Autor istražuje i analizira borbu Hrvata u BiH za jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda, od potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma. U multietničkoj i multikulturalnoj BiH koja aplicira za članstvo u NATO-u i EU temeljno je pitanje jednakopravnosti. U radu se ukazuje na probleme s kojima se susreće najmalobrojniji konstitutivni narod u praksi da bi se izborio za jednakopravnost. Pri tom nastojanju su pravljene i dobre stvari, a i pogreške. Svojim postupcima izmjene entitetskih ustava, Izbornog zakona BiH, međunarodna zajednica je 2000. i 2002. omogućila izborni inženjering i majorizaciju Hrvata i time još više zakomplicirala situaciju. Borba za jednakopravnost ne smije biti na štetu drugih. Pitanje poštivanja temeljnih vrijednosti EU mora se naći u središtu pozornosti. Hrvatski narod pripada obitelji europskih naroda, a sama činjenica da je svijetu dao tri nobelovca (Andrić, Ružička i Prelog) te veliki broj svjetskih poznatih izumitelja, Tesla, Bošković, Vrančić, Penkala i ostali, obvezuje ga na poštivanje i njegovanje europskih vrijednosti.
Hrvati Bosne i Hercegovine - nositelji europskih vrijednosti?