Nismo blizu opsadnom stanju otprije dvije godine kad je u Hrvatskoj zbog afričke svinjske kuge (ASK) uginulo, eutanazirano ili prisilno zaklano više od 140.000 svinja s više od 1000 farmi na istoku Hrvatske, uvjeravaju nas svinjogojci. Ali samo zato što, kako tvrde, nisu stigli obnoviti "potamanjenu" populaciju u svojim svinjcima pa da opet plaču nad propalom mukom. Od više od 1900 uzgajivača danas nije preostalo ni njih 500, proizvodnja je manja 80% od nekadašnjih 120-130 tisuća u županiji, a i od onih koji su dobili dozvole da ponovno uzgajaju svinje njih 50% u to još nije krenulo, objašnjava predsjednik Udruge svinjogojaca Vukovarsko-srijemske županije Dobromir Čović. No da je ljeto najopakije doba za širenje ASK-a, pokazuje već više od 1200 svinja eutanaziranih u svega nekoliko dana. Nakon epidemijske 2023., lanjska je godina završila sa "svega" šest zaraženih svinjogojskih objekata, a nakon što je u veljači zabilježen prvi ovogodišnji slučaj u Nijemcima i eutanazirano 97 svinja s jednog gospodarstva, u Slavoniji je od početka srpnja ponovno opsadno stanje.
– Do 8. srpnja virus je potvrđen u pet novih objekata, tri u općini Gradište, te u jednom u općinama Štitar i Komletinci na području grada Otoka – kažu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Brojka usmrćenih svinja tako se popela već na 1324, od čega ih je od ASK-a uginulo 12, a još 476 komada preventivno je ubijeno na još šest kontaktnih objekata.
Iako se divlje svinje smatraju glavnim rezervoarima bolesti i prijenosnicima, ASK je od početka ove godine evidentiran kod svega 19 ubijenih divljih svinja, zbog čega svinjogojci smatraju da se ne radi dovoljno na prevenciji, da lovci kojima je naređen pojačani odstrel ne rade svoj posao pa iz Odbora za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne komore i udruge s terena u pomoć zazivaju i vojsku i premijera. Talijanima je vojska "očistila" čitavu jednu regiju od divljih svinja jer im je prijetila opasnost od zabrane izvoza svinjetine u Japan, a u nas su se već naselile i u gradovima, upozorava Čović. No iz Uprave za veterinarstvo resornog ministarstva ističu kako je u sezoni 2025./2026., od početka travnja do 4. srpnja u lovištima odstrijeljeno oko 9000 divljih svinja, 2024./2025. oko 45 tisuća, godinu prije 50,4 tisuće...
Državni tajnik Ivan Matijević kaže kako se u skladu s epidemiološkom situacijom na terenu, mjere i naredbe prilagođavaju te je situacija u vezi s ASK-om trenutačno pod kontrolom. Donesena je nova mjera izlučenja svih jedinki divljih svinja, uz uvođenje odgovarajuće novčane stimulacije za provođenje mjere u suradnji s Hrvatskim lovačkim savezom. Očekuje se i sjednica Nacionalnog kriznog stožera za kontrolu i suzbijanje ASK-a.
– Ekstremna otpornost uzročnika ove bolesti u okolišu, činjenica da virus cirkulira u populaciji divljih svinja te da je u posljednjih nekoliko dana utvrđena i na pet objekata s držanim svinjama, upućuju na potrebu za pojačanim oprezom u razdoblju od srpnja do listopada. Najvažnije su mjere sprečavanja pojave afričke svinjske kuge mjere biosigurnosti, koje su, uz odgovorno ponašanje uzgajivača, jedini učinkovit način sprječavanja unosa i širenja virusa među uzgojima svinja. Usto je ključno svakodnevno promatrati životinje te prepoznati odstupanja u proizvodnji i njihovu zdravlju, a potom svako odstupanje žurno i bez odgađanja prijaviti veterinaru – kaže ravnateljica Uprave Tatjana Karačić.
Sreća u nesreći je što ASK nije opasan za ljude i druge životinje, osim za domaće svinje. No zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca, ignoriranja propisanih mjera, držanja svinja na neprimjeren način ili poricanja uopće prisutnosti virusa, a i toga ima, moguć je scenarij iz 2023. jer ne postoji sustav nadzora i suzbijanja te zarazne bolesti koji može nadomjestiti osobnu odgovornost pojedinca, smatra prof. dr. sc. Ljubo Barbić iz Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. Praktično u svim državama u kojima je bolest prije povremeno izbijala postoji stalna opasnost od novih žarišta, upozorava.
