Mostarsko blato krško je polje zapadno od Mostara, površine 4256 hektara, od čega je veliki dio izložen plavljenju. Posljednjih je mjeseci oko trećine njegove površine bilo po vodom. Na krajnjem jugoistoku ovog krškog polja nalazi se zablaćeni dio s rubnom zonom ponora. Kroz Mostarsko blato teče rijeka ponornica Lištica, koja se razlijeva poljem. No, na plavljenje Mostarskog blata više utječe “povremena” rijeka Ugrovača. Za vrijeme velikih kiša, prema mjerenjima, koritima rijeka Lištice i Ugrovače u sekundi protječe oko 170 kubnih metara vode, od čega više od sto kubika pripada Ugrovači. Sva ta silna voda slijeva se u Mostarsko blato, piše portal Večernjeg lista BiH. No, ljeti zbog smanjenog dotoka vode i visokih temperatura zavlada suša. Zahvaljujući vodonatapnim kanalima mnogi se mještani naselja na obroncima Mostarskog blata manje ili više uspješno bave poljoprivredom. Ovo krško polje poznato je po endemskoj ribi prikancu i boravištu ptica močvarica. Ždralovi na svom putu prema jugu i povratku vole svratiti na Mostarsko blato, odmoriti se i nahraniti.
Projekt tijekom povijesti
Područje Mostarskog blata administrativno je podijeljeno između gradova Mostar i Široki Brijeg s naseljima Polog, Čule, Miljkovići, Krivodol, Selište, Podgorje, Ljuti Dolac, Biograci, Jare, Uzarići, Knešpolje i Dobrič. Područje Mostarskog blata ima povoljnu klimu i velik dotok vode pa bi se znalo reći da može imati i tri ljetine godišnje. No, kako “ukrotiti” vode u jesen, zimu i proljeće i spriječiti plavljenje, a ljeti te vode koristiti za navodnjavanje? Prvi planovi tog projekta počeli su prije stoljeće i četvrt. Poslije se govorilo o projektu hrane i energije. Nešto od tih planova je ostvareno.
Karlo Rotim u monografskom izdanju “Široki Brijeg” (objavljenom 1994.) piše: “Problem plavljenja Mostarskog blata počeo se razmatrati još 1900. godine. Izgradnja sustava za odvodnje počela je tijekom Drugog svjetskog rata, a završila 1947. Odvodni objekt iz Mostarskog blata sastoji se od zahvatne građevine smještene na najnižem dijelu, dva tunela dužine 1582 i 370 metara, međusobno spojena otvorenim kanalom dužine 170 metara i brzotoka dužine 260 metara, kojim se voda dovodi u rijeku Jesenicu, a Jesenicom dalje u Neretvu.” Rotim dalje piše da zbog ograničenog obujma korita rijeke Jesenice može se rabiti odvodni obujam tunela do 25 kubnih metara u sekundi te da nije bitno utjecao na smanjivanje poplavnih površina, ali je skratio trajanje poplava Mostarskog blata. Rotim ističe da je navodnjavanje dijela Mostarskog blata na području sela Uzarići počelo još 1908. godine, a Jara i Trna 1918. te nastavlja: “Vodovod i kanali prema Biogracima na lijevoj obali Lištice te prema Turčinovićima i Sliškovićima na desnoj obali Lištice pušteni su u pogon 1958.” Kako “ukrotiti” vode koje poplavljuju Mostarsko blato i kako te vode koristiti u vrijeme suša? Prije nekoliko godina u Večernjaku smo pisali o početku gradnje brane na rijeci Ugrovači između širokobrijeških sela Ljubotići i Dobrkovići.
U vrijeme velikih kiša nabujala Ugrovača znala bi izazvati poplave u svom donjem toku u samom Širokom Brijegu, a goleme količine vode ovog periodičnog vodotoka gotovo svake godine izazovu plavljenje značajnih površina Mostarskog blata. Izgradnjom dviju planiranih brana na Ugrovači ukrotile bi se vode te “povremene” rijeke, a dvije umjetne akumulacije “hranile” bi vodom Mostarsko blato u sušnom razdoblju. Početkom 30-ih godina prošlog stoljeća došlo se na ideju izgradnje brane na lokaciji Donji Sinjac između širokobrijeških sela Ljubotići i Dobrkovići. Akumulacija na lokaciji Donji Sinjac imala bi kapacitet tri milijuna prostornih metara vode, što bi dostajalo za napajanje oko 500 hektara poljoprivrednih površina na dobrkovskim i ljubotićkim Ugrovačama te Dobrkovskom i Mokarskom polju. Krajem 30-ih godina prošlog stoljeća počeli su i radovi na toj lokaciji, a onda je počeo Drugi svjetski rat pa su radovi zaustavljeni i nikad nisu nastavljeni. Bila se rodila i ideja gradnje te brane te još jedne na području između Crnih Lokava i Britvice. Bile su planirane i dvije male hidroelektrane na rijeci Lištici, u koju se ulijeva Ugrovača, na lokacijama Dubrava (na prostoru Knešpolja i Uzarića) i Luke do nekadašnje “fratarske centrale” nadomak širokobriješke obilaznice. No, od tog projekta za sada se odustalo jer je ekonomski neisplativ.
