Od 100.000 nastavnika iz cijeloga svijeta, jedan iz BiH ušao je u finale te dobio svojevrsnu “Nobelovu nagradu za nastavnike”. On je Danilo Kovač, rođeni Trebinjac, koji je ujedno i dobitnik Večernjakova pečata za pothvat godine. Njegova biografija je impresivna, a s njom smo se upoznali kroz intervju za Večernji list.
Večernji list: Početkom godine proglašeni ste jednim od najboljih nastavnika na svijetu, ovih dana stigao vam je i Večernjakov pečat za ponos BiH u kategoriji Pothvat godine. Kako ste doživjeli sva ta priznanja?
- Iznimno sam ponosan što sam dobitnik Večernjakova pečata s obzirom na ugled i simboličku težinu ove manifestacije. Svaka nagrada koju primi prosvjetni djelatnik ima neprocjenjivu vrijednost, osobito u vremenima kada je ova profesija suočena s brojnim izazovima. Takva priznanja ne samo da prepoznaju predan rad nastavnika nego na tren vraćaju ugled ovoj plemenitoj profesiji. Osim toga, medijska vidljivost koju ovakva priznanja donose otvara mogućnost da se čuju i ideje samih nastavnika o unaprjeđenju obrazovanja. Smatram da su upravo oni najpozvaniji govoriti o obrazovnim reformama - jer svakodnevno žive školu i poznaju njezine potrebe.
Večernji list: Možete li nam reći nešto o prestižnoj nastavničkoj nagradi koju ste ranije dobili? Zašto je zovu “Nobelova nagrada za nastavnike”?
- Biti finalist Global Teacher Prize, nastavničke nagrade, za mene je velika čast, posebno jer sam prvi nastavnik iz Bosne i Hercegovine koji je to postigao te jedan od rijetkih s cijelog Balkana. Tijekom devet godina postojanja za tu nagradu prijavilo se više od 100.000 nastavnika iz cijeloga svijeta. Ocjenjuju se različiti segmenti rada: realizirani nastavni i izvannastavni projekti, uspjesi učenika, biografija nastavnika, prethodne nagrade, vizija obrazovanja, društveni angažman i slično. Sve prijavljene aktivnosti i projekte treba dokazati i dokumentirati u prijavi. Natječaj ima više selekcijskih krugova, od kojih je posljednji intervju. Tijekom intervjua pitali su me kako razvijam kritičko mišljenje i kreativnost kod učenika, na koji način kroz svoj predmet obrađujem teme poput klimatskih promjena te sudjelujem li u radu nastavničkih udruga u zemlji, regiji i svijetu. Članove povjerenstva čine priznati svjetski stručnjaci iz područja obrazovanja, među kojima su sveučilišni profesori, autori udžbenika i slično. Radi transparentnosti rada Global Teacher Prize je na svojoj mrežnoj stranici objavio biografije 90 članova žirija. Posebno sam zahvalan Centru za obrazovne inicijative “Step by Step”, koji me nominirao za ovu nagradu na svjetskoj razini nakon što sam osvojio njihovu “Nagradu za inovativne nastavnike” u Bosni i Hercegovini.
Večernji list: Na koje ste svoje pedagoške uspjehe posebno ponosni?
- Moje ideje iz područja nastave “teških tema” vrlo su dobro prihvaćene, a metodologiju sam predstavio kroz stručne i znanstvene radove, edukacije i članke. Ipak, posebno mjesto u srcu ima moj rad sa školskim plesnim klubom. Volonterski sam podučavao učenike i kolege plesnim koracima, a kroz te sate govorio sam i o plesnom i životnom bontonu, moralnim vrijednostima i životnoj filozofiji. Organizirali smo plesne večeri uz glazbu uživo uz sudjelovanje drugih plesnih klubova. Osim toga, u svojoj školi organizirao sam gostujuća predavanja sveučilišnih profesora i istraživača iz zemlje i inozemstva. Režirao sam predstave s povijesnom tematikom u kojima su glumili moji učenici, realizirao nekoliko obrazovnih projekata u suradnji s muzejima te organizirao izložbe učeničkih radova. Predavao sam povijest na engleskom i talijanskom jeziku te sudjelovao u suradnji s talijanskim gimnazijama. Sa suprugom, profesoricom biologije, realizirao sam interdisciplinarni projekt posvećen klimatskim promjenama.
Večernji list: Po čemu je Danilo Kovač kao edukator drukčiji od drugih?
- Duboko poštujem rad svojih kolega koji se, unatoč brojnim izazovima, nesebično trude pokazati mladima pravi put. Ne doživljavam sebe kao superiornijeg niti mislim da postoje univerzalni kriteriji po kojima se može mjeriti uspjeh jednog nastavnika. Možda je moj pristup izdvojila činjenica da sam svoja osobna zanimanja, poput glazbe, plesa, glume, stranih jezika i putovanja, nastojao kreativno uključiti u nastavu. Također sam znanja stečena tijekom studija u inozemstvu koristio ne samo za obogaćivanje svojih sati već i za širi doprinos obrazovanju. Arhivske izvore koje sam pronalazio u inozemnim arhivima pretvarao sam u nastavne materijale. Neke od tih praksi objavljivao sam i koristio prilikom edukacije nastavnika povijesti u kojima sudjelujem kao predavač. Također sam proučavao nastavne modele u prestižnim londonskim školama, a zatim kreirao vlastite inovativne pristupe, od kojih su mnogi nagrađeni.
