24 sata u Opatiji sv. Mihovila (Silverado, Kalifornija)

Hrvati su se prvi počeli baviti preradom tune. Čak se i neke ulice zovu po Hrvatima

Hrvati su se prvi počeli baviti preradom tune. Čak se i neke ulice zovu po Hrvatima
16.05.2023.
u 17:36
U San Pedru je i samostan norbertinaca. Zemljište im je darovala američka vojska uvjetujući ih da naprave srednju školu koja mora djelovati barem sljedećih 30 godina
Pogledaj originalni članak

Red norbertinaca ili red regularnih kanonika premonstranata osnovao je sv. Norbert 25. prosinca 1121., a odobrio papa Honorije II. 16. veljače 1126. Kronološki, oni su peti osnovani red u Katoličkoj crkvi. O njima nisam znao ništa sve dok nisam upoznao Fr. Charbela Grbavca. Fr. Charbel je rođen u Los Angelesu. Roditelji su mu podrijetlom iz okolice Ljubuškog. Njegov otac Tomislav je iz mog rodnog mjesta Graba, a majka Ana iz Grabovnika. Mladu misu proslavio je u Grabu 2006. godine. Prilikom njegovih posjeta Hercegovini pozivao me da dođem u Kaliforniju i pobliže upoznam njegov red. Prošli tjedan sam to i učinio. Fr. Charbel pastoralno radi u župi Mary Star of the Sea (Marije Zvijezde mora) u San Pedru. San Pedro se nalazi južno od Los Angelesa i udaljen je sat vremena vožnje automobilom od središta grada.

Samostan u San Pedru

Na kalifornijskim cestama uvijek su velike gužve iako neke imaju i po četrnaest trakova. U toj župi nedjeljom i svetkovinama slavi se sveta misa i na hrvatskom jeziku u 13.30. U župi pomaže i hrvatski isusovac p. Ivan Gerovac. U San Pedru su nekada bila tri hrvatska centra. Hrvatski kulturni centar sam posjetio. Prema poznatim nam izvorima, prvi Hrvat koji je došao u San Pedro davne 1869. zvao se Luka Marasović. Poznatiji među našim useljenicima u tom mjestu bio je Augustin Ferlando. On je došao 1904. godine s Visa u 45. godini života. Bavio se ribarstvom. Hrvati su se tu prvi počeli baviti preradom tune. Čak se i neke ulice zovu po Hrvatima. Od hrvatskih obitelji u tom gradiću najviše ih je s Visa, Brača, Ugljana i Dugog otoka. U San Pedru je i samostan norbertinaca. Zemljište im je darovala američka vojska uvjetujući ih da naprave srednju školu koja mora djelovati barem sljedećih 30 godina. U tom samostanu sada stanuje Fr. Charbel. Osim njega, u samostanu je još dvanaest redovnika te dva studenta koja čekaju početak studija teologije u Torontu. Na čelu samostana je prior kojeg postavlja opat. Opat ih obiđe jednom mjesečno. Svi u samostanu uglavnom su angažirani oko srednje škole koja ima oko 500 učenika. U samostan smo došli u ponedjeljak (7. svibnja) u 16.15. U 16.45 pridružili smo se braći u kapelici na klanjanju Presvetom Sakramentu i večernjoj molitvi časoslova. Na molitvu i večeru ponedjeljkom obično dolaze i norbertinci koji pomažu u okolnim župama. Ponedjeljkom nakon večere braća se sastaju te se analiziraju prošlotjedna događanja i iznose planovi za sljedeći. Poseban je naglasak na vijestima o smrti njihovih poznanika, kao i o molitvenim preporukama ljudi koje su susreli. Nakon večere ostao sam u kratkom razgovor s Fr. Lukom Laslavichem čiji su roditelji iz okolice Karlovca. Život u samostanu počinje svako jutro molitvom u 5.15. U utorak sam s Fr. Charbelom slavio svetu misu u školi s početkom u 7 sati. Svako jutro slavi se sveta misa na kojoj mogu sudjelovati učenici i profesori. Već je nekoliko učenika iz te škole odlučilo postati članovima norbertinske zajednice.

