Izborna noć u Rami donijela je nekoliko vrlo zanimljivih poruka. HDZ BiH osvojio je najviše glasova za Predsjedništvo BiH, Parlament Federacije BiH i Skupštinu županije, dok je Hrvatska petorka slavila jedino na razini Parlamentarne skupštine BiH. I tu, na razini Parlamenta BiH, ostaje zanimljivo pitanje kako bi omjer snaga izgledao da je HDZ BiH na listi imao neko prepoznatljivo ramsko ime.
No ono što nam je posebno zapelo za oko bio je rezultat čovjeka koji je u Rami osvojio najviše preferencijalnih glasova – Ante Pavličevića. S 936 glasova iza sebe je ostavio i Iliju Cvitanovića, predsjednika HDZ-a 1990, rođenog Ramljaka, koji je osvojio 925 glasova, ali i niz drugih iskusnijih kandidata. Pozornost je privukao i njegov viralni video slavlja u izbornoj noći, kada je za aktualnog načelnika Jozu Ivančevića i Luku Faletara iz HDZ-a 1990 naručio pjesmu "A sad adio". Je li to bila samo izborna euforija ili najava političkih promjena u Rami, pitali smo Antu Pavličevića u intervjuu, a dotaknuli smo se i niza drugih tema: od politike i gospodarstva do zdravstva, sporta i osobnih planova.
Vecernji.ba: Ante, za početak nešto laganije. Kako ste prošli na Zagrebačkom maratonu?
Zagrebački maraton za mene i moju ekipu predstavlja tradiciju. To je iznimno lijepa utrka kojoj se rado vraćamo iz godine u godinu. Ove godine u Zagreb se vraćamo posebno ponosni jer su naše cure osvojile treće mjesto u štafetnom maratonu. Takvi rezultati daju dodatnu vrijednost svemu što radimo, a druženje, zajedništvo i ljubav prema trčanju ono su što nas uvijek iznova vraća na startnu liniju.
Vecernji.ba: Često vas susrećemo na polumaratonima i maratonima. Kako je krenula ta priča i što vam trčanje danas znači?
Još kao dječak volio sam trčanje. Čak sam u selu često organizirao utrke za nas djecu. Kasnije, kada sam počeo pratiti objave o polumaratonskim utrkama, postavio sam sebi cilj istrčati Mostarski polumaraton, prvenstveno kako bih dokazao samome sebi da to mogu. Nakon toga odlučio sam istrčati Dubrovački polumaraton u čast pokojnog oca, čiji je životni put završio upravo u Dubrovniku, gdje je radio. Taj mi je nastup imao posebno emotivno značenje. S vremenom je ljubav prema trčanju postajala sve veća. Danas iza sebe imam 139 službenih utrka, a ono što me posebno veseli jest ekipa koja svakim danom raste. Zajedno putujemo, natječemo se, družimo i stvaramo uspomene. Trčanje je od osobnog izazova preraslo u način života i priču koja okuplja sve više ljudi.
Vecernji.ba: A sada idemo na teža pitanja ili na vaš omiljeni politički teren. Osvojili ste 936 preferencijalnih glasova i bili najuspješniji među ramskim kandidatima. Što se u međuvremenu dogodilo da ste ovoga puta iza sebe ostavili sve protukandidate na svom terenu?
Mala ispravka: riječ je o 936 glasova, uz još 36 glasova s Orašca, koji u tom trenutku nisu bili učitani, kao i dopisne glasove. Očekujem da će konačan rezultat biti oko 1000 glasova u Prozor-Rami. Smatram da to nije slučajnost. Također 2014. godine, kada sam bio kandidat, ostavio sam sve protukandidate iz Rame iza sebe. Odgovor je zapravo jednostavan – moj odnos prema ljudima. Vjerujem u iskrenost, neposrednost i odnos koji se ne temelji na osobnim interesima. Ljudi prepoznaju kada im netko prilazi iskreno, bez skrivenih namjera. Mislim da upravo takav odnos stvaram s ljudima i da se to prepoznaje kroz rezultate.
Vecernji.ba: Godine 2016. kao mlad čovjek ušli ste u utrku za načelnika protiv Joze Ivančevića i izgubili za točno 303 glasa – on je imao 3548, a vi 3245. Mnogi bi se nakon takvog pokušaja pokolebali, ali vi niste odustali i ostali ste itekako aktivni. Zbog čega?