Često se u bivšem sustavu govorilo o projektu hrane i energije na Mostarskom blatu. Karlo Rotim u monografskom izdanju “Široki Brijeg” piše: “U siječnju 1979. potpisan je Projektni dokument JUG 78/005 pod nazivom ‘Kompleksno iskorištavanje prirodnih bogatstava kraškog područja Mostarsko blato’. Od Saveznog izvršnog vijeća imenovana je poslovna jedinica ‘Projektant Mostarsko blato’. ‘Idejno rješenje kompleksnog iskorištavanja prirodnih potencijala kraškog područja Mostarsko blato’ izrađeno je 1985. Njime je obuhvaćeno rješavanje problema u čitavom slijevu Lištice. Svrha idejnog rješenja bila je iznalaženje najboljih tehničkih rješenja za višenamjenske vodoprivredne, energetske i poljodjelske sustave i objekte kojim se jamči razvoj projektnog područja u cjelini. Tehničkim su nacrtima predviđeni: zaštita od poplava, odvodnjavanje, navodnjavanje, vodoopskrbljivanje i hidroelektrana. Za zaštitu od poplava predviđa se: uređenje svih vodotoka te izgradnja obodnih kanala, spojni kanal Jesenica – Neretva, novi tunel hidroelektrane, zadržavanje uz gornji odštetni bazen, pročišćavanje i uređenje ponorskih zona i višenamjensko stakanje Dubrava.”
Zaštita od poplava
Krajem 80-ih godina u Širokom Brijegu (tada Lištici) bio je otvoren ured projekta Mostarskog blata. Govorilo se i o 300 kilograma teških planova i nacrta. Puno toga iz tih ambicioznih planova palo je u vodu, a ponešto se i realiziralo. Nikad nije kasno. Tako je 1997. godine Javno poduzeće Elekroprivreda HZ Herceg Bosne ponovno iniciralo gradnju hidroelektrane. Taj projekt ujedinjavao je i zaštitu od poplava i korištenje vode u proizvodnji električne energije. Pripremni radovi počeli su 2006., a hidroelektrana je puštena u pogon u svibnju 2010. godine. Derivacijsko-akumulacijska hidroelektrana Mostarsko blato ima ukupnu instaliranu snagu 60 MW, uz prosječnu godišnju proizvodnju od 167 GWh. Izgradnjom hidroelektrane Mostarsko blato obavljeni su i melioracijski zahvati – iskopani su odvodni kanali, urađene mini akumulacije, što je rezultiralo povlačenjem vode s poplavljenih područja i znatno skratilo vrijeme poplava. A što je s poljoprivrednom proizvodnjom u projektu hrane i energije? Sjećamo se da je 2019. godine na Mostarskom blatu, u suradnji s Podravkom, uzgojeno oko tisuću tona rajčice. Nastavilo se s uzgojem industrijske rajčice. U rujnu 2025. godine u Kruševu, nadomak Mostarskog blata, otvorena je tvornica za preradu voća i povrća “Marinada”. To je veliki poticaj za proizvođače povrća, ne samo za područje Mostarskog blata već i čitave Hercegovine.
Mostarsko blato ima veliki potencijal za razvoj turizma – od ornitološkog do aktivnog, sportskog i ekoturizma. Ovo hercegovačko kraško polje stanište je brojnih ptičjih vrsta, što još nije dovoljno valorizirano u svijetu ornitološkog turizma (birwatching). Nekada se za vrućih ljetnih mjeseci na kupalištima Mostarskog blata znalo u jednom danu naći čak oko dvije tisuće kupača. Područje Mostarskog blata postalo je i atraktivna off-road destinacija. Sportski kamp “Musa – Karačić” na Mostarskom blatu ima tri nogometna terena, malonogometno i rukometno igralište, odbojkaški teren, urede, svlačionice i druge popratne sadržaje. Ovaj sportski kamp privlači i rekreativce, a ima potencijal za razvoj sportskog turizma.
Valja podsjetiti da se na Mostarskom blatu tradicionalno u srpnju od 1959. godine održava natjecanje aeromodelara iz cijelog svijeta. Tu je održano Europsko prvenstvo seniora 1980. godine te Svjetsko prvenstvo juniora 1989. Kroz Mostarsko blato prolazi i trasa brze ceste Mostar – granica Republike Hrvatske te trasa planirane lokalne ceste od uzarićkog groblja Šarampovo u pravcu crkve u Knešpolju kako bi se naselja uz Mostarsko blato kvalitetnije prometno povezala na regionalnu cestu Mostar – Široki Brijeg.
Postavlja se pitanje kako će to utjecati na budućnost Mostarskog blata i okolnih naselja. Nadamo se da će se puno toga dobiti na novim mostovima te da se neće previše toga izgubiti na “ćuprijama”!