Nova Opatija sv. Mihovila

Nakon svete mise uputili smo se prema novoj norbertinskoj Opatiji sv. Mihovila. Od San Pedra nam je trebalo nešto više od sat vremena automobilom. Opatija je u mjestu Silverado. Fr. Charbel je najavio moj dolazak Fr. Edmundu Pageu koji je zadužen za goste opatije. Pred crkvom nas je čekala skupina hodočasnika iz San Pedra. Norbertinci su došli u crkvu na srednji čas u procesiji. Dio molitava je na latinskom, a dio na engleskom. Još je bilo desetak hodočasnika s njima na molitvi u crkvi. Nakon molitve Fr. Charbel je hodočasnicima iz San Pedra govorio o crkvi. Crkva je posvećena Uznesenju BDM. U apsidi je veliki mozaik, a na sredini mozaika je lik Blažene Djevice Marije te anđelâ Mihovila i Gabrijela. Između glavnog oltara i lađe za puk nalazi se kor za 100 redovnika. U crkvi je osam malih kapelica s vlastitim oltarima, od kojih su dva posvećena franjevcima - sv. Franji i sv. Anti. Upravo sada na koru crkve postavljaju se nove orgulje. Nakon što su otišli hodočasnici iz San Pedra, nas dvojica smo ušla u opatiju. Fr. Edmund me uveo u gostinjsku sobu na drugom katu i obavijestio o kućnom redu. Život u opatiji počinje molitvom pozivnika, službe čitanja i jutarnje u 5.45. Svi psalmi se pjevaju gregorijanskim napjevom. Sveta misa je u 7 sati, a po završetku misnoga slavlja slijedi doručak. Treći čas se moli u 8.40, nakon čega se redovnici posvećuju dnevnim obvezama - svećenici pastoralu, profesori predavanjima, a bogoslovi i novaci studiju. Šesti čas je na rasporedu u 12 sati, nakon čega slijedi ručak. Nakon ručka nastavljaju se redoviti poslovi, a ispred ispovjedaonica se mogu susresti vjernici - hodočasnici kojima su svećenici na raspolaganju svaki dan od 13 do 15 sati za sakrament ispovijedi. Deveti čas počinje u 16.20 te slijedi molitva krunice. Nakon krunice slijedi večernja u 17 sati. Sat klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu je u 19.30, nakon čega slijedi blagoslov s Presvetim i molitva povečerja u 20.30. Nakon povečerja u opatiji počinje velika šutnja.

Nema razgovora. Ujutro, kad sam susreo prvog norbertinca, pozdravio sam ga. A on je uzvratio kimanjem glavom. Zatim sam pozdravio i drugoga te se i on samo naklonio glavom. Tako sam razumio da još traje velika šutnja. Sve one koje sam kasnije susretao nastavio sam pozdravljati mahom ruke. Velika šutanja traje od završetaka povečerja do završetka doručka. U preostalom vremenu komunikacija je dopuštena, ali samo onoliko koliko je potrebno za uspješno funkcioniranje. Ipak, za vrijeme večere zvonom se ponovno daje znak za početak razgovora, čiji se žamor ugasi ponovnim zvukom zvona krajem večere. Inače, za vrijeme svakog obroka čita se određeno poglavlje iz Pravila sv. Augustina po kojem norbertinci žive ili određena poglavlja iz izabranog duhovnog štiva.

Redovnici tri puta dnevno ulaze u procesiji u crkvu na molitvu - ujutro, u podne i navečer. Također, tri puta izlaze u procesiji, s tim da nakon jutarnje i večernje molitve idu u dvoranu za razgovore. U dvorani na čelu sjedi opat i tada svi izvješćuju o događajima u opatiji - što se radi, tko od gostiju dolazi… Opatija sv. Mihovila otvorena je 2019. godine. Ima 62 punopravna člana. Tu im je postulatura koja traje četiri mjeseca. Novi kandidati primaju se na blagdan sv. Monike, 27. kolovoza. Obično primaju one koji su završili barem dvije godine fakulteta ili su radili nakon srednje škole, a da nisu stariji od trideset i dvije godine. Nakon postulature oblače habit koji je načinjen iz dva dijela te je bijele boje i takvi počinju život u novicijatu. Novicijat je vrijeme stroge discipline koje traje dvadeset mjeseci. Nakon novicijata u opatiji započinju studij filozofije koji traje tri godine. Nakon završene tri godine filozofije odlaze na studij teologije u Kanadu. Po završetku studija obično idu na jednu godinu u Rim, gdje se nalazi i središnja kuća norbertinaca. Nakon te godine provedene u Rimu bivaju zaređeni za svećenike. U opatiji je jedan dio soba uređen za bolesnu braću. Vidio sam da imaju zbornicu i u njoj TV, ali nisam vidio da ga itko uključuje. Mogu se služiti računalima, ali ne u svojim sobama. Fr. Edmund je fra Slavenu Tomiću i fra Slavku Anđeliću rekao kako je prostorija u kojoj su računala “moderni skriptorij”. Imaju i art studio za izradu ikona. Na čelu opatije je opat kojeg biraju na kapitalu. Opat ostaje na službi do svoje 75. godine. Opati se pokapaju u kripti, a ostali u groblju, koje se nalazi u neposrednoj blizini opatije. Jedan dio opatije je za goste koji dolaze na duhovne vježbe ili na molitvu dan ili dulje. Po cijeli dan ima hodočasnika koji iz donje lađe crkve mogu moliti zajedno s redovnicima. Kuhinju vode časne sestre dominikanke s Filipina. Na čelu opatije trenutačno je Rt. Rev. Eugene Joseph Hayes, a prior je V. Rev. Chrysostom Baer. Na odlasku iz opatije zahvalio sam Fr. Edmundu na gostoprimstvu te ih pozvao u posjet Hercegovini. Opatiju sv. Mihovila osnovala su sedmorica norbertinaca iz Mađarske. Veliku norbertinsku opatiju u Csorni zatvorio je mađarski komunistički režim. Nadbiskup Los Angelesa mons. Francis kardinal McIntyre​ pozvao je izbjegle redovnike te opatije u Kaliforniju. Sedmorica norbertinaca, na čelu s Fr. Ladislavom Parkerom, ponijela su fotografiju svoje stare opatije. Došli su u mjesto Santa Ana 1957. te su počeli s radom u školi. Izgradili su Opatiju sv. Mihovila 1961. Njih sedmoricu zovu osnivačima opatije. Kada je ta opatija postala mala, izgradili su ovu novu desetak kilometara dalje u mjestu Silverado.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.