Gotovo svaka kuća u Bosni i Hercegovini ima svoj mali skriveni deponij. U ladicama, kutijama i starim ormarima leže mobiteli koji se više ne uključuju, punjači za uređaje koje smo davno bacili, slušalice, baterije, daljinski upravljači, kabeli, stari laptopi, kuhala, glačala, televizori i sitni uređaji za koje ne znamo ni rade li više. Problem počinje onoga trenutka kada takvi uređaji, umjesto u sustav recikliranja, završe u običnoj kanti, pokraj kontejnera ili na divljem odlagalištu.
Električni i elektronički otpad nije običan otpad. U njemu ima plastike, metala, stakla i vrijednih sirovina koje se mogu ponovno iskoristiti, ali i opasnih komponenti koje mogu onečistiti tlo, vodu i zrak ako se njima ne postupa pravilno. Federalno ministarstvo okoliša i turizma elektronički i električni otpad navodi među posebnim kategorijama otpada, s baterijama, akumulatorima, otpadnim uljima, autogumama, medicinskim otpadom i drugim vrstama koje traže poseban sustav upravljanja.
Vrijedna sirovina ili?
U e-otpadu se krije paradoks suvremenog života. Ono što je jučer bilo simbol napretka, danas za nekoliko mjeseci postaje zastarjelo. Mobiteli se mijenjaju prije nego što doista prestanu raditi, računala se gomilaju, televizori postaju preveliki za podrum, a baterije završavaju ondje gdje im nije mjesto.
Operateri sustava upravljanja EE otpadom u BiH upozoravaju da je cilj odvojeno sakupljanje takvog otpada kako korisne sirovine ne bi završavale na deponijima s komunalnim otpadom. ZEOS eko-sistem navodi kako pravne osobe u Federaciji BiH električni otpad mogu besplatno predati na recikliranje, a za količine od 100 kilograma i više organizira se preuzimanje s adrese, dok se manje količine predaju na reciklažnim dvorištima operatora sustava. To pokazuje da sustav postoji, ali pitanje je koliko ga građani poznaju i koliko im je stvarno dostupan u svakodnevnom životu.
Prvi korak promjene
Najveći problem u BiH nije samo nedostatak propisa nego nedostatak svakodnevne kulture odvajanja otpada. Građanin mora znati gdje može odnijeti stari telefon, što učiniti s baterijom, komu predati mali kućanski uređaj i zašto to nije stvar dobre volje, nego odgovornosti.
Pojedini trgovački lanci već upozoravaju da se baterije, akumulatori i stara električna i elektronička oprema ne smiju odlagati u kućni otpad, nego ih treba predati ovlaštenim osobama ili na za to određena mjesta. No to ne smije ostati na malim obavijestima koje vidi tek poneki savjesni kupac. BiH treba vidljiviju mrežu mjesta za prikupljanje, kampanje u školama, jasne upute u općinama, obvezu trgovaca da kupcima jednostavno objasne gdje završava uređaj nakon uporabe i bolju kontrolu onih koji opasan otpad odlažu gdje stignu. E-otpad je mala slika velike ekološke nebrige. Ako ne znamo što učiniti s mobitelom koji nam stane u džep, kako ćemo upravljati tonama otpada koji stvaraju gradovi, industrija i tehnologija? Stara elektronika ne smije biti sramota skrivena u ladici.
Ona može biti dio kružnog gospodarstva, šansa za recikliranje, nova sirovina i dokaz da BiH počinje učiti kako se moderno društvo ne mjeri samo brojem uređaja koje kupi nego i načinom na koji ih odgovorno zbrine kada više ne služe.