Unatoč činjenici da je do održavanja općih izbora ostalo oko sedam mjeseci, političke stranke već su duboko zagazile u aktivnosti izborne kampanje, pri čemu je, analizirajući javne istupe izabranih predstavnika u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti, primjetno kako su pojedinci već u drugoj, tematskoj fazi kampanje. Takvo što posljedica je činjenice da već pola godine traje priprema koja uključuje ukopavanje pozicija uz izgradnju narativa koji kod birača iz baze, ali i onih potencijalnih treba izazvati jedan od triju učinaka o kojima je još prije nekoliko desetljeća govorio čuveni Michel Bongrand, francuski stručnjak za politički marketing i izborne kampanje koji je definirao tri učinka izborne kampanje, među kojima je i učinak zavođenja koji je u osnovi psihološki učinak putem kojega se djeluje na podsvijest birača, stvarajući osjećaj simpatija, pa i povjerenja i identifikacije s kandidatom.
Odmak od reformi
Takve aktivnosti svakako ne idu u korist funkcionalnosti institucija koje upravo ovo vrijeme trebaju iskoristiti za procese koji bi trebali približiti Bosnu i Hercegovinu predvorju Europske unije, a odmak fokusa od reformskih pitanja prilično je očit i kada govorimo o Parlamentarnoj skupštini BiH unutar koje već dulje traje specifična politička "igranka" u režiji srpskih i bošnjačkih stranaka uslijed koje, primjerice, Dom naroda Parlamenta BiH ne može usvojiti preostala dva europska zakona kako bi Bosne i Hercegovina konačno otvorila proces pregovora s EU-om. Vidljivo je kako arhitekte nestabilnosti s jedne strane predstavljaju stranke koje bi mijenjale teškom mukom dogovoreni dnevni red sjednice, a s druge one političke opcije kojima je europski put postao potpuno nevažan. Jedni se vode maksimom uspostave unitarnog koncepta države, načelom "jedan čovjek - jedan glas" uz izbjegavanje provedbe presude Ustavnog suda koja govori o legitimnom političkom predstavljanju naroda, drugi su pak "osokoljeni" aktivnostima s druge strane Atlantika u kojima nema mjesta za snažnu i ujedinjenu Europu. U prijevodu, tehničke nesuglasnosti koje prate rad zakonodavne vlasti tek su posljedica mnogo dubljih političkih uvjerenja koja zemlju drže zarobljenu u političkom mentalitetu regije zapadnog Balkana, bez mogućnosti snažnijeg iskoraka prema usvajanju europskih vrijednosti. A prijeti i izostanak napretka u mjesecima koji dolaze, kada je za očekivati dodatno intenziviranje predizbornih procesa. Među reformama koje su također na čekanju je i ona vezana uz izborno zakonodavstvo, konkretno presudu Ustavnog suda o legitimnom političkom predstavljanju, a što također možemo vezati uz europski popis obveza jer je poštivanje presuda Ustavnog suda jedan od zahtjeva koji se mogao čuti do sada iz Bruxellesa.
Europsko vijeće, podsjećamo, zasjeda 19. i 20. ožujka i na njemu će se sigurno naći i tema Bosne i Hercegovine u svjetlu izmijenjenih geopolitičkih aktivnosti, kao i potrebe zaokruživanja političke i sigurnosne arhitekture na jugoistoku Europe. No, sporno je što BiH trenutačno nema što ponuditi jer su europski zakoni i dalje na čekanju, a upitno je i kojom će dinamikom ići ispunjavanje reformi nužnih za sredstva iz ambicioznog Plana rasta za zapadni Balkan. Europsko vijeće donijelo je 2024. godine političku odluku o početku pregovora s Bosnom i Hercegovinom, no da bi uopće počeli, potrebno je da Europska komisija donese nacrt pregovaračkog okvira koji onda treba usvojiti Vijeće EU jednoglasno u formi zaključaka, piše portal Večernjeg lista BiH. To se još nije dogodilo, a sve je izvjesnije i da neće, barem kada govorimo o ovoj godini. Izborna kampanja bi, osim danka na političkoj razini, mogla rezultirati i lošijom pozicijom zemlje na onoj ekonomskoj. Riječ je o Planu rasta i s njim povezanom Reformskog agendom u kojoj su vlasti BiH uspjele dogovoriti ključne korake koje moraju poduzeti u cijelom nizu ekonomskih i društveno značajnih tema. Nagrada bi onda trebala doći u obliku značajnih financijskih sredstava.