Nakon nekoliko svježijih dana, Bosnu i Hercegovinu pogodio je novi toplinski val. Na jugu zemlje temperature rastu i do 43 stupnja. Takve brojke više nisu samo informacija iz vremenske prognoze, nego upozorenje da se klima kojoj smo se nekada prilagođavali gotovo usput sada mijenja brže nego što se mijenjaju naše navike, gradovi, zdravstveni sustav, poljoprivreda i način života. Vrućina je tihi ubojica jer ne izgleda uvijek dramatično kao poplava, požar ili oluja, ali udara podjednako snažno, osobito na starije, kronične bolesnike, djecu, radnike na otvorenom i siromašnije obitelji koje nemaju uvjete za rashlađivanje prostora. Europska istraživanja upozoravaju da bi opasne temperature do kraja stoljeća mogle uzrokovati znatno više smrti nego danas, pri čemu se procjenjuje kako bi u najtoplijem scenariju dodatna 2,3 milijuna ljudi u Europi moglo umrijeti zbog opasnih temperatura između 2015. i 2099. godine. Iako se takve brojke na prvi pogled čine dalekima, BiH ih ne smije čitati kao problem nekih drugih prostora. Hercegovina, Posavina, gradske kotline, Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla, Zenica, ali i mala mjesta bez dovoljno zelenila, uređenih vodotoka, sustava upozorenja i javnih rashlađenih prostora, već danas osjećaju što znači kada ljeto iz godišnjeg doba prijeđe u zdravstveni rizik, piše portal Večernjeg lista BiH.
Možemo li utjecati?
Bosna i Hercegovina, naravno, sama ne može zaustaviti globalne klimatske promjene. Nije realno očekivati da zemlja s ograničenom industrijskom snagom, slabom infrastrukturom i teškim političkim sustavom može bitno promijeniti svjetsku klimatsku sliku. Ali to ne znači da je nemoćna. Naprotiv, pitanje više nije možemo li promijeniti klimu, nego možemo li promijeniti vlastiti odnos prema prostoru, vodi, šumi, energiji, gradnji i zdravlju ljudi. BiH može smanjivati vlastite emisije kroz energetsku obnovu zgrada, pametnije grijanje i hlađenje, čišći promet, manje rasipanja energije, odgovornije gospodarenje otpadom i veću zaštitu šuma. Još važnije, može se prilagoditi onome što već dolazi. To znači gradove s više drveća i manje betona, javne slavine, hlad, zelene površine, uređene školske i bolničke prostore, sustav ranog upozoravanja, jasne upute za poslodavce tijekom ekstremnih vrućina, zaštitu radnika na otvorenom, bolje planiranje radnog vremena, skloništa od topline za starije i bolesne te ozbiljniji sustav civilne zaštite. U praksi to znači da općina koja posadi drvored, spriječi divlju gradnju uz vodotok, očisti kanale, zabrani betonizaciju svakog slobodnog metra, osigura hlad u školskom dvorištu ili otvori rashlađeni prostor za starije tijekom toplinskog vala nije napravila samo estetski zahvat, nego mjeru spašavanja života. Znanstvenici upozoravaju da se prilagodba ne smije svesti samo na klima-uređaje jer oni pomažu pojedincu, ali povećavaju potrošnju energije i ne rješavaju problem urbanih toplinskih otoka. Potrebna su i složenija rješenja, od više zelenih površina u gradovima do prilagodbe zdravstvenih sustava. Drugim riječima, borba protiv klimatskih promjena u BiH ne počinje velikim konferencijama, nego od odluke hoće li se naselje graditi tako da čovjek u njemu može disati, raditi, hodati i preživjeti ljeto.
Najugroženija djeca
Ekstremno vrijeme ne pogađa sve jednako. Onaj tko ima klimatiziran stan, automobil, ured i vikendicu lakše će preživjeti toplinski val od umirovljenika u potkrovlju, djeteta u pregrijanoj učionici, radnika na građevini, poljoprivrednika u polju ili obitelji koja živi uz rijeku koja svake druge ili treće godine prijeti izlijevanjem. UNICEF-ova analiza klimatskog okružja za djecu u BiH upozorava da klimatske promjene sve snažnije utječu na živote djece, njihovo zdravlje, obrazovanje, sigurnost i svakodnevno okružje, a posebno se izdvajaju porast temperatura, zagađenje zraka, sve češće ekstremne padaline i poplave te degradacija okoliša. Djeca su, navodi UNICEF, posebno ranjiva jer su u razdoblju razvoja, ovise o podršci odraslih i često žive u uvjetima koji nisu prilagođeni ekstremnim vremenskim prilikama. Zato se klimatska politika ne može svesti na rasprave o dalekim ciljevima i velikim riječima. Ona mora ući u škole, domove zdravlja, urbanističke planove, proračune općina, poljoprivredne potpore, vodoprivredu, energetiku i socijalnu politiku. BiH će se sve češće suočavati s ljetima u kojima vrućina zatvara ljude u kuće, olujama koje u nekoliko minuta unište usjeve, poplavama koje odnose ceste i mostove, sušama koje prazne izvore, požarima koji gutaju šumu i smogom koji zimi dodatno guši gradove. Na to se ne može odgovoriti samo apelima građanima da piju više vode i ne izlaze u najtoplijem dijelu dana. To jest važno, ali nije dovoljno. Potrebni su planovi za toplinske valove, jasne procedure u školama i vrtićima, pomoć samcima i starijima, ulaganje u vodovodne mreže, zaštita izvorišta, sustavna obrana od poplava, potpora poljoprivrednicima za navodnjavanje i kulture otpornije na sušu, kao i ozbiljna kaznena politika prema onima koji uništavaju rijeke, šume i javni prostor. Klimatske promjene u BiH zato nisu samo ekološka tema. One su pitanje zdravlja, sigurnosti, hrane, vode, siromaštva, migracija i opstanka lokalnih zajednica. Ne možemo birati hoće li svijet postati topliji, ali možemo birati hoćemo li u tom toplijem svijetu biti nepripremljeni promatrači ili društvo koje se konačno počelo ponašati odgovorno prema zemlji koju ostavlja svojoj djeci.