Bosna i Hercegovina i Crna Gora ponovno razmatraju mogućnost izgradnje nove međunarodne željezničke pruge koja bi povezala dvije države, a ujedno otvorila potpuno novi prometni pravac između Hercegovine, Podgorice i crnogorske luke Bar.
Riječ je o projektu o kojem se govori već gotovo dva desetljeća, a čija je vrijednost prema ranijim studijama procijenjena na oko 810 milijuna eura, odnosno približno 1,6 milijardi KM. Ipak, riječ je o ranijoj procjeni koja ne odražava nužno današnje troškove gradnje, piše BiznisInfo.ba.
Mogućnost razvoja željezničkog koridora Čapljina – Nikšić – Podgorica ponovno je bila tema razgovora na visokoj razini.
Novi sastanak u Podgorici
Vršitelj dužnosti izvršnog direktora za poslove razvoja i investicija Željeznica FBiH Anel Topalović održao je 14. listopada u Podgorici sastanak s ministrom prometa Crne Gore Radošem Zečevićem i gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem.
Sastanak je održan u sklopu konferencije „Klimatski otporna urbana mobilnost SUMP 3.0: od nacionalnih politika do lokalne provedbe”. U fokusu razgovora bila je mogućnost razvoja željezničkog koridora Čapljina – Nikšić – Podgorica, koji se razmatra u kontekstu proširene transeuropske prometne mreže Europske unije, poznate kao TEN-T.
Razgovaralo se o mogućnostima zajedničkog djelovanja na pripremi i razvoju projekta, njegovu značaju za regionalnu suradnju te usklađivanju s europskim prometnim politikama. Iz Željeznica FBiH poručili su da je za realizaciju takvih projekata ključna suradnja institucija, upravitelja željezničke infrastrukture i lokalnih zajednica.
Iako zasad nisu predstavljeni konkretni rokovi, financijska konstrukcija ni plan početka radova, novi razgovori pokazuju da se mogućnost uspostave ove željezničke veze ponovno razmatra.
Pruga bi prolazila kroz Trebinje i Bileću
Riječ je o infrastrukturnom projektu koji bi mogao znatno promijeniti prometnu povezanost južnog dijela Bosne i Hercegovine. Prema ranije razmatranim projektnim rješenjima, nova pruga povezivala bi Čapljinu, Trebinje, Bileću i Nikšić, odakle već postoji željeznička veza prema Podgorici.
Time bi Hercegovina dobila potpuno novu međunarodnu željezničku vezu, a BiH izravan željeznički pravac prema Crnoj Gori. Posebno je zanimljivo da je projekt predviđen i u službenim strateškim dokumentima Federacije BiH, u kojima se spominje izgradnja pruge Čapljina – Trebinje – Bileća – Nikšić.
Nova pruga imala bi značaj i za teretni promet jer bi omogućila alternativni željeznički pristup luci Bar, jednoj od najvažnijih pomorskih luka u ovom dijelu Jadrana. Za gospodarstvo Bosne i Hercegovine to bi potencijalno značilo dodatne mogućnosti prijevoza robe, posebno za tvrtke koje posluju na međunarodnim tržištima.
Projekt vrijedan gotovo 1,6 milijardi KM
Ono što ovaj projekt čini posebno zanimljivim jest činjenica da su za njegovu realizaciju već ranije izrađivane ozbiljne studije. Još 2011. godine predstavljena je preliminarna studija izvedivosti pruge Čapljina – Trebinje – Nikšić, koju je izradila španjolska tvrtka INOCSA Ingenieria, podsjeća BiznisInfo.ba.
Studija je razmatrala tri različita scenarija izgradnje. Najskuplja varijanta, koja je podrazumijevala dvokolosiječnu prugu, procijenjena je na približno 1,45 milijardi eura.
Druga varijanta, s jednim kolosijekom, ali infrastrukturnim objektima projektiranima za dva kolosijeka, procijenjena je na oko 1,09 milijardi eura. Treća, ekonomski najpovoljnija varijanta, podrazumijevala je izgradnju jednokolosiječne pruge, uz procijenjenu vrijednost od 809,7 milijuna eura.
Prema tadašnjim procjenama, ukupna duljina nove pruge iznosila bi približno 169 kilometara. Treba naglasiti da su ove procjene stare oko 15 godina. Zbog rasta cijena građevinskog materijala, radova i drugih troškova, eventualnu današnju vrijednost investicije trebalo bi utvrditi novom studijom.
Ideja postoji gotovo dva desetljeća
Pripreme za ovaj projekt počele su znatno ranije. Još u ožujku 2008. godine u Sarajevu je potpisan memorandum o pripremi projektne dokumentacije za željezničku prugu Čapljina – Trebinje – Nikšić.
Europska unija tada je financirala izradu preliminarne studije izvedivosti s 510.000 eura. Projekt je razmatran i u sklopu razvoja jadransko-jonskog željezničkog koridora, koji bi dugoročno trebao poboljšati povezanost zemalja jugoistočne Europe.
Međutim, unatoč izrađenim studijama i višegodišnjim razgovorima, do realizacije nije došlo. Jedan od najvećih izazova svakako je zahtjevna konfiguracija terena kroz Hercegovinu i Crnu Goru, koja bi podrazumijevala izgradnju složene željezničke infrastrukture, uključujući brojne tunele i mostove.
Važna uloga europske prometne mreže
Novi značaj ovom projektu daje njegovo razmatranje u kontekstu proširene TEN-T mreže Europske unije. Riječ je o europskoj prometnoj mreži koja obuhvaća strateške cestovne, željezničke, pomorske i druge prometne pravce.
Uključivanje određenog koridora u ovu mrežu može biti važno za njegovo dugoročno planiranje, usklađivanje s europskim standardima i pristup potencijalnim izvorima financiranja.
Ipak, samo uključivanje u TEN-T mrežu ne znači automatski da je izgradnja odobrena ili da su osigurana sredstva. Za eventualnu realizaciju pruge Čapljina – Nikšić bili bi potrebni dodatna projektna dokumentacija, ažurirane studije izvedivosti, međudržavni dogovori i osiguravanje potrebnih financijskih sredstava.
Nova prilika za Hercegovinu
Ako bi projekt jednog dana bio realiziran, njegov značaj ne bi se ograničio samo na povezivanje Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Pruga bi otvorila mogućnost povezivanja postojećih željezničkih pravaca u BiH s crnogorskom mrežom, čime bi nastao dodatni međunarodni koridor prema Jadranu.
Poseban značaj mogla bi imati za Trebinje i Bileću, koji bi dobili novu željezničku infrastrukturu i potencijalno bolje uvjete za razvoj gospodarstva, logistike i turizma. Za Bosnu i Hercegovinu važna bi bila i mogućnost povezivanja s lukom Bar, kao alternativnim pravcem za međunarodni prijevoz robe.
Novi sastanak u Podgorici zasad predstavlja korak u obnovi razgovora o projektu, a ne odluku o njegovoj izgradnji. Ipak, činjenica da se o pruzi ponovno razgovara na institucionalnoj razini, uz povezivanje s europskim prometnim politikama, pokazuje da ovaj gotovo zaboravljeni infrastrukturni projekt i dalje ima mjesto u dugoročnim planovima regionalnog prometnog povezivanja.