– To potvrđuje i dokaz pozitivnih životinja u čak 12 europskih država u posljednjih mjesec dana, od Mađarske, Srbije te BiH u susjedstvu pa do nekih europskih zemalja s izrazito snažnim kapacitetom veterinarske službe i ostalih uključenih sektora poput Italije ili Njemačke. Iz ovoga je jasno da smo svi u istoj situaciji u kojoj moramo naučiti uzgajati svinje u okolnostima stalnog rizika od ASK-a. Ipak, jasno je da se u državama sa svinjogojstvom na visokoj razini bolest potvrđuje gotovo isključivo u divljih svinja, a u onima s nižim standardima značajno su učestalije potvrde bolesti i u uzgojima domaćih svinja – napominje Barbić. Stoga i on jasno ističe potrebu provedbe biosigurnosnih mjera kao i osobne odgovornosti pojedinca. Čak i ako bismo "istrijebili" sve divlje svinje na nekom području u čijoj se populaciji virus "održava", a što nije poželjno radi očuvanja ekosustava, na ispražnjeni bi prostor u vrlo kratkom vremenu migrirale divlje svinje iz drugih država i područja i nastavila cirkulacija virusa, smatra Barbić. Čovjek je taj koji je glavni prijenosnik između divljih i domaćih svinja.
Čini se kako se posljednjih godina na europskom kontinentu – i šire, pojavljuje sve više bolesti životinja, a neke su i zajedničke životinjama i ljudima, tzv. zoonoze, među kojima su, uz COVID-19, SARS, MERS, visoko patogena influenca ptica ili ptičja gripa, groznica Zapadnog Nila...
Barbić kaže kako je u ovom trenutku situacija sa širenjem različitih bolesti životinja doista zabrinjavajuća.
– Naime, uza zarazne bolesti koje su stalna prijetnje zdravlju životinja na našem prostoru i više-manje pod kontrolom, u manje od godinu dana u Europi bilježimo širenje kuge malih preživača, boginja ovaca i koza, bolesti kvrgave kože, novih serotipova virusa bolesti plavog jezika, ponovna izbijanja ASK-a – nabraja.
Italiju trenutačno "trese" bolest kvrgave kože kod goveda, objavila je Uprava za veterinarstvo. Nakon prve potvrde bolesti u lipnju do 7. srpnja potvrđena je na 10 objekata na Sardiniji i na području Lombardije, a gotovo istovremeno i u Francuskoj, regiji Auvergne-Rhône-Alpes, Savoie, na četiri objekta. U Hrvatskoj ta bolest nikad nije prijavljena, ali se tijekom 2016. i 2017. provodilo cijepljenje goveda zbog visokog rizika i blizine izbijanja u Srbiji, Albaniji, Makedoniji i drugim zemljama regije. Prije nekoliko dana na području Kosova prijavljena je i kuga malih preživača, u objektu sa 180 koza i 10 ovaca. Bolest je već zahvatila cijelu Albaniju, od granice s Crnom Gorom do granice s Grčkom i Sjevernom Makedonijom, a kao glavni uzrok širenja navodi se ilegalno premještanje životinja.
Barbić pak smatra kako najveću zabrinutost izaziva pojava slinavke i šapa u nekoliko europskih država – najkontagioznija zarazna bolest životinja koju u Europi nismo imali desetljećima.
– Pridodaju li se tome i sporadični slučajevi bjesnoće u državama koje su bile slobodne od ove bolesti kao i kontinuirane poteškoće s izbijanjima influence ptica – ovo je iznimno zahtjevan trenutak za veterinarsku struku. I Hrvatska je ugrožena od svega navedenoga, no opseg rizika naglašava i malobrojnu veterinarsku struku u nas, koja bi bila nedostatna za provođenje opsežnih mjera nadzora ovih bolesti u slučaju njihova istodobnog izbijanja. Zato je od najveće važnosti da javnost bude pravodobno i potpuno informirana te da, slijedeći upute struke, odgovornim ponašanjem zajednički spriječimo potencijalne velike posljedice – kaže naš sugovornik.
Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo i većem broju prvih pojava te širenja i udomaćivanja bolesti koje do sada nisu bilježene na našem prostoru. No, s izuzetkom COVID-19, koji doista jest nova bolest, sve druge bolesti koje su se pojavile na području RH odavno su poznate. Primjerice, ASK je prvi je put opisan prije 104 godine u Keniji, objašnjava Barbić te dodaje kako su glavni uzroci širenja bolesti na nova područja globalizacija prometa ljudi, životinja i robe, promjene u načinu držanja životinja, načinu života i prehrambenim navikama ljudi kao i brojni drugi sociodemografski čimbenici. Tu posebnu ulogu imaju i klimatske promjene zbog poplava, suša te omogućavanja porasta populacija insekata – ali i širenja novih vrsta na područja na kojima ih do sada nije bilo i prijenosnici su većine bolesti koje trenutačno, a i u budućnosti izazivaju najveću zabrinutost.
