U povodu 100. godišnjice kanonizacije sv. Male Terezije te 10. obljetnice kanonizacije njezinih roditelja, njihove su relikvije tijekom svibnja bile izložene na čašćenje u različitim župama u Hrvatskoj i BiH, a 17. svibnja došle su i u sarajevski Karmel, izvijestila je Nedjelja. Organizatori ovoga višetjednog svibanjskog molitvenoga događaja su karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Hrvatska karmelska provincija, Hrvatska biskupska konferencija, Biskupska konferencija BiH te Subotička biskupija.
Relikvije sv. Terezije i njezinih roditelja sv. Ljudevita i Zelije Martin, pod središnjim geslom „Bit ću ljubav“, u sarajevsku župu Stup u Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela 17. svibnja stigle su točno u 18:00 h.
Nakon dočeka relikvija i njihova svečanoga unosa i postavljanja kod oltara uslijedila je misa koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. U zajedništvu s njim bili su apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt i vojni biskup mons. Miro Relota, OFM, te 10-ak svećenika predvođenih stupskim župnikom i sarajevskim dekanom preč. Miroslavom Ćavarom.
Oponašati svetce
Na početku mise nazočne je pozdravio mons. Vukšić te posvijestio kako misu slavi pun zahvalnosti za Božji blagoslov zbog „prisutnosti svetaca Katoličke Crkve i primjera života koji ne samo da podsjećaju na njihovu svetost nego i nas pozivaju na to“.
U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić je naglasio kako su kao povlašteni oblik iznimne Božje prisutnosti u ljudskom vremenu darovani svetci. Dodao je da te Božje ugodnike treba, umjesto da ih se promatra samo kroz uobičajeni govor o potrebi nasljedovanja njihova primjera, prepoznati kako su živi znakovi Božjega djelovanja među ljudima. Dodao je da oni nisu tek povijesni uzori čiji nauk, riječi i djela treba oponašati, nego istinski svjedoci po kojima uskrsli Krist i danas hodi ovim svijetom, preobražavajući vjerničko srce.
Posebice je podcrtao kako ključna istina o svecima leži u spoznaji da svetost koju su živjeli nije bila njihova vlastita, nego Božja, a oni nisu tek samorodni idealisti koji su slijedili ljudske vrline, nego osobe koje su u svome vremenu postale vidljivi oblik Božje prisutnosti. „To je ujedno i glavni razlog okupljanja Crkve oko njihova lika: u njihovim riječima i djelima prepoznajemo ostvarenje one iskonske slike na koju je svaki čovjek stvoren“, kazao je i slikovito rečeno dodao kako su oni „uspjeli kršćani koji su u punini ostvarili zadani naum slikovitosti i prilike Božje“, prenosi KTA.
Nadalje je promišljao kako se u njihovim životima zrcali Božja dobrota, plemenitost, milina i blagost. Dodao je kako su oni istinski svetci upravo zato što su postali živi odsjaj zraka Njegove svjetlosti i svjedoci božanskoga u ljudskoj povijesti. Posvijestio je stoga kako nasljedovati njih ne znači tek „oponašati ljude“, nego prepoznati kako se i u našim svakodnevnim životima može ostvariti klica svetosti koju je Stvoritelj darovao.
Kako bi pobliže objasnio pojam „živog odsjaja“ iskoristio je općepoznatu sliku za razumijevanje ove tajne: sliku mjeseca koji svijetli u tami i omogućuje putnicima u mrkloj noći da zadrže pravi smjer prema svome cilju. Istaknuo je da mjesec ne svijetli vlastitom svjetlošću, jer je on nebesko tijelo koje – po načelu odbljeska – u ljudsku stvarnost i na naše putove prenosi svjetlost Sunca koje sa u tom trenutku očima ne vidi.
Ostvariti svetost
„Na sličan način, draga braćo i sestre, svetci utjelovljuju ono što nazivamo 'tajnom mjeseca'– oni su odbljesak. Vrijednost njihova života nije u njima samima, nego u tome što su dopustili da kroz njih prođu zrake Božje svetosti, dobrote i blizine. Osobito u teškim trenutcima tmina i nedaća ljudske povijesti, svetci ostaju svijetliti u noći ovoga svijeta, pokazujući nam smjer i svjedočeći da Sunce pravednosti, naš Bog, nikada ne prestaje obasjavati ljudske putove“, kazao je nadbiskup i ponovno zahvalio Božjoj providnosti što je među sarajevske vjernike dovela zemne ostatke svete Male Terezije i njezinih svetih roditelja, Louisa i Zclie Martin. „Oni su, premda na različitim životnim stazama – roditelji u bračnom i obiteljskom zajedništvu, a Mala Terezija u skrovitosti kontemplativnoga samostana – u potpunosti ostvarili sebe kao kršćanske vjernike“, podcrtao je i posvijestio kako izlažući njihove relikvije na štovanje ponajprije zahvaljujemo Presvetome Trojstvu za dar njihove svetosti, radujući se što je Crkva prepoznala njihov vjernički hod kao putokaz svima nama.
