Božićno vrijeme budi nadu, navješćuje promjene, no, svejedno, političke i društvene turbulencije remete mir. Upravo je to vrijeme za svjedočanstva. I to javna. S fra Jozom Grbešom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije, razgovarali smo o brojnim fenomenima. Poznat i kao “Joe” zbog višedesetljetnog djelovanja u Chicagu, fra Jozo ima sposobnost jasnog sagledavanja problema i nazivanja procesa pravim imenom. U ovom razgovoru dotaknuli smo se ključnih tema koje oblikuju duhovni i politički život Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini te što znači živjeti vjeru u vremenima nesigurnosti.
Večernji list: Katolici u Bosni i Hercegovini ovaj Božić dočekuju s radošću, ali i zebnjom zbog raznih turbulencija. Imate li dojam da je to pomutilo radost ovoga blagdana?
- Ljudi osjećaju da se nešto zbiva, da je opet rječnik javnih osoba jako loš. Blagdani su događaji lijepe riječi, želja, čestitki, ljubavi. Oni su onakvi kakvi bi životi trebali biti. Mislim da ljudi koji imaju loš rječnik ne bi trebali biti u javnom prostoru, bilo politike, kulture, medija, akademije, Crkve. Loš rječnik uvijek je znak manjka nečega velikoga. On je kotač sukoba. Ljudi koji su pokretači sukoba trebaju pomoć. Žao mi ih je. Njihov život postao je sukob, oni su jedini u pravu, drugoga ne žele čuti. Ali valja znati da sukobi ne mogu preživjeti bez našeg sudjelovanja. Stoga je važno kako svi mi na njih odgovaramo.
Večernji list: Mnogi danas, poput svetog Tome, sumnjaju. Kako možemo biti sigurni da je Božić stvarno došao?
- Dobro je znati da sve što umire opet živi i, kako reče pjesnik: “Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?” (M. Selimović). Čujemo često kako se Bog rađa u čovjeku. Da, naš unutarnji svijet temeljni je svijet našeg postojanja. O tom svijetu duha ovisi tko ćemo biti i postati. Ako želimo biti istinski tražitelji istine, sumnja je dio dobrog puta.
Večernji list: U današnjoj stvarnosti mnogi se pitaju vrijedi li slaviti Božić dva, tri dana poput bajke, da on bude zamjena za svu nesigurnost i probleme u životu. Što biste poručili takvima?
- Nažalost, često živimo u svijetu i sjeni formalnosti, formalnih slavlja, formalnih susreta, formalnih blagdana. Te formalnosti imaju u sebi opasnost ispraznosti. Međutim, ljubav nije formalna. Budimo ljudi ljubavi, što znači praštanja, pomirenja, stvarne zauzetosti za dobro. Ljudi iskrena srca, čistih nakana i onda će blagdan uvijek biti što biti treba.
Večernji list: Božić je često u zapadnom svijetu, ali sve više i kod nas, povod za raspravu o prisutnosti kršćanskih simbola u javnosti. Kakav je vaš stav o tome i trebamo li “paziti” na javno identificiranje s kršćanstvom?
- Kršćani su gradili, trpjeli, bili progonjeni i još uvijek jesu. Na njihovu mučeništvu nastala je civilizacija koja je obilježila 20 stoljeća napretka čovjekova duha i uma. Sagrađena je sadašnjost, a kršćani se ne uklapaju u nju. Oni koji se uklope, jedva da sačuvaju svoj kršćanski identitet. Kršćanstvo u javnom prostoru slabo postoji. Glede simbola, stalno ih se krade. Oni su prenosivi. Nacizam je ukrao svastiku, komunisti zvijezdu, LGBT dugu, vojska ljiljane, Facebook prijatelje, razni sukobi križeve, adventi kradu došašće... Ideologije očito nemaju problema s neistinama i krađama. Kršćani samo trebaju biti ono što vjeruju. Vjeruju da je Bog ljubav. To će obogatiti sve. Jer ljubav nema oporbu. Ona treba javni prostor.
Večernji list: Čega se najradije sjećate iz svoga djetinjstva vezano uz Božić, koje su to uspomene koje vam ostaju u srcu?