Bila je to vrlo uzbudljiva godina i jedna od najzahtjevnijih političkih utrka u mom životu. Borio sam se protiv političkog sustava iza kojeg je stajao općinski proračun koji je, koliko se sjećam, tada iznosio oko 32 milijuna konvertibilnih maraka. Ušao sam u tu utrku kada gotovo nitko nije vjerovao da mogu ostvariti ozbiljan rezultat. Vjerovao sam prvenstveno ja sam. Poraz je bio vrlo tijesan, a tijekom kampanje iscrpio sam se fizički, financijski i psihički. Priznajem, nije bilo lako nakon toga ponovno krenuti dalje. Održao me inat. Uvjerenje da se stvari mogu promijeniti i odgovornost prema ljudima koji su mi dali povjerenje. Nisam želio da se zaboravi ono za što sam se borio i posljedice politike koju smatram štetnom za Prozor-Ramu. Možda bi mi osobno bilo lakše zatvoriti to poglavlje i nastaviti svojim putem. Međutim, 3.245 ljudi koji su mi dali svoj glas obvezali su me da nastavim govoriti, upozoravati i boriti se za promjene. Želim da vide kako nisam odustao od njih ni od svoje vizije bolje Prozor-Rame.
Vecernji.ba: Posljednjih godina otvorili ste i dosta osjetljivih tema u Rami, od političkih odnosa do gospodarskog, kako ste ga nazvali, kriminala. Je li u bh. politici pametno biti toliko izravan i hrabar i možete li tu bitku iznijeti do kraja?
Nisam osoba koja se može zadovoljiti time da bude samo podizač ruke za paušal. U politiku nisam ušao kako bih šutio i slijedio pogrešne odluke. Sam sebi obećao sam da ću ovu političku borbu iznijeti do kraja, bez obzira na to gdje će me ona odvesti i tu moja politička karijera može završiti. Ne želim odustati od načela zbog kojih sam ušao u politiku. Posebno mi je žao što je naše pravosuđe toliko sporo. Revizorska izvješća koja su bila negativna, prema mojem mišljenju, otvorila su ozbiljna pitanja o nepravilnostima u upravljanju proračunskim sredstvima. Smatram da nadležna tijela moraju ispitati sve utvrđene nepravilnosti i ako se utvrdi odgovornost, osigurati da odgovorni snose posljedice. Nije prihvatljivo da predmeti godinama ostaju bez odgovarajućeg epiloga. Nadam se da će se prijave i predmeti koji čekaju na postupanje pokrenuti te da će se sve činjenice utvrditi u skladu sa zakonom.
Vecernji.ba: Često govorite o političkim intrigama i sprezi politike i gospodarstva koja se, kako tvrdite, koristi na nezakonit način i ne donosi dobro građanima. Može li se takav sustav u BiH doista mijenjati i kako?
S obzirom na sve političke podjele kojima svjedočimo, mislim da naša država funkcionira bolje nego što bismo možda očekivali. Stalno se dijelimo na plave, zelene, crvene, narančaste i druge političke boje, a pritom često zaboravljamo da svi živimo u istoj državi i da imamo mnogo zajedničkih problema. Osobno smatram da Bosni i Hercegovini nisu potrebne nove podjele, nego kvalitetno pravosuđe, odgovorne institucije i političari koji će se baviti razvojem države i boljim životom njezinih građana. Mnogo toga može se promijeniti ako postoji politička volja i ako odgovorne pozicije zauzmu kvalitetni ljudi kojima je interes zajednice ispred osobnih interesa. Vjerujem da možemo graditi društvo u kojem će se ljudi vrednovati prema radu, sposobnostima i rezultatima, a ne prema političkoj pripadnosti.
Vecernji.ba: Što vam danas građani Rame govore?
Stanovnici Prozor-Rame shvatili su da su pogriješili odabirom politike pod vodstvom Joze Ivančevića. Shvatili su da se Prozor-Rama nalazi u vrlo teškoj situaciji u gotovo svim važnim segmentima društva. Najveći je problem što dio ljudi više ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja i teško vjeruje da se stvari mogu promijeniti. Godinama se građanima obećavao život koji će biti bolji i sigurniji, ali danas se suočavamo s ozbiljnim pitanjima vezanima uz radna mjesta, redovitost plaća, gospodarski razvoj i odlazak stanovništva. Naša rodna gruda sve je praznija, a mnoga mjesta ostaju bez mladih obitelji i djece. Postali smo općina staraca i duhova. Ne govorim to zato što želim nekoga vrijeđati, nego zato što smatram da moramo iskreno pogledati stvarnosti u oči. Potrebno je priznati da dosadašnji smjer nije donio rezultate kakve su ljudi očekivali i otvoriti prostor za drukčiju politiku. Prozor-Rami trebaju nova energija, konkretni projekti, više prilika za mlade i stvaranje uvjeta za povratak onih koji su otišli. Naš cilj mora biti da ljudi ponovno imaju razlog ostati, raditi i podizati svoju djecu u svom kraju.
Vecernji.ba: Rama, nećemo se lagati, ima briljantan proračun u odnosu na neke druge lokalne zajednice. Ako se danas-sutra nađete u situaciji da njime upravljate, koje biste stvari radili drukčije od svojih prethodnika?