Večernji list: Pohađali ste Srednju umjetničku školu za glazbu i balet. To nam je zanimljivo, što nam možete reći o tom umjetničkom iskustvu?
- Osim Gimnazije “Jovan Dučić” u Trebinju, završio sam i Srednju umjetničku školu za glazbu i balet “Vasa Pavić” u Podgorici. Na prvi pogled glazba i povijest djeluju nepovezano, ali sam tijekom sati povijesti često isticao međusobne utjecaje umjetnosti i povijesnih procesa - promatrajući i razvoj glazbe. Također, kao predavač latinskog jezika s učenicima sam analizirao latinske korijene glazbenih termina koji se tradicionalno navode na talijanskom, kao univerzalnom jeziku glazbe. Na satovima plesa bavio sam se analizom ritmova i promicanjem vrijednosti klasične glazbe. Time sam nastojao pružiti alternativu kiču koji često dominira suvremenim trendovima. Također sam svirao prilikom različitih školskih manifestacija, gdje su me učenici mogli upoznati u drugačijoj dimenziji.
Večernji list: Obrazovali ste se i radili diljem svijeta, sudjelovali na brojnim međunarodnim seminarima. Što vas se u obrazovnim sustavima razvijenih država dojmilo?
- Naši obrazovni sustavi imaju određene prednosti, ali svakako postoji prostor za napredak. Ono što me se dojmilo u zapadnoeuropskim školama je sposobnost da učenike osposobe za jasno i precizno pismeno izražavanje. Također postoji veći izbor izbornih predmeta pa se učenici ranije usmjeravaju prema vlastitim interesima. Interdisciplinarni pristup - sagledavanje iste teme kroz više predmeta - potiče dubinsko razumijevanje, razvoj kritičkog mišljenja, empatije i vodstva. Naši učenici imaju šire opće obrazovanje, što je prednost, ali moramo više pozornosti posvetiti razvoju funkcionalnog znanja.
U tom kontekstu povijest je vrlo važan nastavni predmet. Primjeri rađanja i eskalacije netrpeljivosti te analiza propagande i medijskih manipulacija mogu pomoći učenicima da izoštre medijsku pismenost i navrijeme uoče negativne društvene pojave u svijetu. Zato povijest treba tretirati ne samo kao znanost o prošlosti nego i kao znanstvenu disciplinu koja oblikuje budućnost. Osim reprodukcije činjenica, temeljita analiza raznolikih povijesnih izvora i društveno angažirane poruke trebale bi biti osnova nastave povijesti. Njezina uloga ključna je u razvoju morala mladih ljudi.
Praktična nastava još je jedan obrazovni segment koji treba unaprijediti, posebno za struke koje to zahtijevaju. U mnogim školama u inozemstvu sve češće nastavu vode i stručnjaci iz prakse, koji s predmetnim nastavnicima svojim iskustvom dodatno obogaćuju proces učenja. Osim unaprjeđenja obrazovnog procesa, jedan od razloga ovakve prakse je i nedostatak nastavnika s kojim se mnogi dijelovi svijeta sve više suočavaju.
Večernji list: Nekad su prosvjetni djelatnici bili iznimno cijenjeni u društvu, danas je to, nažalost, izgubilo na značenju. Zašto je tako?
- U društvu koje primarno vrednuje materijalno nastavnici često nisu percipirani kao profesionalno uspješni. Time se dodatno otežava njihova uloga uzora i prenositelja vrijednosti. Nastavnik koji nije cijenjen teško može motivirati učenike da postanu lideri i nositelji pozitivnih promjena. Pritisak birokracije, raznih inspekcija, sve veća administracija i česta izloženost nasilju dovode do profesionalnog sagorijevanja prosvjetnih djelatnika. Nastavnici, izloženi takvoj svakodnevici, nedovoljno su motivirani raditi na razvoju učeničke kreativnosti i oblikovanju njihovih osobnosti.
Da bi nastavnik bio kreativan i motiviran, potrebna mu je fleksibilnost, moralna, financijska i sustavna podrška: kroz nastavak studija, kvalitetne seminare, putovanja, mogućnost da u nastavu uključi vlastite interese i hobije. U tom kontekstu istaknuo bih da država ili sustav koji želi poboljšati obrazovanje ne može to postići samo renoviranjem škola ili obnovom infrastrukture. Ulaganje u nastavnike, kao osnovnu kariku obrazovnog procesa, vodi suštinskom poboljšanju obrazovanja.
Sve više vlada diljem svijeta razmatra strategije za zadržavanje nastavnika koji napuštaju obrazovanje i prelaze u druge poslove, što dovoljno govori o izazovima ove profesije. Poštovanje prema nastavnicima mora biti društveni prioritet jer oni oblikuju svijest i stavove mladih generacija i time utječu na budućnost svakog društva.
Večernji list: Za kraj, koja bi bila poruka čovjeka koji se ističe ogromnim znanjem i koji je ove godine učinio ponosnim sve stanovnike ove zemlje zbog svojih uspjeha?
- Vjerujem da neformalno obrazovanje ima jednaku važnost kao i formalno. Savjetovao bih mladima da putuju, uče jezike i stječu prijateljstva diljem svijeta. Poručio bih im da se obrazuju u najboljim centrima - u zemlji i inozemstvu - jer će samo tako moći donijeti svojoj zajednici znanje koje ona još nema. Duboko vjerujem da je kvalitetno znanje preduvjet slobode, a sloboda temelj osobnog ispunjenja i sreće.