezan uz zakone i prava. Naša je obveza čuvati uspomenu na stvaranje HVO-a, Hrvatske zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, njezine institucije i vrijeme kada je hrvatski narod morao organizirati svoju obranu. Moramo čuvati sjećanje na mjesta stradanja poput Križančeva Sela, Buhinih Kuća, Uzdola, Grabovice, Doljana i Briševa, Kiseljaka, Bugojna, Orašja, jer iza svakog tog mjesta stoje ljudske sudbine, obitelji i nevine žrtve. Posebno nam je važno da Udruga ima adekvatne uvjete za rad u novim prostorijama jer želimo stvoriti mjesto gdje će se čuvati dokumenti, svjedočanstva i istina o ulozi HVO-a.
Večernji list BiH: Jesu li prava nositelja ratnih odličja danas primjerena njihovim zaslugama i kako se odnosite prema onima kojima treba pomoć?
Lazar Martinović: Ne kako bismo željeli. Ljudi koji su u najtežim trenucima stavili svoje živote na raspolaganje za obranu svog naroda i svojih domova zaslužuju veću pažnju i dostojanstven odnos prema njima. Osnovna prava proizlaze iz Zakona o odličjima, ali mi ćemo i dalje ustrajati na njihovu poboljšanju. Tražimo izjednačavanje obračunske osnovice s drugim braniteljskim populacijama, poboljšanje prava nositelja odličja, poput Reda hrvatskog pletera, te donošenje i primjenu zakona o dopunskim pravima nositelja odličja na županijskim razinama. Ne smijemo pritom zaboraviti konkretne ljude. Iza svakog odličja nalazi se čovjek, njegova obitelj i životna priča. Posebno moramo pomoći onima koji su u raznim vrstama kušnji.
Večernji list BiH: Koliko danas vrijedi ratno odličje HVO-a – pravno, materijalno i moralno?
Lazar Martinović: Ratno odličje, prije svega, za mene ima moralnu vrijednost koja se ne može mjeriti novcem. No ono nosi i određen financijski iznos. No, iznad svega, predstavlja ponos, našu vjeru i odnos prema domovini. Predstavlja trenutak kada je čovjek, kada je bilo najteže, odlučio stati u obranu svoga naroda. Odličje nije samo medalja. Ono je uspomena na ratni put, poginule suborce, na prijatelje koji nisu dočekali slobodu i na generaciju ljudi koja je nosila najveći teret rata. Naravno, zakonska i materijalna prava uvijek mogu biti bolja i za njih ćemo se zalagati. Ali najveća vrijednost ratnog odličja čast je koju ono nosi.
Večernji list BiH: Nakon smrti Ratka Mladića ponovno se govori o zločinima nad Hrvatima. Kako gledate na to, ali i na slavljenje osoba poput Mehmeda Alagića, čije veličanje vrijeđa hrvatske žrtve?
Lazar Martinović: Hrvatska žrtva u Bosni i Hercegovini ne smije biti zaboravljena. Nakon smrti Ratka Mladića ponovno se mora govoriti o ljudima koji su stradali – o hrvatskim obiteljima koje su izgubile svoje najmilije, o ljudima koji su prošli kroz logore, o spaljenim kućama, uništenim selima i crkvama. Briševo kod Prijedora, Kotor Varoš, Bosanski Šamac, Modriča, Derventa, Brod, Odžak, Orašje, Brčko i brojna druga mjesta svjedoče o stradanju hrvatskog naroda koje ne smije biti gurnuto u zaborav. Svaka žrtva zaslužuje istinu i pravdu. Jednako tako, žalosno je kada se danas veličaju osobe koje se povezuje sa zločinima nad Hrvatima. Posebno je bolno kada se slavi Mehmed Alagić, čije se ime povezuje s djelovanjem postrojbi mudžahedina i zločinima nad hrvatskim zarobljenicima. Time se ponovno vrijeđaju žrtve i njihove obitelji. Ne možemo govoriti o pomirenju ako se jedni zločini obilježavaju, a drugi pokušavaju prešutjeti. Istina mora biti jednaka za sve.
Večernji list BiH: Postoje li danas pokušaji podjela među hrvatskim braniteljima, ali i među Hrvatima u BiH?