– Sveukupno, rizik od zoonoza sve je veći, a intenzivnija istraživanja ovih bolesti u životinja mogu nam dati znatnu prednost u pravodobnom sprječavanju obolijevanja ljudi. Hrvatska je stekla status države slobodne od bjesnoće, stotinama godina prisutne i 100% smrtonosne zoonoze, upravo zahvaljujući provedbi mjera usmjerenih na životinje i integriranom sustavu suzbijanja, a takav se pristup u suzbijanju novih prijetećih ili već prisutnih zoonoza u stručnoj javnosti naziva "Jedno zdravlje". Promovira se njegovo uvođenje u sve segmente javnog zdravstva – ističe Barbić po kojemu će s razvojem modernog društva, koji će se zasigurno i dodatno intenzivirati, rizici od zoonoza biti sve veći.
Slično kaže i doc. dr. sc. Vladimir Savić, Voditelj laboratorija za virusologiju i serologiju Centra za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta, ističući kako kako je više od 200 zoonoza, od kojih su neke vrlo poznate poput bjesnoće, krpeljnog encefalomijelitisa, salmoneloze, mišje groznice ili groznice Zapadnog Nila. Svaka ima svoje specifičnosti i ne može ih se uspoređivati u smislu bojazni koju trebaju predstavljati. S druge strane, bolesti koje nisu zoonoze uzrokuju enormne gospodarske štete, poput ASK-a, bolesti kvrgave kože ili kuge malih preživača. Savić kaže kako su zarazne bolesti i prije predstavljale velik problem. Svjetska organizacija za zdravlje životinja osnovana je 1924. kako bi se suočila s globalnom prijetnjom bolesti životinja, posebno epizootija i devastirajućih gubitaka uzrokovanih goveđom kugom nakon Prvog svjetskog rata. No današnji dojam sve češćih pojava bolesti pojačava znatno veća dostupnost informacija.
Ptičja gripa, odnosno visokopatogeni virus influence podtipa H5N1, proteklih se godina proširio po cijelom svijetu osim Australije, zabilježen je čak i na Antarktici. Savić kaže kako u industrijskoj proizvodnji peradi postoji trend okrupnjavanja, tj. proizvodnja u velikim farmama s iznimno velikim brojem peradi na malom području, pa bilo kakav unos zaraze ima dramatične posljedice. Veterinari obično nisu uključeni u inicijalna planiranja kapaciteta, lokacije i gradnje takvih velikih farmi, iako se kasnije od njih očekuje da rješavaju zdravstvene probleme na tim farmama.
– Prije su najveća žarišta ptičje gripe bila na Dalekom istoku, a proteklih ih je godina najviše u Europi i Sjevernoj Americi. Broj slučajeva u divljih ptica i u domaće peradi u Europi je rastao i dosegao vrhunac u sezoni 2021./2022. Nakon toga se postupno smanjuje, iako još uvijek predstavlja učestalu pojavu i znatan gospodarski problem. U Hrvatskoj je bilo zahvaćeno nekoliko velikih peradarskih farmi, svaka s nekoliko desetaka tisuća životinja, što je za posljedicu imalo značajne gospodarske gubitke. No, u usporedbi s drugim zemljama poput Italije, Francuske, Poljske ili Mađarske, Hrvatska je jako dobro prošla – smatra Savić te dodaje kako su najopasniji sojevi podtipa H5N1. Ljudi se najčešće zaraze ovim podtipom, ali i podtipovima H5N6 i H9N2.
Ipak, uzimajući u obzir veliku proširenost i učestalost virusa u populaciji životinja, infekcije ljudi virusima ptičje gripe i dalje su rijetke. – Rizik od infekcije virusima ptičje gripe koji trenutačno cirkuliraju u Europi i dalje je nizak za širu javnost, dok je za osobe koje su profesionalno ili na drugi način izložene zaraženim životinjama ili kontaminiranom okolišu nizak do umjeren – kaže on. Kina trenutačno nije u fokusu zbog ptičje gripe, no držanje vodene peradi (oko 3 milijarde pataka i gusaka), zajedno s više od 5 milijardi komada kopnene peradi (kokoši i purani), pogoduje nastajanju novih patogenih sojeva i širenju virusa.
– Cjepiva protiv ptičje gripe za perad ima, a cijepiti ili ne vrlo je kompleksno pitanje i nema jednoznačnog odgovora za svako područje i za svaku situaciju – tvrdi Savić. Činjenica je da cjepiva mogu uvelike pomoći u suzbijanju ptičje gripe u područjima s ukorijenjenom ptičjom gripom u peradarskoj proizvodnji. Štite perad od uginuća i pojave simptoma, ali ona ne mogu potpuno spriječiti umnožavanje virusa u zaraženoj peradi koja je naizgled zdrava, a izlučuje virus. – Prikrivene kliconoše mogu davati lažni osjećaj sigurnosti i neprimijećeno širiti zarazu. Stoga je nužno sva cijepljena jata peradi učestalo laboratorijski testirati, što je logistički dosta zahtjevno i skupo. Treba napomenuti i izrazito veliku varijabilnost virusa ptičje gripe pa stoga nema ni univerzalnog cjepiva za ptičju gripu, slično ljudskoj gripi zbog čega se svake godine trebamo ponovo cijepiti protiv ove bolesti – objašnjava.
