Večeras, posljednjeg dana Devetnice Kraljici Mira, odnosno na uočnicu 45. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju, svetu misu predslavio je gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu fra Miljenko Šteko.
On je u svojoj homiliji podsjetio kako danas slavimo svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja te da danas, uz korištenje modernih digitalnih alata, mnogi smatraju da znaju gotovo sve o svijetu, ali zaboravljaju najvažniju informaciju koju izgovara Ivan Krstitelj: „Za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.“
”A tko to dolazi? Kršćanstvo nije ideja. Ono je događaj. Bog koji dolazi i ulazi u povijest. Bog koji se daruje. Zato Krist ostaje kamen temeljac. Na njemu se gradi ili se o njega spotiče. Nema sredine. A upravo sredinu mnogi često traže: vjeru bez križa, istinu bez zahtjeva, ljubav bez obraćenja i odgovornosti i Krista koji ne uznemiruje savjest. „Posred vas stoji koga vi ne poznate.” (Iv 1,26) – rekao bi Ivan”, kazao je fra Miljenko Šteko pa se u svojoj homiliji osvrnuo na Notu o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje.
”Braćo i sestre, župljani i hodočasnici, nije bez duboke simbolike da su upravo na Ivandan prije 45 godina, započela ukazanja, odnosno događaji koji su Međugorje učinili poznatim diljem svijeta – kako to lijepo naglašava vatikanska Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje već u broju 3. „Neposredan učinak fenomena povezanih s Međugorjem bio je veliki i rastući broj štovatelja u cijelome svijetu i brojnih osoba koje onamo hodočaste iz najrazličitijih krajeva.“
U Zaključcima ovoga prevažnog dokumenta, u trideset i osmom broju, napisana je, rekao bih, najvažnija rečenica: da „usred“ ovoga duhovnog fenomena Međugorja, Duh Sveti plodonosno djeluje za dobro vjernika. Ta rečenica nije tek usputna misao ni usputni izričaj; ona je sažetak jedne cjelovite teološke vizije nadnaravnog djelovanja u ovoj povijesti. Ona ne govori o raspravama, znakovima ili ljudskim očekivanjima. Ona naš pogled sigurno usmjerava prema onome što je bitno: prema plodonosnom djelovanju Duha Svetoga za nas. Prema dobru koje govori samo za sebe i što se ne može zanijekati: u milijunima ispovijedi, u povratku izgubljenih vjeri, u obnovljenim obiteljima, u duhovnim zvanjima, u ljudima koji su nakon dugih lutanja ponovno pronašli put prema Kristu. To se događa „usred“ ovoga fenomena, naučava Crkva. Ne na njegovim rubovima, ne izvan njega, nego u samome njegovu središtu”, kazao je fra Miljenko pa nastavio: ”Ovo mjesto milosti ne donosi drugo Evanđelje, nego podsjeća na ono prvo i jedino. A to čini poput biblijskoga šapata lahora koji često i u mnogima polagano gasi početnu površnu znatiželju, a rađa raspoloživost na obraćenje. Ovdje u središtu nisu teorije, nego jednostavne riječi: molitva, post, ispovijed, euharistija, Sveto pismo, obraćenje. Riječi koje neki, nažalost, drže odveć poznatima da preko njih prelaze gotovo ravnodušno, ignoriraju ih, kao žedan putnik preko izvora, ne sluteći da bi ovdje i njima ovdje mogle utažiti žeđ za najdubljim smislom.”
Fra Miljenko Šteko govorio je i o plodovima Međugorja, odnosno promjenama života – o čemu govori i spomenuta Nota – nakon što su osobe prihvatile međugorsku duhovnost u svojoj svakodnevici (poruke, molitvu, post, klanjanje, svetu misu, ispovijed…) pa se odlučile za svećeničko ili redovničko zvanje, piše Radio Mir Međugorje
Govoreći o marijanskoj duhovnosti naglasio je kako Marija ne zadržava pogled na sebi,. nego uvijek pokazuje prema Sinu, ističući obraćenje još jednom se osvrnuo na Notu o Međugorju u kojoj stoji: „Čini se da je obraćenje srž Gospine poruke.“ (br. 42)
Osvrnuo se potom i na prvu encikliku pape Lava XIV., Magnifica Humanitas, koja završava molitvom i predanjem.
”Nakon što je promatrao izazove suvremenog čovjeka, Sveti Otac na kraju podiže pogled prema Onoj koja je već prošla put vjere i koja je u svom srcu nosila Riječ života. Zato svoje posljednje misli povjerava Mariji: „Povjeravam ovu želju Majci Kristovoj, ženi Veliča, da prati naše korake…“ U tim Papinim riječima odzvanja nešto duboko kršćansko i duboko ljudsko. Kao što dijete spontano traži majčinu ruku, tako i vjernik traži Marijin zagovor.
Kao što je Bog svakome čovjeku na zemlji darovao majku da ga nosi pod srcem, hrani ga, tješi i prati kroz prve korake života, tako je u svojoj providnosti Crkvi i svakom vjerniku darovao i nebesku Majku na putu vjere. Zemaljska majka daje život tijelu; Marija, kako uči naš Katekizam, postaje nam „Majka u redu milosti“. Milijuni hodočasnika koji dolaze u Međugorje doživjeli su tu Milost”, kazao je fra Miljenko, ističući i primjere ljudi koji su u Međugorju pronašli ono što su godinama tražili na pogrešnim putovima pa zaključio: ”Gospe draga, Kraljice Mira, hvala Ti za svaku vidljivu i nevidljivu milost koja se spustila na ovaj krš! Hvala Ti za sve naše suze koje si pretvarala u molitvu, i za molitve koje si zagovorom uzdizala pred lice Božje, i za mir koji si vraćala ondje gdje ga više nije bilo. Hvala Ti, što već desetljećima bdiješ nad našim vidiocima, svjedocima, župljanima, svećenicima koji ovdje služe, hodočasnicima, mladima i starima, bolesnima i zdravima. Zato se večeras iz našega srca uzdiže samo jedna jednostavna rečenica, tiha poput večernjeg zvona nad Međugorjem i često ovdje pjevana: Gospa, Majka moja!”
Prije mise članovi Marijinih ruku i fra Zvonimir Pavičić molili su krunicu. Na misi je pjevao župni zbor Kraljica Mira, a koncelebriralo je 259 svećenika. Vidioci Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti s tisućama okupljenih u Međugorju nakon mise molili su Marijin hvalospjev Veliča.
Tijekom dana održana je 35. Hodnja mira od Humca do Međugorja te 7. Zavjetno hodočašće Kraljici Mira od Čitluka do Međugorja.
”Ljudi i dalje vide da je potrebno moliti za mir, da je mir nešto što Bog daruje… Vidim ovdje puno Ukrajinaca. Oni uistinu to ozbiljno shvaćaju i otkad je rat počeo u njihovoj zemlji oni redovito mole, poste i čine određene žrtve upravo da im Gospodin podari mir, a mi naravno molimo za mir u čitavome svijetu i mir u svakome srcu”, kazao je fra Zvonimir Pavičić.