- Ljubav. Obična, jednostavna ljubav. Obitelj je njezino ime, prebivalište. Zato su sjećanja draga. Najdulje nosimo i pamtimo ljubav. Ona ima najljepšu memoriju. Tako sjećanja postaju snaga. Djetinjstvo oblikuje sjećanje.
Večernji list: U posljednje vrijeme u BiH postoji zabrinutost zbog političkih turbulencija i nesigurnosti. Kako vjerujete da će to utjecati na duhovnu i kulturnu svakodnevicu katolika?
- Vjerujem da ljudi skupljaju dovoljno snage za vremena koja dolaze. Duhovni ljudi nikada ne stvaraju političke nesigurnosti.
Političke nedaće stvaraju nesigurni ljudi. Oni imaju mesijanske rječnike i ne vole drugačije. Ljudi duha razumiju da je drugačije dobro, da iskustvo nije samo ono što se čovjeku događa, nego je iskustvo ono što čovjek radi s onim što mu se događa. Katolici imaju samo jednu opciju - biti svjetlo ovoj zemlji, biti faktor stabilnosti, bezuvjetni prijatelj mira, glas razuma.
Večernji list: Nedavno ste se vratili iz Chicaga nakon dugog niza godina. Koji su vaši dojmovi o domovini, ljudima i političkoj situaciji u BiH?
- Lijepa je ova zemlja, treba je voljeti. Patnička je ovo zemlja, treba iz njezine patnje učiti. Dobro je učiti, stalno učiti i svakako znati maksimu: mogu se ne slagati s tvojim mišljenjem, ali se ne mogu ne slagati s tvojim iskustvom. Dok su nam iskustva drugačija, ne znači da nam put treba biti sukob. Bogatstvo različitoga trebalo bi u ovoj zemlji imati časnu ulogu. Ako je politička situacija sada gora nego prije nekoliko ili više godina, onda je znak da nešto temeljito treba mijenjati. Glave koje stvaraju probleme ne mogu biti glave koje rješavaju probleme. Nekad izgleda kao da smo na samorazarajućem putu. Promjena se ne treba bojati. Sustav zapadne demokracije (iako jako umorne) uči nas da glas mora biti jači od oružja. Uči nas da je sloboda temelj sreće. Samo slobodni ljudi mogu biti sretni. Ako je netko nesretan, onda je zarobljen. Mudro to iskaza najveći od Engleza: “Sreća se nalazi u neotkrivenoj zemlji...” Nismo mi vlasnici života drugih ljudi. Grubost i ranjivost su, nažalost, duboki, pa se na njima grade nove grubosti i nove ranjivosti. Treba skidati terete rana i loših sjećanja. I biti slobodan.
Večernji list: Politička situacija u BiH, posebno što se tiče Hrvata, čini se još uvijek nestabilnom. Koji su vaši stavovi o odnosima Zagreba prema BiH i hrvatskom pitanju u BiH?
- Zagreb je često zauzimao čudne stavove prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nerijetko utemeljene na neistini. Takav odnos bio je vođen ideologijom, a ne istinom. Posebice u prvih 15-ak godina ovoga stoljeća. Dok su mnogi Hrvati ove zemlje dali svoje živote boreći se za slobodu naroda od velikosrpske agresije, dio službenih struktura te pojedini akademici, profesori, povjesničari i razni tzv. svjedoci djelovali su kao prenositelji laži i optužbi, doprinoseći novim sukobima i netrpeljivostima. Živjeli smo tada u vremenima kada je civilizacija kažnjavala kada govorite istinu, a nije kažnjavala kada govorite laž. Puno je ljudi tada patilo. Vjerujem da je sada odnos kvalitetniji, bolji, stabilniji. Vjerujem da je sada svima stalo do čuvanja ljudi i jasnog pogleda u prošlost i još jasnijeg u budućnost. Vjerujem da smo svjesni permanentnog stanja manjine, ali i snage koju imamo.
Večernji list: Griješe li Hrvati u BiH što ne lobiraju dovoljno kod Trumpove administracije, zemlje koja je stvorila današnji ustavni poredak i mir, kako bi poboljšali svoj politički položaj?