Kod ljudi je, doznajemo, najviše smrtnih slučajeva bilo 2006. godine kada je umrlo 79 osoba, nakon čega se broj smanjuje. U proteklih pet godina je u svijetu od ptičje gripe umrlo desetak osoba.
– Druga najvažnija bolest peradi je newcastleska bolest koja, iako nije opasna za zdravlje ljudi, uzrokuje znatne gospodarske štete u cijelom svijetu. U Hrvatsku je unesena 1941. kretanjem talijanskih i njemačkih vojnih trupa te je u idućih pola stoljeća bio velik problem. U nas je zato još uvijek obavezno cijepljenje sve peradi protiv ove bolesti, ali u nekim europskim zemljama više nije, što se vidi i po izbijanjima newcastleske bolesti u posljednje vrijeme. Za zdravlje ljudi je pak najvažnija salmoneloza, za koju postoje službeni programi kontrole koje moraju provoditi svi proizvođači mesa peradi i jaja čime se uvelike sprječavaju slučajevi u ljudi – napominje Savić.
Na upit što nas čeka u budućnosti, može li doći do nove zoonotske epidemije kako je to bilo s COVID-om (do 13. travnja 2024. u Hrvatskoj je prijavljeno 1,309.728 oboljelih, a u svijetu 704,753.890) i treba li čovječanstvo od toga strahovati, prim. dr. sc. Iva Pem Novosel, voditeljica Odjela za zoonoze, emergentne i crijevne zarazne bolesti u HZJZ-u, odgovara potvrdno.
– Može i sigurno će opet nastati neka nova zoonotska pandemija, ali nitko ne zna kada ni kakve će joj biti karakteristike – kaže ona. No aktualna epidemiološka situacija po pitanju zoonoza u Europi i Hrvatskoj trenutačno je, tvrdi, stabilna.
Upozorava kako su jedna podskupina zoonoza u Hrvatskoj zarazne bolesti čiji se uzročnici (virusi, bakterije, rikecije, protozoe i dr.) na čovjeka prenose posredno putem vektora – komaraca, krpelja, papatača, ušiju, buha i slično. Dio životnog ciklusa uzročnika odvija se u vektoru ili se razmnožava u njemu, a biološku ulogu u prijenosu infekcije imaju samo hematofagni insekti koji prilikom uboda sišu krv zaraženog domaćina koji najčešće ima ulogu rezervoara infekcije. Na njihovu pojavnost na određenom području utječe niz okolišnih čimbenika kao što su klimatski uvjeti, vremenske prilike, vegetacija i godišnje doba, ali i međunarodni promet iz tropskih i suptropskih područja. Kao posljedica toga proteklih su se desetljeća pojavile bolesti kao što su denga, chikungunya, groznica Zapadnog Nila – u područjima u kojima se ranije nisu javljale, objašnjava Pem Novosel.
Od bolesti koje prenose krpelji u nas je najučestalija Lyme borelioza ili lajmska bolest, koja u nas podliježe obveznom prijavljivanju od 1991. Tipični simptomi uključuju vrućicu, glavobolju, umor i karakterističan kožni osip koji se naziva erythema migrans. Većina slučajeva lajmske bolesti može se uspješno liječiti s nekoliko tjedana antibiotika, a ako se ne liječi, infekcija se može proširiti na zglobove, srce i živčani sustav. Groznica Zapadnog Nila (WNV) u prirodi pak cirkulira između ptica koje su rezervoar virusa, kao i njegov primarni domaćin, i vektora komarca, najčešće roda Culex s povremenim prijenosom na ljude, konje i druge sisavce koji su slučajni domaćini. Virus je prvi put zabilježen krajem ljeta 2012., a u zaraženih ljudi uzrokuje sporadično klinički simptomatsku bolest koja se može manifestirati od blagog do neuroinvazivnog oblika bolesti, oko 10% oboljelih s najtežom kliničkom slikom, ponekad sa smrtnim ishodom. Najveću smo epidemiju imali 2018., kada je i u Europi zabilježen peterostruki porast broja oboljelih, kazala je Pem Novosel.
Prof. dr. sc. Barbić napominje kako se danas najvećim rizikom pokazuju bolesti koje se prenose dišnim putem te bolesti koje prenose insekti, u čemu veliku ulogu imaju klimatske promjene.