Predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević, SSFCR održala je govor na početku generalne skupštine Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM) koja se održava u Mariji Bistrici od 20. do 25. travnja.
- Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno još od 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao zavjetni oltar. Hrvati su aktivni i radosni hodočasnici te veliki Marijini štovatelji, tako da se nalazimo u srcu molitve ovoga naroda. Dopustite mi da vas ukratko upoznam s aktualnim stanjem posvećenoga života u Hrvatskoj.
Hrvatskoj redovničkoj konferenciji pripada 77 redovničkih zajednica u Hrvatskoj, od kojih je 54 ženskih i 23 muških zajednica. Ukupan broj redovnika u Hrvatskoj je 3222 (2395 redovnica i 827 redovnika).
Jedan od najvećih izazova je brojčani pad (gotovo za 1000 redovnika manje u posljednjih deset godina) te nemogućnost zadržavanja svih djelatnosti koje smo do sada obavljali.
Hrvatska redovnička konferencija nekoliko je puta mijenjala naziv i sastav zbog društveno-političkih zbivanja na ovim prostorima. U Hrvatskoj su malobrojni, ali ipak postoje svjetovni instituti posvećenoga života.
Njegovanje izvorne karizme u redovničkim zajednicama bilo je moguće do 1945. godine i uspostave novoga društvenoga poretka kada vlasti zabranjuju vjerski utjecaj te posjedovanje privatnoga vlasništva. Kada govorimo o ženskom redovništvu, može se reći da nas je djelovanje bivšega socijalističkoga sustava više pogodilo nego muško redovništvo. Dok su redovnici pod teškim uvjetima ipak smjeli djelovati u pastoralu, redovnicama je bila dovedena u pitanje životna egzistencija. Kao i u ostalim europskim zemljama, redovnice su prema svojoj karizmi vodile vlastite bolnice, sanatorije, škole i odgojne zavode. Budući da su izgubile svoje vlasništvo i da im je zabranjeno djelovanje u društvu, uspjele su preživjeti u pastoralu, uz uvjete koji su tada bili nametnuti.
Iz tih razloga dolazi do izjednačavanja svih ženskih redovničkih karizmi. Osim djelovanja u pastoralu redovnice su se bavile ručnim radom i čuvanjem djece te tako uzdržavale svoje zajednice. Takav pristup redovništvu i Crkvi uopće, te vrlo teški materijalni uvjeti zadržali su se od 1945. godine do uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj 1990. godine. Mnoge su muške i ženske zajednice iskusile zabranu nošenja redovničke odore, gubitak prava na rad u javnim ustanovama, zabranu na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, oduzimanje vlasništva. Nažalost, danas je u Hrvatskoj poznat veliki broj naših članova koji su životno nastradali zbog mržnje prema vjeri. Zanimljivo je da je odaziv na duhovni poziv u tim godinama bio vrlo visok.
Veliku ulogu u postavljanju temelja za odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj imali su tzv. odgojni zavodi ili domaćinske škole koje su vodile redovnice. Početkom 20. stoljeća teško se dolazilo do obrazovanja ženske mladeži. Takve ustanove omogućavale su opismenjavanje, obrazovanje, a mnoge su djevojke osjetile poziv za duhovno zvanje i postale redovnice. Može se reći da su ženski odgojni zavodi do 1945. godine uvelike utjecali na kulturnu strukturu i obrazovanje našega društva. U Zadru su u 14. stoljeću dominikanci osnovali prvu visokoškolsku ustanovu. Danas postoji više visokoškolskih ustanova koje vode redovnici (isusovci i franjevci).
Od klauzurnih redovnica prisutne su u Hrvatskoj klarise, benediktinke i karmelićanke. Vrlo je znakovit utjecaj klauzurnih redovnica kojih je danas u Hrvatskoj 187 u 17 zajednica. Neke klauzurne redovničke zajednice djeluju u kontinuitetu više stoljeća: benediktinke u Trogiru preko 960 godina, klarise u Splitu preko 700 godina. Nekada su njihovi samostani bili na periferijama naselja, a danas su u središtima gradova. One svoju tišinu moraju živjeti u središtu gradske vreve. Višestoljetne zidine dijele ih od svijeta kojemu su poslane. Velika je posjećenost misa u njihovim samostanima.
Devedesetih godina u Hrvatskoj započinje novi način djelovanja za redovništvo. Nastavljajući pastoralni rad i rad s djecom, mnoge redovničke zajednice otvaraju katoličke dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, studenske domove. U školski obrazovni sustav ušao je vjeronauk, te je velik broj redovnica i manji broj redovnika zaposlen u školama. Omogućeno je obrazovanje naših članova u svim strukama i na svim razinama, kao i stručno usavršavanje za djelatnosti koje su prisutne u zajednicama i koje su im potrebne. Zabilježena je socijalna i karitativna djelatnost u vlastitim ustanovama, kao što su pučke kuhinje i prihvatilišta za bolesnike. Kada je u pitanju zauzetost za socijalno rubne dijelove društva, čak i ugrožene, u Hrvatskoj postoji zavidna suradnja redovničkih zajednica sa zdravstvenim i socijalnim javnim ustanovama uz prisutnost medija. Gotovo da se ostvaruje nespojivo. Za Hrvatsku je prisutnost obrazovnog, socijalnog i karitativng djelovanja u javnom prostoru, osobito suradnje s društvom u cjelini, još uvijek novina, izazov i poticaj za budućnost.
Zahtjevnost vođenja zajednica usmjerava poglavare ka traženju rješenja za brojna pitanja postojećega stanja, vodeći računa o djelovanju na crkvenoj i društvenoj razini. Posljednjih godina u Konferenciji su obrađivane sljedeće teme: predškolski odgoj, međusobno djelovanje i utjecaj početnoga i trajnoga odgoja, briga za zdravlje osobito ranjivih skupina, sinodalni hod, uređivanja radnih ugovora u pastoralu, pitanje zdravstvenoga i mirovinskoga osiguranja, poreza i ostalih pravnih akata važnih za pravni status redovničkih zajednica ili pojedinaca.
Život redovnika u Hrvatskoj danas je vrlo aktivan. Visoka starosna dob redovnica, kao i nizak broj novih duhovnih zvanja otežava svakidašnjicu. Unatoč navedenim podacima, u svim apostolatima podcrtava se vrlo važna prisutnost redovnika u crkvenom i javnom životu. Ta otvorena potreba društva u Hrvatskoj za našom prisutnošću i djelovanjem stvara uvjete za promišljanja o budućnosti. Poticaje koje dobivamo od naroda trebamo znati protumačiti te primijeniti kako bismo odgovorili na znakove vremena. Ne postoji dobro ili loše vrijeme, nego samo ovo vrijeme u kojem živimo. Naše je da molimo i radimo, analiziramo i stvaramo s čvrstom vjerom i predanjem u Providnost - dio je izlaganja s. Lidije Bernardice Matijević, koje je prenijela IKA.
Izvor: IKA