Nakon izbora u Mađarskoj i potpunog poraza mađarskog premijera Viktora Orbána i njegove stranke Fidesz, otvara se pitanje kako će se te promjene odraziti na odnose unutar Europske unije, ali i na šire regionalne političke dinamike, osobito s obzirom na to da je dosadašnji mađarski lider imao brojne saveznike u okruženju.
Međunarodni pritisci
Orbán je godinama predstavljao važan politički oslonac i Miloradu Dodiku, jednom od vodećih političara u Republici Srpskoj i lideru vladajuće stranke SNSD, pružajući mu potporu i u trenucima pojačanih međunarodnih pritisaka. Njegovo slabljenje stoga ne predstavlja samo promjenu na mađarskoj političkoj sceni, nego i potencijalni izazov za daljnje pozicioniranje političkih aktera koji su se na tu potporu oslanjali. Novi mađarski premijer Péter Magyar još nije komentirao odnose s Dodikom, ali je s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Naime, pobjednik izbora u Mađarskoj, Péter Magyar, lani je došao u Novi Sad položiti cvijeće za 16 žrtava urušavanja nadstrešnice u tome gradu. Tada je kritizirao režim Aleksandra Vučića, za kojega je napisao da je "Orbanov pajdo i poslovni partner". Tada je istaknuo da podupire "antikorupcijske težnje srpskog naroda" i zalaže se za "Srbiju u EU".
No što s Dodikom? U ovakvim okolnostima političko djelovanje Milorada Dodika može se sagledati kroz njegov dugogodišnji pristup balansiranja između različitih centara moći. Kao politički akter koji se kroz godine profilirao u kompleksnim međunarodnim odnosima, Dodik je došao na čelo Vlade Republike Srpske uz potporu dijela međunarodne zajednice, unatoč skromnijem izbornom rezultatu. Time započinje dugotrajno razdoblje njegova političkog manevriranja između različitih interesnih sfera i utjecaja, prije svega Zapada i Istoka. Kroz godine Dodik je uspijevao balansirati između suprotstavljenih političkih i ekonomskih blokova, pritom gradeći vlastitu poziciju i utjecaj. Dugogodišnja oslonjenost na odnose s Rusijom i istočnim partnerima u određenoj je mjeri nadopunjena otvaranjem prema drugim globalnim akterima. U tom kontekstu posljednjih je godina vidljivo intenziviranje odnosa s Izraelom te pokušaji približavanja političkim strukturama u Sjedinjenim Američkim Državama. Vođen ponajprije ekonomskim interesima, Dodik je u određenoj mjeri uspio povezati i približiti nekada suprotstavljene globalne aktere, pozicionirajući se kao relevantan čimbenik u komunikaciji između različitih centara moći. Takav pristup posebno dolazi do izražaja u kriznim okolnostima, kada sposobnost prilagodbe postaje ključni politički alat. Održavanje paralelnih odnosa s ideološki i geopolitički suprotstavljenim akterima omogućilo mu je očuvanje političke relevantnosti i u složenim međunarodnim okolnostima.
Napraviti zaokret
U novonastalim okolnostima očekivano je da će Dodik nastojati prilagoditi svoje vanjskopolitičko djelovanje novoj raspodjeli moći unutar Europe. Hoće li, kao i mnogo puta do sada, uspjeti pravodobno napraviti zaokret i očuvati svoju međunarodnu poziciju, ostaje otvoreno pitanje, no dosadašnja praksa pokazuje da njegova politička strategija počiva na pravodobnom prepoznavanju promjena i spremnosti na zaokret, zbog čega i dalje ostaje relevantan akter u promjenjivim odnosima moći.