- Još je početkom 1940-ih godina veliki Henry Luce dvadeseto stoljeće nazvao “američkim stoljećem” jer su se Sjedinjene Američke Države uzdigle od velike sile do vodeće svjetske supersile. Nakon Drugoga svjetskog rata predvodile su svijet politički, gospodarski, tehnološki i kulturno, oblikujući globalni poredak svojom vojnom snagom, gospodarskim utjecajem, ključnim međunarodnim institucijama te kulturnim utjecajem kroz film, znanost i popularnu kulturu. Ne graditi s američkim administracijama dobre odnose uvijek je pogreška. Jer, kako reče jedan od najvećih svjetskih geopolitičara George Friedman u svojoj knjizi “The Next Hundred Years”: “U geopolitici, jedna nacija nema trajnih saveznika ni trajnih neprijatelja, postoje samo trajni interesi.” Ovo stoljeće ostaje opet američko stoljeće. Europa je opet podijeljena.
Večernji list: Svijet danas obilježavaju različiti trendovi poput ChatGPT-ja, celebrityzma i površnosti u obrazovanju. Kako vratiti pravu bit života i življenja, a ne samo oblik?
- Čitanjem knjiga. Tu nema zamjene. Od prepisivačke kulture ne možemo stvarati temelje znanja. Od tzv. škola koje prodaju diplome narod gubi. Ova zemlja još je uvijek na dnu europske ljestvice visokoeduciranih ljudi. Treba graditi kvalitetne znanstvene institucije. Jedan od najpoznatijih grčkih mudrosnika Platon, učitelj Atenjana, čovjek koji je bio učenik jednom velikanu (Sokrat) i učitelj drugom velikanu (Aristotel), stalno je naglašavao da obrazovanje mladih odlučuje o opstanku polisa, da loše obrazovanje vodi do moralnog propadanja, nepravde i na kraju kolapsa društva. Vrijedi to i danas, kada se nalazimo u svijetu prefiksa, obilježenim s -post ili -trans, svijetu gdje se ljudi sve više definiraju prema onome što nisu nego što jesu. Stari svijet starih ideja sve više umire, a u međuvremenu se naziru obrisi nekih novih, čudovišnih idejno-vrijednosnih sustava vjerovanja.
Večernji list: Nedavno ste pokrenuli podcast u suradnji s biskupom Petrom Palićem. Koji je bio glavni motiv za pokretanje ovog podcasta i kakvu poruku želite prenijeti vjernicima kroz njega?
- Kao što smo i podcast nazvali “Otvorena knjiga”, želimo podsvijestiti kako treba čitati knjige. Treba znanju dati važnost. Ta, ono što čitamo, to i postajemo. Knjige su najpristupačniji i najmudriji savjetnici te veliki učitelji. Čitanje dobrih knjiga nalik je razgovoru s najboljim ljudima prošlih i sadašnjih vremena. Čitamo kako bismo znali da nismo sami. Čitanje je put protiv samoće. Uz to, svjesni smo da ova zemlja treba dijaloga, treba voljeti ljude. Dobar život koji je utemeljen i nadahnut ljubavlju te vođen znanjem ima budućnost. Znanje je prijatelj istine.
Večernji list: Biskup Petar Palić nedavno je imao susret s vjernicima župe Mostarski Gradac. Kakvi su vaši dojmovi o tom susretu i što mislite da je najvažnija poruka koju je on želio prenijeti toj zajednici?
- Treba razgovarati. Susreti su uvijek dobar put. Sukobi nikoga ne čine boljim. Crkva ima svoje zakone, temeljne standarde koji su nam dani kako bismo čuvali jedni druge. Ona je svakako mjesto pomirenja i praštanja.
Nema većeg očitovanja božanskog milosrđa od oproštenja grijeha. Kada su G. K. Chestertona pitali zašto je postao katolik, on je odgovorio: “Da mi grijesi budu oprošteni.” To je najveća milost koju Crkva može ponuditi - pomirenje, obnova božanskog prijateljstva, oproštenje naših grijeha. Kada postajemo toga svjesni, onda nam je Crkva i Tijelo Kristovo i majka i suputnica. Bez Crkve smo suha grana. Kada osjetimo da je naša mala priča dio velike priče, na dobrom smo putu. I poruka je jasna. Vjerujem da je to dobar put, širok, gdje ima mjesta za sve.