„Mislio sam da susjedi samo izmišljaju priče“, rekao je za The Guardian.
Ispostavilo se da su priče bile točne. Njegov otac preselio se u Kanadu, gdje je predavao, a Avtar je ostao s bakom i djedom. Odgajala ga je baka, koja ga je zvala Titu.
Ubrzo nakon devetog rođendana sam je avionom poslan u Kanadu, u trodijelnom odijelu, a nije znao ni riječ engleskog. Jezik je brzo naučio i uklopio se u školi. Kod kuće je, međutim, bio gotovo nevidljiv. Kada je imao 14 godina, obitelj je otišla na odmor i ostavila ga samog dva tjedna, prenosi Nova.rs.
„Ona nije imala ni trunku topline koju je imala moja baka“, rekao je o ženi za koju je mislio da mu je majka. „Apsolutno me je mrzila.“
Godinama kasnije, dok su Avtar i njegova supruga Rouzi bili u posjetu obitelji, baka je Rouzi šapatom otkrila da je Avtar sin njegova oca iz prvog braka. Od oca je dobio samo jedno ime: Savinder. Ništa više.
„Nailazio sam na zid šutnje“, rekao je.
Potraga je postala još važnija kada su Rouzini prenatalni testovi pokazali određene anomalije. Genetičar ih je pitao za obiteljsku medicinsku povijest, ali Avtar nije mogao ništa reći.
„Nisam mogao reći ništa o povijesti bolesti obitelji moje majke. To me pogodilo ravno u srce. Tada sam pomislio: moram nešto učiniti.“
Godinama je tragao, ali bez uspjeha. Problem je bio i to što je „Savinder“ prilično često ime među pandžapskim Sikhima. Jedino što nije želio učiniti bio je DNK test jer je karijeru proveo kao ovlašteni računovođa.
„Oni to mogu prodati. I ne samo to, ako u mom DNK vide nešto, to utječe i na moju djecu“, rekao je.
Osamog svibnja bio je s Rouzi na jugu Francuske. Probudio se rano tijekom putovanja na koje su otišli nakon što je završio liječenje od raka.
„Pomislio sam: probao sam Google i sve ostalo, zašto ne bih pokušao s umjetnom inteligencijom?“
U ChatGPT je unio ono što je znao i ono što je mogao pretpostaviti: žena po imenu Savinder, stara između 87 i 97 godina, vjerojatno sa srednjim imenom „Kaur“, poput drugih Sikhkinja njezine generacije, povezana s Indijom, Afrikom i možda Velikom Britanijom.
ChatGPT mu je izbacio ime Savinder Kaur Nagi, rođene 1936. godine u Kisumuu u Keniji, i naveo tekst posvećen njoj.
„Znam da AI može izmišljati gluposti“, rekao je Avtar. „Ali ovo je imalo referencu na članak.“
Taj tekst napisala je Niki Damu, dizajnerica nakita iz Londona, kao posvetu svojoj majci, koja je preminula u prosincu 2024. godine u 88. godini.
Savinder je kao djevojčica u Keniji ispisana iz škole i udana u blizini Amritsara. Kada je brak propao, otac ju je vratio kući, ali je obitelj njezina muža uzela njezina sina. Svojoj djeci nikada nije pričala o njemu. U posljednjim godinama života, dok je imala demenciju, plakala je i ponavljala: „Mera bača“ – moje dijete.
Niki ga je dvije godine pokušavala pronaći, ali nije imala ime od kojeg bi krenula.
„Nitko se neće zvati Titu na LinkedInu, zar ne? Kako pronaći nekoga bez imena? Nemoguće je“, rekla je.
Rouzi je pročitala tekst, ali nije odmah bila uvjerena jer se u njemu nije spominjao prvi brak. Onda je Avtar skrolao natrag do fotografije certifikata iz krojenja koji je Savinder dobila u Darivalu 1962. godine.
„To je dvije ili tri godine nakon što sam se rodio i to baš u gradu u kojem sam rođen“, rekao je.
Avtar je tog jutra, u 8.36, poslao e-mail Niki. Poruka je stigla na dan kada bi njezina majka slavila 90. rođendan.
„Imala sam snažan osjećaj da znam. Ne mogu to objasniti“, rekla je Niki.
Dva sata nakon što je upisao upit u ChatGPT, Avtar je telefonski razgovarao s Niki.
„Mama je bila udana i razvedena u Indiji“, rekla mu je Niki.
„Je li imala djece?“, pitao je.
„Da. Imala je sina.“
„Titu, jesi li to ti?“, pitala ga je. „Jesi li ti Titu, sin moje majke?“
On i Rouzi počeli su plakati.
„To sam ja“, rekao je. „Ali nisam čuo da netko tako izgovori moj nadimak još otkako me baka tako zvala dok sam bio mali.“
Razgovarali su dva sata, sve dok mu se telefon nije ugasio. Za nekoliko dana već je bio u Londonu. Nijedno od njih ne želi DNK test kao potvrdu.
„Na ovom svijetu ima nekoliko milijardi ljudi“, rekao je Avtar. „Ako me netko može nasumično nazvati Titu, mislim da mi ne treba nikakva dodatna potvrda.“
O tehnologiji koja mu je pomogla govori bez sentimentalnosti.
„Trenutačno je AI i dalje samo glorificirani pretraživač. To je softver koji prepoznaje obrazac u nizu znakova. Tu nema inteligencije“, rekao je.
Godinama je vjerovao da ga je majka ostavila kako bi nastavila život i kaže da joj to nikada nije zamjerio.
„Sada sam od Niki i drugih ljudi iz obitelji čuo da je moja majka plakala za mnom. To je sve što mi je bilo potrebno čuti. Tako je dobar osjećaj znati da sam bio voljen.“