Prozor-Rama godinama je raspolagala vrlo izdašnim proračunom, što je trebala biti velika razvojna prednost. Međutim, samo velik proračun nije jamstvo uspjeha. Ključno je kako se tim novcem upravlja, na što se troši i kakve rezultate građani na kraju dobivaju. Naš proračun u 10 godina bio je 262.180.790 KM, dok je proračun Grada Ljubuškoga bio 147.658.000 KM. Žalosno, ali istinito. Uzeo sam za primjer jednu općinu sa skoro duplo manjim proračunskim prihodima. Pogledajte gdje su oni, a gdje smo mi. Ljubuški je bez marke duga, a mi smo u višemilijunskim dugovima prema svima. Moje je mišljenje da se taj potencijal nije iskoristio na način na koji je mogao i trebao biti iskorišten. Da smo imali kvalitetnije planiranje i jasnu razvojnu viziju, danas smo mogli imati snažnije gospodarstvo, više radnih mjesta i bolje uvjete za život mladih obitelji. Proračun nije samo skup brojki na papiru. To je novac zajednice i mora se koristiti odgovorno, transparentno i u interesu svih građana. U budućnosti nam trebaju jasni prioriteti, mjerljivi rezultati i odgovornost za svaku utrošenu marku.
Vecernji.ba: Jedno sasvim izravno pitanje – sve nekako vodi prema tome da ćete za dvije godine ponovno u utrku za načelnika. Imate li već plan i program za preuzimanje Rame i upravljanje u idućem mandatu?
Moram priznati da ste me ovim pitanjem malo nasmijali jer o tome nisam posebno razmišljao. Moj je jedini cilj da Prozor-Ramu vodi osoba koja će raditi u interesu svih njezinih stanovnika, bez podjela i favoriziranja. Smatram da imamo mnogo kvalitetnih ljudi koji bi mogli voditi općinu i pokrenuti promjene koje su nam potrebne. Na kraju krajeva, najmanje je važno tko će sjediti u načelničkoj fotelji. Najvažnije je da ljudi koji žive u Prozor-Rami ponovno osjete nadu, sigurnost i optimizam. Osobno imam mnogo ideja za koje vjerujem da bi mogle pridonijeti razvoju naše zajednice. Želim ih pokušati provesti u djelo i ponuditi konkretna rješenja. Za to će, naravno, biti potrebni promjena političkog smjera, kvalitetni ljudi i spremnost da se radi za opće dobro. Politika ne bi trebala biti borba za fotelje, nego način da se ljudima vrati osmijeh na lice i osigura bolja budućnost.
Vecernji.ba: Radite u SKB-u Mostar, a posao u zdravstvu sam po sebi traži mnogo energije. Odakle vam još snage za politiku, u kojoj također, blago rečeno, ima svega i svačega?
Ponosan sam što sam zaposlenik Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. To je posao koji nosi veliku odgovornost i u kojem su stručnost, predanost i timski rad iznimno važni. Volim pozitivnu energiju, ljude koji imaju ideje i okruženje u kojem se nešto pokreće. Bilo da je riječ o poslu, sportu ili društvenom angažmanu, nastojim biti osoba koja unosi energiju, traži rješenja i ne odustaje lako od ciljeva. Snagu mi daje moj unutarnji inat da promijenim situaciju u Prozor-Rami, iako mi je žao što je malo ljudi koji se žele suprotstaviti sustavu koji je uništio cijelu općinu.
Vecernji.ba: Kako dolazimo pred kraj intervjua, još jedno laganije pitanje: zbog čega nadimak Haaland?
Ta priča traje već godinama. Kada je Erling Haaland kao osamnaestogodišnjak prešao iz Moldea u Salzburg, tvrdio sam svojim kolegama da će jednoga dana postati najbolji nogometaš na svijetu. Oni su se tada grohotom smijali i pitali me što mi je. Tako je nastao moj nadimak "Haalande", koji se zadržao do danas. Mislim da se nisam prevario u svojoj nogometnoj procjeni. Slično sam razmišljao i o političkoj budućnosti Prozor-Rame s Jozom Ivančevićem na čelu – da će ostati upamćen kao načelnik koji je uništio općinu Prozor-Ramu, što se također pokazalo točnim.
Vecernji.ba: Očito volite utrke na duge staze, i sportske i političke. Koji su vaši idući koraci?
Mene prije svega pokreću utrke, natjecanja i novi izazovi. Volim postavljati ciljeve i pokušavati ih ostvariti, bilo na sportskom ili životnom planu. Što se tiče političkog angažmana, sljedeći važan korak je formiranje vlasti na svim razinama. Nadam se da će HDZ BiH Rama dobiti priliku imati svoje predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kako bismo mogli snažnije zastupati interese našega kraja i konkretno raditi na njegovu razvoju. Vjerujem da bi takav angažman mogao pomoći i u pripremi za lokalne izbore u Prozor-Rami za dvije godine.