Lazar Martinović: Nažalost, postoje. Postojali su i ranije kroz različite izdajničke politike i protuhrvatske projekte koji su, po našem uvjerenju, imali za cilj oslabiti hrvatski narod, njegovu političku snagu i pravo na ravnopravnost u BiH. Posebno pamtimo razdoblja u kojima su kroz različite političke platforme i projekte, poput Alijanse za promjene i Platforme, pokušavana nametnuti rješenja koja nisu bila u interesu hrvatskog naroda. Takve politike ostavile su posljedice i pokazale koliko je opasno kada pojedinci i političke skupine vlastite interese stave iznad interesa naroda. Hrvatski narod u BiH u povijesti je prolazio kroz brojne pritiske – od unutarnjih podjela do različitih vanjskih interesa. Zato danas moramo biti svjesni da je zajedništvo bilo i ostalo ključ opstanka. Vrijeme uvijek pokaže tko je radio za svoj narod, a tko je prihvaćao politike protiv hrvatskih interesa. Oni koji su izdali vrijednosti za koje su se ljudi borili završili su na političkom, ali i ljudskom otpadu. Nadam se da je to svima opomena.
Večernji list BiH: Što za vas danas znače HVO i Herceg Bosna – vojna povijest ili dio hrvatskog identiteta u BiH?
Lazar Martinović: HVO i Herceg Bosna nisu samo vojna povijest. Oni su dio identiteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini trajno zabilježen u našem sjećanju i životu. To je dio naše povijesti, dio borbe za opstojnost i dokaz da je hrvatski narod u najtežim vremenima imao snagu organizirati se i obraniti. Herceg Bosna i HVO za mnoge Hrvate predstavljaju svetinje. Kada bismo odustali od toga, odustali bismo od sebe, svoje povijesti i svojih predaka.
Večernji list BiH: Kako gledate na pokušaje da se ospori uloga HVO-a, ali i nositelja ratnih odličja u Domovinskom ratu?
Lazar Martinović: Najbolji odgovor svima koji pokušavaju osporiti ulogu HVO-a jesu činjenice. Hrvatski narod u BiH se prvi organizirao nakon što su tzv. JNA i srpske snage uništile Uništa te poravnale Ravno ubivši 24 Hrvata početkom listopada 1991. Pritom smo iz Sarajeva čuli od Alije Izetbegovića: “Nije to naš rat.” Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu osnivamo na dan pada Vukovara 18. studenog 1991. svjesni da nas Sarajevo neće zaštititi. Činjenice govore i o razmjerima stradanja Hrvata. Tijekom rata u BiH s područja pod nadzorom Armije BiH prognano je ili izbjeglo oko 150 tisuća Hrvata, dok je s područja pod nadzorom HVO-a prognano oko 50 tisuća Bošnjaka. Sa srpskih područja prognano je oko 120.000 Hrvata. Hrvatski narod prošao je kroz logore, ubojstva, rušenja sela... Tijekom rata u BiH potpuno je porušeno 125 katoličkih crkava, od kojih su 117 uništile srpske, a osam bošnjačke snage. Kada se uračunaju svi katolički sakralni objekti, ukupno je stradalo oko 1000 objekata – 706 od srpskih i 294 od bošnjačkih snaga. Kada govorimo o ratnim zločinima, istina ruši stereotipe. Za ratne zločine pripadnici srpskih snaga osuđeni su na više od 4000 godina zatvora, bošnjačkih snaga oko 1400 godina, a hrvatskih snaga oko 1000 godina.
Večernji list BiH: Tko će za 30 ili 40 godina svjedočiti o ulozi HVO-a kada ne bude generacije ratnika?
Na nama je danas raditi kako bi buduće generacije znale istinu. Generacija ratnika svoje je vrijednosti već prenijela na svoje obitelji, ali to nije dovoljno. Moramo graditi institucije – dokumentacijske centre, muzeje, zaklade i arhive HVO-a, ponajprije kroz obrazovanje. Mladima moramo objasniti koliko je bilo važno vrijeme kada je hrvatski narod prvi put bio suočen sa zločinima, kada je napadnuto Ravno 1991. godine i kada su neki govorili da to nije njihov rat. Moraju znati tko je prvi stao u obranu hrvatskog naroda, ali i Bosne i Hercegovine. I zato odgovorno tvrdim: bez Hrvata, bez HVO-a i bez Herceg Bosne danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Najbolji sinovi stali su prvi u obranu svog naroda i ove zemlje i ta se povijesna činjenica ne može izbrisati.