Selo Oćevija na području Vareša vjerojatno je jedino mjesto u Europi gdje se i danas željezo kuje i obrađuje na srednjovjekovni, predindustrijski način, uz pomoć snage vode, baš kao što je to rađeno stotinama godina ranije.
Ova informacija dostupna je u turističkim brošurama, međutim kada posjetite ovo jedinstveno mjesto, kovačije ili majdane u Oćeviji, možete osjetiti dašak tog prošlog vremena, a svaki od predmeta koji se tu nalaze priča svoju povijesnu priču staru stotinama godina.
U jednoj od preostale tri aktivne kovačije u Oćeviji ekipa Fene zatekla je Dražena Jozeljića, koji je od oca Mije naslijedio kovački zanat i njime se bavi već 25 godina.
Kaže da je tradicija bavljenja kovačkim zanatom u njegovoj obitelji otprilike 700 godina te da se prenosila s koljena na koljeno.
„Trenutno sam ja zadnji ostao, hoće li netko kasnije naslijediti, to se ne zna. Ima ih još par, malo su stariji, u godinama su, i to je sve”, navodi Dražen.
Dodaje da je nekada ovdje bilo devet kovačnica, sve niz rijeku, a sada su ostale samo tri.
Prema njegovim riječima, ranije se najviše pravio poljoprivredni alat, međutim, sada se to radi strojno.
„Sada idu peke, tave, a što se tiče poljoprivrednog alata, slabije. Najaktualnije su peke, tave, tanjurače za roštiljanje, za pripremanje nekih jela”, kazao je Jozeljić.
Dodao je da postoji interes za ove ručno rađene proizvode te da sve što proizvedu i prodaju, kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan granica naše zemlje – u zemljama Europske unije, SAD-u, a neki proizvodi iz ove kovačnice stigli su čak i do Japana.
„Nije nam nikada nešto ostalo. Problem je samo što nema tko raditi. Mlađi uglavnom odlaze vani. Za ovaj posao još se nitko nije javio da bi radio. Nekada je posao težak. Dok si živ ne možeš sve naučiti. Što će biti, vidjet ćemo”, kaže Jozeljić.
Znanje o kovačkom zanatu koje je stekao tijekom godina rado bi prenio ako bi se pojavio netko tko je zainteresiran za to. Ističe da su vrata njegove kovačnice uvijek otvorena.
„Ali teško je sve to. Inače, za svaki fizički posao teško je naći radnika. Svatko ima neki svoj pravac, a ja sam se odlučio za ovaj”, navodi Jozeljić.
Ističe da se nijedan posao ne radi ako nemaš ljubavi prema poslu te dodaje da je on ljubav prema ovom starom zanatu naslijedio od svog oca.
„Cijela obitelj je radila – otac, djed, pradjed, u nedogled. I sve se to tako nastavilo. Dokle će biti ne znam, ali dok se bude moglo raditi, neće se napuštati. Sutra opet kada bih birao, najvjerojatnije bih ovo izabrao”, istaknuo je Jozeljić.
Ekipi Fene, ali i nekolicini turista koji su u tom trenutku posjetili Oćeviju i njegovu kovačnicu, pokazao je na kojem principu radi čitav sustav, naglasivši da je glavna snaga ove kovačnice voda iz rječice Oćevice, koja pokreće sve.
„Voda je glavna, glavni pogon. I danas je to tako ostalo, malo se nešto usavršilo sa strujom, ali bez vode ne bismo ništa mogli uraditi. Mislim da u svijetu nigdje nema ovakav sustav rada i da je sve ovoliko staro”, zaključio je Jozeljić.