U posavskoj ravnici kraj ljeta i početak jeseni označava početak najveselijeg godišnjeg posla s višestoljetnom tradicijom - pečenja rakije. Tehnologija u svijetu napreduje, ali i danas se u Posavini primjenjuje isti postupak, onako kako su to radili stari. Pečenje rakije u Posavini nije tek posao, a rakija nije samo piće, to je i priča o ljudima, vremenu koje teče polako, o prijateljstvu koje se "kuša" uz čašicu domaćeg pića, ali i o snazi običaja.
Smijeh i toplina vatre
Znak je to domaćinstva i gostoprimstva pa će i ove godine strojevi ili, kako ih zovu, "veseli strojevi" donositi žamor, smijeh, miris dima i toplinu vatre. Oko kotla se okuplja obitelj, prijatelji, susjedi. Sve traje satima pa ni gastroponuda nikada ne izostaje. Na stolu se obvezno nađu kulen, kobasice, slanina i drugi posavski specijaliteti, a kada padne noć, glasovi se sliju u izvorne posavske pjesme.
Upravo smo zato svratili na jedno od takvih mjesta, ali posebno po mnogočemu. Posao pečenja rakije uglavnom vode muškarci, no mi smo vidjeli neuobičajenu sliku - pokraj kotla žena, i to vitalna, 83-godišnja baka Janja Kobaš iz Grebnica u općini Domaljevac-Šamac. Iako je već zakoračila u deveto desetljeće života, primjer je tradicije i upornosti žene koja uspješno prkosi godinama i dalje neumorno vodeći cijeli posao. Uz kotao je upravo baka Janja bila najvrjednija, ali i najveselija, okupila je brojnu obitelj, susjede i prijatelje. Idealna je to bila prilika i za upijanje njezinih priča o davnim vremenima, životu koji se mjeri jednostavnim, ali istinskim vrijednostima: zajedništvom, upornošću i radošću dijeljenja.
- Ovdje se rakija peče od davnina, a pamtim da smo još od 1962. godine, kada sam se udala, uvijek imali šljive za rakiju. U to vrijeme nije bilo velikih šljivika, nego smo, kao i svi drugi, sadili šljive na svim međama. Za berbu se okupe i stari i mladi, a sve smo radili uz pjesmu. Šljivu smo spremali u drvene kace, a s obzirom na to da je u cijelom selu bio samo jedan kotao, kada svi ispeku svoju rakiju, mi ostanemo posljednji. Znali smo ostajati 4-5 dana, pa i čitav tjedan, jer smo morali stizati i na druge poslove u polju. Moj suprug Miro i djever uživali su u poslovima oko kotla, a miris koma i pečenje rakije uvijek su privlačili goste, tako da je dvorište bilo puno - priča nam baka Janja.
Posljednjih je godina oluja uništila i oštetila veliki broj stabala šljive, pa su primorani kupiti nove sadnice, ali uvijek je, kaže, više vjerovala u stare sorte šljive.
- Najviše mi je žao moje bijele šljive od koje sam pekla najbolju rakiju - kaže i dodaje kako je teško pronaći sadnice s bijelom šljivom.
- Ali zato sam sačuvala čistu bjelicu koju je moj Miro ispekao i nju iznosim gostima samo u iznimnim prigodama - kaže nam baka Janja koja dobro pamti vrijeme kada se živjelo u zajednici, nisu se dijelili, kuća nikada nije bila tijesna.
- Kod djevera je supruga umrla mlada pa smo djecu zajedno othranjivali i školovali. Iako smo redovito imali puno šljive, nikada nismo nabavili svoj kotao jer smo novac ulagali u školovanje djece, kupnju zemlje, strojeva i priključaka na kojima sada nema tko raditi. Iako sam ostala bez supruga prije 15 godina, ostala sam vjerna tradiciji i svake godine pečemo rakiju s istim užitkom. Jer, kada kotao stigne u dvorište, to je kao magnet koji privlači i okuplja rodbinu, susjede i prijatelje - kaže nam baka Janja.
Vremešna, ali vitalna Grebničanka ponosno govori kako, unatoč godinama, ne bježi od poslova u kući, na njivi i u staji.
- Ne plašim se nikakvih poslova i zadovoljna sam svojim zdravljem. Iako mi brane raditi, ja ipak moram - govori baka Janja te ističe kako joj osmijeh na licu uvijek izmami unučad.
Čuvari tradicije
- Sretna sam kad se okupe oko mene i svi su mi jednako dragi i mili. Sin Drago ima četvero, od kojih tri cure studiraju na tri strane - u Puli, Zagrebu i Osijeku, Marko je srednjoškolac u Orašju, dok je Krunina Franka u osnovnoj školi u Županji. Kao baka, uvijek ih potičem da čuvaju tradiciju, da znaju i cijene kraj odakle potiču i da slušaju svoje roditelje - poručuje baka Janja Kobaš, koja se na kratko udaljila od kotla jer, kako kaže, mora biti prisebna, pratiti jačinu rakije i ložiti laganu vatru.