Vođeni ljubavlju prema prirodi i sportu, članovi Gorske službe spašavanja HBŽ organizirali su jedinstven događaj za pripadnice ljepšeg spola - “100 žena na Kamešnici”. Cilj je bio promovirati boravak u prirodi, tjelesnu aktivnost, ali i druženje na jednoj od najljepših planina ovih prostora, kazali su organizatori akcije. Sudjelovalo je više od 100 žena.
Uz Livanjke, akciji se pridružila i nekolicina žena iz Kupresa, Tomislavgrada i Sinja, tako da je s nenajavljenim gostima iz Šibenika, 13 članova PD “Kamenar” Šibenik, te pripadnicima GSS-a, na toj planini bilo više od 150 posjetitelja. Na autobusnom kolodvoru, prije polaska, napravljena je skupna fotografija, kao i na najvišem vrhu Kamešnice (Konj 1856 m/nv). I prije uspona se podno planine fotografiralo, a onda, pod težinom uspona, fotografija je bilo sve manje, kao i usputne priče. Znoj je izlazio iz svih pora, a pripadnike GSS-a sve češće su pitali: “Koliko još do kućice?” Odgovor je bio uglavnom: “Još malo, vidite onaj greben gore, e, nakon toga slijedi livada, kada nju pređemo, eto nas kod kućice na Pešinom vrilu”. Oduljilo se i do grebana i navodne livade za koju su se žene nadale da je livada u pravom smislu riječi te da će kilometarski uspon konačno zamijeniti ravnica, proplanak, a ono “livada” je naziv lokacije koja je još strmija od ostatka staze, bez drveća, što znači bez hlada. No, dobro, izdržalo se, a sa 100 i više žena i vaša dopisnica, jer kako bismo inače zabilježili ovu hvale vrijednu akciju i uspon na Kamešnicu koja svojom ljepotom, ali i surovošću, krasi Dinaride. Najstarija planinarka na usponu, članica PD “Cincar” Livno, ušla je u 69. godinu, a najmlađi su bili osnovci koji su u pohod planini pošli u pratnji svojih roditelja. Svi oni su, bez iznimke, za akciju imali samo riječi hvale uz komentar da bi takvih akcija i druženja trebalo biti i više tijekom godine. Rijetke sudionice sa slabijom kondicijom ostale su na Pešinom vrilu, pred planinarskom kućicom pod vrhovima Kamešnice, te su se nakon odmora zadovoljile osvajanjem najbližeg vrha - Gagića kose, koji planinari nazivaju i vidikovac s obzirom na to se odatle pruža prekrasan pogled ne prostrano Livanjsko polje, Buško jezero, kanal i malo jezero te okolne planine. Tu skupinu vodio je osnivač i predsjednik PD “Kamešnica” Željko Puđa, također začetnik GSS-a u HBŽ, a uz njega vjerna pratiteljica Meri (švicarski ovčar). Nakon druženja uz gulaš, koji su pripremili organizatori, a sve namirnice i posuđe iznijeli dan ranije na svojim leđima, Kamešnicom se “prosula” pjesma. Na “vrilu” su se prije povratka napunile boce hladnom izvorskom vodom, a onda nizbrdo do Podgradine gdje su sudionike pohoda čekali autobusi koji su ih dovezli do tog sela. Kakav je uspon bio, dovoljno govore riječi jedne od sudionica koja je s nevjericom konstatirala: “Mili Bože, zar smo se mi po tome popeli (?!)”, dok je druga doviknula kako se ne sjeća da su tuda prošli. Uglavnom, sve je prošlo bez problema, osim umora, a kako bi se pohod realizirao pomogli su sponzori.•