„Ovi nam svetci dolaze kao opipljiv dokaz da je svetost u ljudskom životu itekako moguća. Nerijetko se prepuštamo zabludi kako je svetost pridržana samo za izabrane i povlaštene. No, svi smo pozvani na nju, svatko u svom staležu, svjesni da je jedino Bog apsolutno svet. Svetost u punini ostvaruje sa tek u nebeskoj slavi, dok su svetci na zemlji ugradili tek dio te apsolutne Božje savršenosti u svoje živote, ostavljajući nam ohrabrenje da i mi, u svojim slabostima, možemo i trebam težiti prema istom cilju“, kazao je mons. Vukšić. Pri kraju propovijedi istaknuo je kako primjer sv. Male Terezije pokazuje kako se istodobno može biti i malen i velik.
Zaključno je ponovio da zemni ostatci Male Terezije i njezinih roditelja nose i poruku da se svetost ostvaruje u različitim životnim pozivima. „Danas pri tome ponajprije mislimo na naše obitelji koje ne smiju biti samo mjesta ljudskoga zajedništva, nego prvenstveno živi odsjaj Božje ljubavi i okružje osobnoga posvećenja. Stoga, po zagovoru ovih svetaca, molimo za blagoslov svih kontemplativnih zajednica, ali i svih naših obitelji – onih u kojima živimo i onih iz kojih smo potekli“, potaknuo je na kraju nadbiskup uz želju da nazočne zagovor sv. Male Terezije i njezinih roditelja prati na putu obraćenja, „da bismo iz dana u dan postajali sve jasnija slika Božja – onaj vjernički 'mjesec' koji u tami svijeta zrcali nebesku svjetlost“.
Pred kraj mise kratko se nazočnima obratio nuncij Chullikatt koji je izrazio zadovoljstvo što se ta prigoda milosti ovih dana daruje i vjernicima u BiH. Posvijestio je kako svetica čije se relikvije u stupskom Karmelu danas časte ostaje poziv na nutarnju obnovu za put pomirenja i mira. Pozvao je nazočne da iskoriste ovaj trenutak milosti da se što pouzdanije obnove u vjeri i s obnovljenim žarom žive ljubav te ponovno otkriju – i u svakodnevnim malim činima – veličinu Božje ljubavi.
Pred kraj mise nadbiskup Vukšić blagoslovio je ruže koje su donijeli vjernici sa sobom.
Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova VBS-a „Stjepan Hadrović“.
Nakon euharistije uslijedilo je osobno čašćenje relikvija te molitveno-meditativni program, a nazočni su mogli popričati sa sestrama karmelićankama.
Prigoda za milosno obraćenje
Relikvije u Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela na Stupu ostaju do 19. svibnja do 13:00 h kada putuju prema župi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Bistricu kod Uskoplja gdje će biti do 15:00 h 20. svibnja. Istoga dana u 17:30 h relikvije će biti dočekane u župi i biskupijskome svetištu sv. Male Terezije u Presnačama kod Banje Luke gdje će ostati do 21. svibnja, kada će biti ispraćene nakon mise koju će u 11:00 h predvoditi biskup banjolučki mons. Željko Majić.
Relikvije su prethodno, u subotu 16. i nedjelju 17. svibnja, pohodile župu sv. Male Terezije od Djeteta Isusa – Ledinac gdje je misu predslavio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Iz Karmela potiču vjernike, posebice Sarajevskog dekanata, da ovo razdoblje iskoriste za obnovu osobne molitve i dublje povjerenje u Boga, jačanje sakramentalnoga života, osobito euharistije i pomirenja, obnovu obiteljskih odnosa u duhu vjere, nade i ljubavi te otvaranje srca za bližnje, osobito potrebite i zaboravljene.
Relikvije ove svetice bile su, inače, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i u srpnju 2001, za vrijeme dok joj roditelji još nisu bili kanonizirani. I tada su najprije na čašćenje vjernicima bile izložene u Karmelu na Stupu te u ostalim sarajevskim crkvama, a potom u Žepču, Zenici, Uskoplju…
Sa sv. Malom Terezijom Vrhbosanska je nadbiskupija usko povezana jer je sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, dobivši na dar sliku sv. Male Terezije od njezine rođene sestre, širio pobožnost prema ovoj Božjoj ugodnici, kao i pobožnost prema Djetetu Isusu, po kojemu je i dao naziv svojoj družbi redovnica koju je utemeljio kao Služavke siromaha od Maloga Isusa.
Životna želja ove svetice, zaštitnice misija, misionara, književnika, cvjećara i avijatičara, koja je umrla veoma mlada, u dobi od 24 godine, bila je da „preleti cijeli svijet i sve kontinente te svima navijesti Krista“. Što nije uspjela za života, uspijeva nakon smrti budući da od 1994., kada su joj relikvije najprije prenesene kroz Francusku, ne prestaje duhovno putovati svijetom i svim kontinentima potičući narod na molitvu, ispovijed i obraćenje…