Nedavna odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u kojoj se osporava način na koji Općinsko vijeće Novi Grad Sarajevo formira svoje rukovodstvo postavila je snažna pitanja o ravnoteži i ustavnoj jednakosti u političkom životu zemlje. Naime, u toj odluci Ustavni sud presudio je da je Novi Grad Sarajevo, na čijem je čelu Semir Efendić, prekršio temeljne ustavne odredbe koje nalažu proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda na ključnim političkim pozicijama. Odluka suda zapravo se odnosi na izbor predsjedatelja i dopredsjedatelja Općinskog vijeća, gdje su svi izabrani kandidati pripadnici bošnjačkoga naroda, dok su kandidati iz drugih naroda, poput Srba i Hrvata, bili isključeni iz rukovodstva Vijeća, iako je to ustavno nelegalno. Ova presuda dolazi kao odgovor na prigovor potpredsjednika Vlade Federacije BiH Vojina Mijatovića, koji je upozorio na nepravilnosti u zastupljenosti naroda u političkim strukturama općine.
Odredbe Ustava
Naime, prema važećim ustavnim odredbama, svi konstitutivni narodi - Bošnjaci, Hrvati i Srbi - trebaju biti proporcionalno zastupljeni u tijelima vlasti, uključujući općinska vijeća. No, u ovom slučaju Novi Grad Sarajevo odlučio je formirati rukovodstvo isključivo s predstavnicima bošnjačkog naroda, što je, prema mišljenju suda, ozbiljan prekršaj. Ustavni sud Federacije BiH, čiju odluku imamo u posjedu, poziva se na konkretne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje jamče ravnopravnost i proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda, što znači da bi svaki narod trebao imati odgovarajući broj predstavnika u javnim institucijama, uključujući općinska vijeća. Članak VI. Ustava Federacije jasno propisuje da konstitutivni narodi i pripadnici ostalih moraju biti proporcionalno zastupljeni u tijelima vlasti te da zastupljenost mora odražavati demografske podatke prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Ustavni sud također ističe da su svi narodi i ostali, u smislu ustavnih odredbi, jednaki i da ni jedan narod ne može biti isključen iz političkog života, osobito ne u multietničkom društvu poput Sarajeva, koje bi trebalo biti uzor ravnoteže i političke jednakosti. Sud je također naglasio važnost osiguravanja ravnoteže u političkoj zastupljenosti, posebno u Sarajevu, koje se smatra multietničkim središtem zemlje, te gdje bi svi konstitutivni narodi trebali imati adekvatnu političku reprezentaciju. Na osnovi tih smjernica presuda jasno upućuje na to da je Općinsko vijeće Novi Grad Sarajevo prekršilo te ustavne odredbe jer je, unatoč činjenici da na tom području žive pripadnici svih konstitutivnih naroda, odabralo rukovodstvo koje ne odražava demografsku stvarnost. Ovdje nije riječ samo o formalnom prekršaju već i o propustu koji ugrožava temeljna načela ravnopravnosti u političkom životu. Presuda Ustavnog suda ne samo da upućuje na pravnu pogrešku, već ima i duboke političke implikacije. Ona razotkriva trajnu nejednakost i neproporcionalnu političku zastupljenost naroda u BiH, što je tema koja nije nova, ali i dalje ostaje neadekvatno riješena. Ova odluka također dolazi u trenutku kada BiH nastoji održati stabilnost u multietničkom okruženju, a u isto vrijeme jačati europske integracije, što bi trebalo podrazumijevati punu političku ravnotežu i jednakost za sve narode. Dok se u Sarajevu i njegovim općinama situacija s političkom zastupljenošću Hrvata i drugih naroda pogoršava, često se skreće pozornost na sredine poput Stoca i Čapljine, gdje su Hrvati na čelu lokalne jedinice. Ali ne i Vijeća.
Razmjerna zastupljenost
Međutim, iako ovi primjeri možda djeluju kao pandan, oni ne mogu prikriti temeljni problem u Sarajevu i većim urbanim sredinama. S obzirom na političku situaciju u BiH, najvažnije je osigurati ravnotežu u velikim i strateški važnim općinama i gradovima. U Stocu, primjerice, imamo načelnika Hrvata, dok predsjednik Općinskog vijeća dolazi iz reda Bošnjaka. Međutim, i u toj situaciji ostaje zabrinjavajuća činjenica da ravnoteža nije postignuta u svakom aspektu političkog života, a takav model ne može poslužiti kao opravdanje za političke manipulacije u većim općinama. Čapljina je još jedan primjer u kojem su Hrvati na čelu vlasti. Iako je situacija "povoljnija" za Hrvate, ona se ne može uspoređivati ili zamagljivati prava naroda u Sarajevu, gdje Hrvati nisu prisutni ni na jednoj ključnoj političkoj poziciji. Stoga skretanje pozornosti na manjinske slučajeve poput Stoca i Čapljine, dok se u Sarajevu nastavlja s diskriminacijom, ne može prikriti temeljni problem političke neravnoteže u BiH. Odluka Ustavnog suda Federacije BiH jasna je poruka političkim liderima - ravnoteža i razmjerna zastupljenost konstitutivnih naroda nisu samo pravne norme već i temelj stabilnosti te povjerenja u institucije. Sarajevo, kao multietnički centar, mora biti primjer ravnopravnosti, a ne poligon političkih manipulacija. Ako se to ne postigne, Bosna i Hercegovina neće moći ostvariti svoje ciljeve u procesu europskih integracija. Ova presuda samo je početak. Politički lideri, poput Semira Efendića, morat će se suočiti s posljedicama nepoštovanja ustavnih prava svih naroda. Time će, kako sada stvari stoje, Bosna i Hercegovina ostati u začaranom krugu političke nejednakosti i diskriminacije.